Nikola Mistik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 12 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q552447 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
'''Nikola I Mistik''' ([[Grčki jezik|grčki]]: Νικόλαος Α΄ Μυστικός, ''Nikolaos I Mystikos'') (852 – 15. maj 925) bio je [[vaseljenski patrijarh Carigrada]] u dva navrata - od marta 901. do februara 906. te od maja 912. do smrti 925.
 
Bio je rodom iz [[Italija|Italije]] i blizak prijatelj bivšeg patrijarha [[Fotije I|Fotija]]. Nakon što je Fotije 886. pao u nemilost [[bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskog]]skog dvora, Nikola je prisilno poslan u [[manastir]]. Odatle ga je izveo car [[Lav VI Mudri]], davši mu titulu ''mystikos'', za koju se pretpostavlja da je označavala carskog sekretara ili suca. 1. marta 901. je imenovan za patrijarha.
 
Odnos sa carem se brzo pokvario, čemu je povod bio carev privatni život. Lavove prethodne tri supruge su umrle bez muških nasljednika, pa se oženio četvrti put za svoju ljubavnicu [[Zoe Karbonopsina]]. Nikola je to smatrao neprihvatljivim, iako je nevoljko pristao krstiti njihovo dijete - budućeg cara [[Konstantin VII Porfirogenit|Konstatnina VII]]. Caru je, međutim, zapriječio ulaz u crkvu i proglasio njegov brak ništavim. Lav je, pak, od pape [[papa Sergije III (papa)|Sergija III]] ishodio pozitivno mišljenje, te je svrgnut s mjesta patrijarha i poslan u manastir. Za novog patrijarha je imenovan Eutimije. Dio historičara vjeruje kako je motiv za smjenu bilo i eventualno učešće u pobuni generala [[Andronikos Doukas (general Lava VI)|Andronikosa Doukasa]].
 
Nakon Lavove smrti je na prijestolje u maju 912. došao [[Aleksandar (vizantijski car)|Aleksandar]] koji je Nikolu vratio na mjesto patrijarha, a što je izazvalo dugogodišnji spor sa Eutimijevim pristašama. U međuvremenu je Aleksandar umro i na prijestolje došao malodobni Konstantin, što je iskoristio [[Prvo bugarsko carstvo|bugarski]] knez [[Simeon I od Bugarske|Simeon I]] i napao Bizant. Nikola je krizu otklonio diplomatskim putem, odnosno ceremonijom kojom je Simeon proglašen [[car]]em, a njegova kćer udana za Konstantina.
 
Javnost u Carigradu je takve ustupke "barbaru" smatrala ponižavajućima, a što je u martu 914. iskoristila Zoe Karnobopsina i organizirala puč u kome je Nikola svrgnut, a njegov sporazum poništen. Simeon je ponovno počeo rat i 917. nanio Bizantincima katastrofalni poraz u [[Bitka kod Aheloja|bitci kod Aheloja]]. Tada je Zoe diskreditirana, a što je iskoristio admiral [[RomanosRoman I LekapenosLakapin|Romanos Lekapenos]] i 919. izvršio novi puč, nakon koga je Nikola opet rehabilitiran. Ostatak života je proveo kao pristaša novog cara Konstantina.
 
Osim politkom, Nikola Mistik se bavio i teološkim pitanjima. Pred samu smrt je sazvao crkveni sabor na kome je odlučeno da se vjernici ubuduće smiju vjenčavati samo tri puta.
Red 19:
{{start box}}
{{succession box |
before=[[Patrijarh Antonije II od KonstantinopolaCarigradski|Antonije II]] |
title=[[Spisakspisak carigradskihvaseljenskih patrijarha|patrijarh Carigrada]] |
years=901–907 |
after=[[EutimijeEufimije I od KonstantinopolaCarigradski|Eutimije I]]
}}
{{succession box |
before=[[EutimijeEufimije I od KonstantinopolaCarigradski|Eutimije I]] |
title=[[Spisakspisak carigradskihvaseljenskih patrijarha|patrijarh Carigrada]] |
years=912–925 |
after=[[Vaseljenski patrijarh Stefan II od Konstantinopola|Stefan II]]
}}
{{end box}}