Maximiliano I od Meksika – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 4:
| slika = [[datoteka:Maximilian of Mexico bw.jpg|270px]]
| opis slike = portret Maksimilijana I
| vladavina = [[2. 4.|2. april]] [[1864]] - [[15. 5.|15. maj]] [[1867]] (vladao 3 godine i 70 dana)<ref>''Derecho Mexicano'', Jacinto Pallares, Mexico ISBN 1162477040</ref>
| krunidba = [[10. 4.|10. april]] [[1864]] (nikad formalno nije bio okrunjen)
| ostale titule = Austrijski nadvojvoda, potkralj [[Kraljevstvo Lombardija-Venecija|Lombardije i Venecije]]
| puno ime = Ferdinand Maximilian Joseph Maria von Österreich
| datum rođenja = [[6. 7.|6. jul]] [[1832]]
| mjesto rođenja = [[Schönbrunn]], [[Beč]], [[Austrija]]
| datum smrti = [[19. 6.|19. jun]] [[1967]] (34 godine)
| mjesto smrti = Cerro de las Campanas, Querétaro, [[Meksiko]]
| mjesto pokopa =[[Beč]], [[Austrija]]
Red 21:
| djeca = Agustín de Iturbide y Green (usvojen)<br>Salvador de Iturbide y Marzán
(usvojen)
| obitelj = [[
| dinastija = [[Habsburg]]
| vladarska himna =
Red 27:
| majka = [[Sofija, princeza Bavarske]]
}}
'''Nadvojvoda Maksimilijan''' ([[6. 7.|6. jul]] [[1832]] - [[19. 6.|19. jun]] [[1867]]) bio je član
''Dinastije [[Habsburg]]-Lothringen'' kojeg su meksički monarhisti uz podršku francuskog cara [[Napoleon III|Napoleona III]] proglasili '''[[Car|carem]] [[Meksiko|Meksika]]''' [[10.
Većina [[Evropa|evropskih]] [[monarhija]] (koje su bile rodbinski povezane) priznala je i podržavala njegovu vlast, naročito [[Francuska]], [[Austrijsko Carstvo|Austrija]], [[Belgija]] i [[Španija|Španjolska]], a imao je i podršku [[Katolička crkva|Katoličke crkve]] jer su u Meksiku [[Liberalizam|liberali]] konfisciralu veliku crkvenu imovinu (u to vrijeme [[Vatikan]] je bio pod velikim uticajem [[Beč]]a). [[Sjedinjene Američke Države]] nisu priznale Meksičko carstvo, nego su nastavile podržavati svrgnutog predsjednika [[Benito Juárez|Benita Juáreza]]. Vojna podrška Sjedinjenih Država republikancima, naročito nakon pobjede u [[Američki građanski rat|Građanskom ratu]], bila je prekretnica koja je omogućila republikancima da savladaju meksičke monarhiste. Oni su [[1867]] zarobili Maksimilijana te ga [[19.
==Biografija==
Red 39:
Carlota'' by Gene Smith, ISBN 0245524185, ISBN 978-0245524189</ref>
Maksimilijan se sa 27 godina, oženio sa svojom nećakom (u drugom koljenu) [[Belgija|belgijskom]] pricezom Charlottom ([[španski jezik|španjolski]] [[Carlota]]), kćeri Leopolda I iz kuće Sachsen-Coburg i Marije Lujze Orelanske. Mladi par živio je u [[Milano|Milanu]] od [[1857]], gdje je Maksimilijan bio potkralj [[Kraljevstvo Lombardija-Venecija|Kraljevstva Lombardija-Venecija]], [[Marioneta|marionetske]] tvorevine [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog carstva]] sve do [[1859]], kad ga njegov brat, car [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] smjenio zbog liberalizma i mlakosti. Uskoro je Austrija izgubila svoje [[Italija|talijanske]] posjede, Maksimilijan se nakon ostavke povukao u svoj dvorac [[Miramare]] pored [[Trst]]a gdje je živio kao penzioner.
