NATO-ovo bombardovanje SR Jugoslavije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinos)
m Robot: Removing pl,he,bs,be,fr,es,hu,it,de,id,ja,nl,ar,pt,eo,ru,sr,en,tr,ro,ca,mk,uk,cy,sl,cs,bg,az,hr (strongly connected to sh:НАТО бомбардовање СРЈ)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije''' (ili ''Operation Allied Force''; '''Operacija Saveznička snaga'''), često pod nazivom "'''''NATO agresija'''''" trajalo je od [[24. mart3.|24. marta]]a do [[1. 6.]] [[1999]]. godine i deo je [[Kosovski rat|kosovskog rata]] [[1996]].-[[1999]]. To je bilo drugo važnije vojno uplitanje [[NATO]]-a nakon bombardovanja bosanskih Srba u [[OperacijanATO Namernabombardovanje silaRepublike Srpske|operacija "Namerna sila"]] [[1995]] i najveći vojni sukob na prostoru Srbije i Crne Gore od vremena [[Drugi svetskisvjetski rat|Drugog svetskog rata]].
 
[[NATO]] je [[24. 3.]]a [[1999]]. godine u 20 časova počeo vazdušne napade na vojne ciljeve u [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]] da bi se kasnije udari proširili i na privredne i civilne objekte.
U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve, manastiri...
 
Ekonomski eksperti iz Grupe-17 procenili su štetu na oko 30 milijardi dolara. Konačan broj žrtava zvanično nije saopšten, a procene se kreću između 1.200 i 2.500 poginulih i oko 5.000 ranjenih.
 
Napadi su suspendovani [[10. 6.]]a, nakon potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslovenske vojske i policije sa [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]].
 
== Motivi i pripreme ==
{{NATO bombardovanje}}
{{glavni članak|Nezavisnost Kosova}}
Motivi za [[NATO]] bombardovanje [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]] su mnogobrojni. Pre svega, NATO je zahtevao oružanu intervenciju iz tog razloga, što kroz Savet bezbednosti [[Ujedinjeni narodi|UN]] nisu uspele da izdejstvuju odluku za oružanu intervenciju u SRJ zbog opšte poznatog veta kojim su se poslužile [[Narodna Republika Kina|Kina]] i [[Rusija]], stalne članice i [[Zimbabve]], nestalna članica Saveta bezbednosti.
 
Iz tog razloga, NATO se odlučio na oružanu intervenciju, tako što je praktično isfabrikovao fiktivan razlog za to, tvrdeći da je delegacija [[Jugoslavija|Jugoslavije]] odbila da potpiše ponuđeni sporazum u [[Rambuje]]u.
Red 20:
Razlog za rat [[1999]]. godine retroaktivno je predstavljen kao zaštita [[Albanci|Albanaca]] na Kosovu i Metohiji od [[Etničko čišćenje|etničkog čišćenja]], premda je masovno bekstvo albanskog stanovništva iz te pokrajine započelo tek nekoliko dana nakon sto je bombardovanje bilo u punom jeku.
 
Tadašnji predsednik SRJ [[Slobodan Milošević]] izjavio je krajem februara da [[Jugoslavija]] neće dati Kosovo i Metohiju "''ni po cenu bombardovanja''". "''Pretnje našoj zemlji da će biti bombardovana ako ne dozvoli stranu okupaciju dela svoje teritorije predstavljaju upozorenje za ceo svet i sve narode i ljude kojima je stalo do slobode i mira. Nećemo dati Kosovo ni po cenu bombardovanja''", rekao je Milošević na sastanku sa delegacijom [[kiparcipar|kiparskog]]skog parlamenta.
=== Uloga Ujedinjenih nacija ===
Red 33:
- Navesti zaključke internacionalne komisije pod vođstvom gospođe iz Finske, kao i nešto činjenica o "ućutkavanju" te komisije
-->
Kao neposredan povod za napad najmoćnije svetske vojne sile, poslužio je sukob policije i pripadnika "Oslobodilačke vojske Kosova" u selu [[Račak]], [[15. januar1.|15. januara]]a [[1999]]. godine, kada je šef posmatračke misije [[Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju|OEBS]] na Kosovu [[Vilijem Voker]], pre zvanične istrage, pogibiju 45 Albanaca proglasio masakrom nedužnih civila. Zvanični predstavnici [[Srbija|Srbije]] su tvrdili, međutim, da je u Račku došlo do sukoba policije i albanskih terorista.
 