===Ponuda da postane meksički car===
[[datoteka:Dell'Acqua Ernennung Maximilians zum Kaiser Mexikos.jpg|thumb|right|270px|Maksimilijan prima meksičku delegaciju u svom dvorcu [[Miramare|Miramare]] kod [[Trst]]a]]
Maksimilijan je [[1859]]. dobio ponudu meksičkih monarhista predvođenih plemićem [[José Pablo Martínez del Río|Joséom Pablom Martínez del Ríom]] da postane [[car]] [[Meksiko|Meksika]]. U to vrijeme Meksiko je bio poprište žestokih borbi između pristaša liberalne stranke predsjednika Juareza i konzervativaca koji su se protivili njegovim reformama. Maksimilijan je isprava odbio ponudu, kratko odgovorivši - "Habsburg nije uzurpator". Ali je stao mijenati mišljenje nakon intervencije evropskih sila; Francuska, Belgija, Španjolska i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]], koje su stale na stranu konzervativaca i bile protivnici Juarezovih reformi koje su i njih pogađale (moratorij na dugove). Nakon što je francuski [[general]] [[Élie-Frédéric Forey]] osvojio meksički glavni grad [[Ciudad de Mexico|Ciudad de México]] i organizirao [[referendum|plebiscit]] o obnovi monarhije, i uz navaljivanje francuskoga [[car]]a [[Napoleon III|Napoleona III]] - Maksimilijan se [[1863]] konačno odlučio i pristao postati meksički car. Pritom nimalo nije posumnjao da je plebiscit na kojem je odlučeno o obnovi [[Drugo Meksičko Carstvo|Drugog Meksičkog Carstva]] održan pod francuskim [[bajonet]]ima.
===Meksički car===
[[datoteka:Maximilian_of_Mexico_Winterhalter.jpg|thumb|left|220px|''Maksimilijanov službeni carski portret'', djelo slikara Winterhaltera]]
U aprilu [[1864]], Nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan dao je ostavku na svoj položaj Vrhovnog komandanta Austrijske mornarice (on je svojom odlukom izgubio sva nasljedna prava u Austriji), i iz Trsta isplovio brodom Novara za Meksiko.<ref>Haslip, Joan, ''Imperial Adventurer - Emperor Maximilian of Mexico'', London, 1971, ISBN 0-297-00363-1</ref>
U Meksiko je doplovio [[21.
Za vrijeme svoje kratke vladavine, Maksimilijan je na razočaranje svojih konzervativnih protivnika proveo nekoliko liberalnih reformi koje je prije tog predložio Juárez, a to je bila zemljišna reforma, proglašenje vjerskih sloboda te proširenje biračkog prava glasa bez obzira imovinski status. Obnovio je i preuredio zamak Chapultepec iznad glavnog grada, koji je postao njegova vladarska rezidencija, i dao probiti veliku aveniju - ''Paseo de la Emperatriz'' (današnji ''Paseo de la Reforma'') iz centra grada do nje. Planirao je i svoju krunidbu u [[katedrala|katedrali]], ali zbog konstatnih sukoba u zemlji do nje nikad nije došlo.
Nakon svršetka [[Američki građanski rat|Američkog građanskog rata]] američka vlada povećala
je vojnu pomoć pobunjeničkim jedinicama Juáreza i njegova saveznika [[Porfirio Diaz|Porfiria Diaza]]. S druge strane Maksimilijan je ponudio i dao utočište izbjeglicama iz [[Konfederativne Države Amerike|Konfederacije]] nakon njihovog poraza u [[Američki građanski rat|Američkom građanskom ratu]] u posebnim kolonijama organiziranih za njih ("Carlota Colony" i "New Virginia Colony". Pozvao je i evropske useljenike da dođu u Meksiko, osobito one iz Austrije i [[
Kako on i Carlota nisu imali djece, usvojio je unuke prvog (kratkotrajnog) meksičkog cara, Augustina I de Iturbidea (1820), koji su trebali biti njegovi nasljednici. Trudio se i reorganizirati [[Meksička carska vojska|Meksičku carsku vojsku]] - [[1865]], koja je osnovana svega dvije godine ranije na nagovor Napoleona III., ali ona je i dalje ovisila o neprestanoj pomoći Francuskog ekspedicijskog [[korpus]]a.
===Maksimilijanov kraj===
Sukobi u državi su se pojačavali [[1866]], uz stalni pritisak [[
[[datoteka:Laurens - The Last moments of Maximilian.jpg|thumb|right|270px|Posljedni trenuci pred streljanje cara Maksimilijana]]
U februaru [[1867]], car se se pred nadirućim snagama republikanaca povukao u grad [[Querétaro Arteaga]] u pokrajini [[Santiago de Querétaro]] gdje je uspio nekoliko tjedana odolijevati opsadi, ali je nakon izdaje u vlastitim redovima (pukovnik Miguel López otvorio je vrata republikancima) grad pao u ruke republikanaca [[15.
strijeljanjem. Mnogi evropski vladari i istaknute javne osobe (među kojima i poznati republikanci [[Victor Hugo]] i [[Giuseppe Garibaldi]]) slali su meksičkom predsjedniku Juarezu [[Telegraf|telegrame]] i pisma s molbama za pomilovanje. Juarez koji je privatno gajio izvjesne simpatije prema njemu i Carloti<ref name="Maximilian_and_Carlota">''Maximilian and Carlota'' by Gene Smith, ISBN 0245524185, ISBN 978-0245524189</ref> ostao je neumoljiv i nije poništio smrtnu presudu, na taj način je htio poslati jasnu poruku da Meksiko ne želi evropska uplitanja u svojoj zemlji.
Maksimilijan je u rano jutro strijeljan na ''Cerro de las Campanas'' [[19.
===Pokop===
Njegovo mrtvo tijelo je nakon toga javno izloženo u [[katedrala|katedrali]] u Queretaru, gdje je ostalo do početka [[1868]]., kada je na traženje Franje Josipa vraćeno u Evropu. On je u Meksiko poslao [[admiral]]a [[Wilhelm von Tegetthoff|Wilhelma von Tegetthoffa]] sa ''[[Krstarica|krstaricom]] Novara'', te je Maksimilijan preko [[Trst]]a uz carske počasti pokopan u habsburškoj carskoj kripti u [[Beč]]u. Carlota je pod pritiskom svega proživljenog, potpuno slomljena ostatak života provela u izolaciji, prvo u svom [[Miramare|Dvorcu Miramare]] pored [[Trst]]a, gdje je živjela s Maksimilijanom nakon [[Milano|Milana]], a zatim u [[Belgija|Belgiji]] u Dvorcu Bouchout kod [[Meise]], <ref name="NYTimes-6-mar-1885">"[http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?_r=1&res=9F07E0D81330E433A25755C0A9659C94649FD7CF Charlotte of Mexico's Misfortune]", ''New York Times'', March 6, 1885.</ref>pod paskom svojeg brata, Leopolda II.
Rodoslovno - Maksimilijan je bio potomak slavnog [[
para [[Ferdinand II. Aragonski|Ferdinanda II. Aragonskog]] i [[Izabela I. Kastiljska|Izabele I. Kastiljske]] za čije je vladavine otkrivena [[Amerika]] [[1492]].
==Maksimilijanov lik u popularnoj kulturi==
* Kompozitor [[Franz Liszt]] napisao je pogrebni marš u počast Maksimiljana [[1867]], koji je izdan kao ''[[Années de Pèlerinage|Années de Pèlerinage, Troisième Année]]'' [[1883]].
* Slikar [[Édouard Manet|Edouard Manet]] (1832-1883) naslikao je sliku ''Strijeljanje cara Maksimiljana'' 1868/69 (52 x 302 cm) danas u Gradskom muzeju Mannheim
* Njegova nestretna sudbina bila je tema dva filma; [[Juarez (film)|Juarez]] iz [[1939]] u kojem Maksimilijana glumi [[Brian Aherne]] i [[Vera Cruz (film)|Vera Cruz]] iz [[1954]] gdje ga glumi [[George Macready]].
* U seriji romana [[Južnjačka pobjeda]] [[Harry Turtledove|Harryja Turtledovea]], [[Konfederativne Države Amerike|Konfederacija]] pobjedi Uniju u [[Američki građanski rat|Američkom građanskom ratu]] [[1862]] nakon toga Meksičko Carstvo nastavi živjeti sve do naših dana pod maksimilijanovom dinastijom.
| |||