=== Pregovori u Rambujeu ===
Red 41:
- Posljedice tih pregovora
-->
Pregovori u Rambujeu (kod [[Pariz]]a) za predližen mirovni sporazum između Jugoslavije i delegacije kosovskih Albanaca je su počeli [[6. februar2.|6. februara]]a [[1999]]. i trajali sve do [[19. mart3.|19. marta]]a 1999. godine, iako je planirano da traju mesec dana kraće.
 
Stepen upornosti kojom je američki državni sekretar [[Madlen Olbrajt]] poslednja dva dana ubeđivala Albance da prihvate principe, kao i "napad iskrenosti" britanskog šefa diplomatije Robina Kuka - koji je glavni razlog za albanski potpis na dokument našao u mogućnosti da se kazni [[Beograd]] - na vrlo ilustrativan način svedoče o razlozima tako skromnih rezultata u Rambujeu.
 
Dodatne stranice Rambuje ''sporazuma'', koje nisu objavljene u [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Britaniji]], pokazuju da je [[NATO]] program bio ne samo da se okupira Kosovo i Metohija, već cela [[Jugoslavija]]. Ovo je odbacio, ne samo Milošević, već i izabrani jugoslovenski parlament, koji je predložio da [[Ujedinjeni narodi|UN]] snage nadgledaju mirovno rešenje. [[BilBill KlintonClinton|Klinton]] i [[ToniTony BlerBlair|Bler]] su takav predlog ignorisali.
 
== Bombardovanje ==
=== Hronologija ===
{{Poseban članak|NATO bombardovanje SRJ - hronologija}}
Generalni sekretar [[NATO]] [[Javier Solana|Havijer Solana]] [[24. 3.]] [[1999]]. godine u oko 19.30 časova, samo desetak minuta posle poletanja za sada nepoznatog broja aviona iz baze NATO u [[italija]]nskom gradu Avijanu, objavio je da su započeli vazdušni napadi protiv vojnih ciljeva u [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]].
 
Nakon 77 noći neprestanog bombardovanja, u noći između [[9. 6.|9.]] i [[10. 6.]]a 1999. godine, prema raspoloživim podacima, nije bilo napada avijacije NATO na području SR Jugoslavije.
Red 60:
Kumanovski sporazum je vojno-tehnički sporazum između Međunarodnih bezbednosnih snaga ("[[KFOR]]") i vlada Savezne Republike [[Jugoslavija|Jugoslavije]] i Republike [[Srbija|Srbije]].
 
Strane ovog Sporazuma potvrđuju dokument koji je predsednik [[MartiMartti AhtisariAhtisaari|Ahtisari]] podneo predsedniku [[Slobodan Milošević|Miloševiću]], a koji su odobrili Skupština [[Srbija|Srbije]] i Savezna vlada 3. juna [[1999]], koji uključuje razmeštanje na [[Kosovo|Kosovu]], pod pokroviteljstvom [[UjedinjeneUjedinjeni nacijenarodi|Ujedinjenih nacija]], efikasnog međunarodnog civilnog i bezbednosnog prisustva. Strane dalje konstatuju da je [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Savet bezbednosti]] spreman da usvoji rezoluciju koja je u postupku, u vezi sa ovim prisustvima.
 
Državni organi vlada Savezne Republike [[Jugoslavija|Jugoslavije]] i Republike [[Srbija|Srbije]] shvataju i saglasni su da međunarodne bezbednosne snage ("[[KFOR]]") budu raspoređene po usvajanju rezolucije Saveta bezbednosti [[UjedinjeneUjedinjeni nacijenarodi|UN]] iz tačke 1, da neometano funkcionišu u okviru [[Kosovo|Kosova]] i da budu ovlašćene da preduzimaju sve neophodne akcije u cilju uspostavljanja i održavanja bezbednog okruženja za sve građane [[Kosovo|Kosova]] kao i da na drugi način obavljaju svoju misiju. Oni su dalje saglasni da poštuju sve obaveze iz ovog Sporazuma i da olakšaju raspoređivanje i funkcionisanje ovih snaga.
 
=== Posleratno Kosovo ===
Red 69:
=== NATO snage ===
{{Poseban članak|NATO snage u Operaciji Saveznička snaga}}
U napadima na SR Jugoslaviju NATO snage koristile su oko hiljadu letelica (lovci, lovci-bombarderi, bombarderi, špijunski avioni itd.), odnosno skoro celi NATO (osim [[Island]]a i [[Luksemburg]]a - koji nemaju vazdušne snage, i [[Grčka|Grčke]], koja nije sudelovala iz političkih razloga. U spisak ne ulaze niti [[Mađarska]], [[Češka Republika|Češka]] i [[Poljska]] koje su se tek pridružile NATO-u i nisu još činile deo vojnog aparata).
 
Najveće prisustvo imale su snage [[SADSjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]], mada su i ostale članice imale nemalu ulogu u agresiji.
 
=== Snage VJ ===
VJ (Vojska Jugoslavije) je posedovala uglavnom astarele avione od koih je većina bila na isteku resursa. U JRV postojala je samo jedna lovačka eskadrila (127.lae ili ''Vitezovi'') koja je bila opremljena modernijim avionima tipa [[Mikoyan MiG-29 'Fulcrum'|MiG-29]] koji su mogli da se suprodstave mnogobrojnim NATO avionima, ali su i oni bili u lošem stanju, jer su oni nabavljeni [[1987]], a od tada u njih nije uložen ni dinar za popravke, remont i modernizaciju. Pet aviona MiG-29 je oborno od strane brojčano jačeg protivnika, dok ih je 6 uništeno na zemlji. Ostale lovačke eskadrile, uglavnom opremljene mnogo starijim avionima [[MiG-21]] Bis nisu imale borbene letove jer su bili potpuno nemoćni protiv modernih aviona. Od svih, jedinice JRV i PVO su imale najveće gubitke. Procenjuje se da je otprilike do 100 vazduhoplova (većinom starih aviona tipa [[G-2 Galeb]] i [[MiG-21]] koji su bili postavljeni kao mamci NATO aviaciji) uništen na zemlji, kao i par njih u vazduhu. Uništeni su i avioni [[G-4 Super Galeb]], koji su bili u sastavu akro grupe ''Leteće Zvezde'' koji su pre nego što su uništeni veoma uspešno izveli jednu borbenu misiju. Takođe su uništeni i teže oštećeni mnogi aerodromi koje je JRV koristila. Jedinice PVO su zabeležile par uspeha oborivši [[F-117]], [[F-16]] kao i mnoge ne potvrđene avione. Jedinice KoV (Kopnene Vojske) su imale znatno manje gubitke, jer su po Kosovu postavljene lažne mete poput auta preko kojeg je stub od bandere (maketa tenka), lutaka iz butika obučenih u uniforme sa plastičnim cevima, gomile cepanica i guma koje podsećaju na tenk ili BVP, kao i mnogi drugi.
 
== Nove ratne taktike ==
Red 85:
=== Civilne žrtve ===
[[Datoteka:Kosovo uranium NATO bombing1999.png|thumb|250px|Lokacije na Kosovu i jugu Centralne Srbije na kojima je NATO avijacija koristila zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom tokom bombardovanja 1999. godine]]
U bombardovanju je pogunulo oko 2.000 civila. Najviše poginulih bilo je u napadima na putnički voz kod Grdelice [[12. april4.|12. aprila]]a (11), na kolonu albanskih izbeglica na Kosovu [[14. april4.|14. aprila]]a (75), na zgradu RTS-a u Beogradu [[23. april4.|23. aprila]]a (16), na [[Surdulica|Surdulicu]] [[28. april4.|28. aprila]]a (16), na putnički autobus kod mesta [[Lužan]]i [[1. maj5.|1. maja]]a (23), na [[Niš]] kasetnim bombama [[7. maj5.|7. maja]]a (20), i na kraju najteži napad na civile, [[14. maj5.|14. maja]]a na drugu kolonu albanskih izbeglica kraj [[Prizren]]a, sa 87 mrtvih.
 
Napad koji je dobio najveću medijsku pažnju bio je napad [[8. maj5.|8. maja]]a na ambasadu [[Narodna Republika Kina|Narodne Republike Kine]] u Beogradu, koji je izazvao veliku diplomatsku napetost između vlada te države i SAD-a. U tom su napadu ubijena tri kineska službenika ambasade.
 
U Srbiji se do [[1999]]. registrovalo između 15.000 i 20.000 novih slučajeva kancera, da bi taj broj već [[2004]]. dostigao cifru od 30-000 novih bolesnika. (vidi [[Streljivo sa osiromašenim uranijem]])
Red 123:
<!-- Tu su srušene letelice čiji je gubitak potvrdio NATO, čije su slike i dokazi prikazani i čije su obaranje saopštile većina svetskih medija -->
Prema zvaničnim informacijama, gubici u redovima NATO bili su relativno niski, najviše zbog neispunjavanja pretnje kopnenom operacijom. Osim nekih prisilnih sletanja nekoliko oštećenih aviona [[F-15]], britanskog [[Herjer]]a i jednog [[A-10]] sa ranjenim pilotom u [[Sarajevo|Sarajevu]] i [[Skoplje|Skoplju]], gubici su sledeći:
* [[27. mart3.|27. marta]]a Jugoslovenska [[PVO]] srušila [[SADsjedinjene Američke Države|američki]] "nevidljivi" bombarder [[F-117 Noćni soko]], što je prvo obaranje takvog aviona ''stelt'' tehnologije. Pilot spašen 6 sati nakon obaranja. (vidi [[Rušenje F-117 kod Buđanovaca]]).
* [[26. april4.|26. aprila]]a u [[Albanija|Albaniji]] pao američki helikopter [[AH-64 Apači]], tokom trenažne misije. Dvojica pilota povređena.
* [[1. maj5.|1. maja]]a pao američki AV-8B [[Herjer]] usled mehaničkog kvara pri sletanju na nosač aviona. Pilot spašen.
* [[2. maj5.|2. maja]]a američki [[F-16]] srušen zapadno od Beograda. Pilot spašen.
* [[5. maj5.|5. maja]]a u Albaniji pao američki helikopter AH-64 Apači. Dvojica pilota poginula.
 
Osim ovih gubitaka, treba dodati obaranja nekoliko desetina bespilotnih letelica (UAV) i krstarećih projektila.
Red 137:
==== Nepotvrđeni gubici NATO-a ====
<!-- Tu su srušene letelice čiji je gubitak nije potvrdio NATO, čije su slike i dokazi nisu prikazani i čije obaranje nisu saopštili veći svetski mediji -->
* [[26. april4.|26. aprila]]a dva aviona tipa [[G-4 Super galeb]], poletela sa aerodroma Golubovci, preleteli granicu sa Albanijom i bombardovali šire područje aerodroma [[Rinas (aerodrom)|Rinas]] pored [[Tirane|Tirana]]. Tom prilikom uništeno i oštećeno 12 helikoptera tipa [[AH-64 Apači]].
 
=== Materijalna šteta ===