'''Mihailo Honijat''' ([[Grčki jezik|grč]]. Μιχαὴλ ὁ Χωνιάτης, oko [[1140]]–oko [[1220]]) bio je [[Vizantijaвизантијско царство|vizantijski]] pisac, brat poznatog [[Istioriografija|istoriografa]] [[Nikita Honijat|Nikite Honijata]] i [[arhiepiskop atinski]]. Nakon mladalačkih studija u [[CarigradIstanbul|Carigradu]]u, bio je [[1175]]. godine postavljen za atinskog [[arhiepiskop]]a. Nakon [[Pad Carigrada (1204)|pada Carigrada]] 1204. godine i osnivanja [[Latinsko carstvoCarstvo|Latinskog carstva]], povukao se na ostrvo [[Keos]], gde je i umro.
Honijat je bio [[Retorikaреторика|retor]] i [[Poezija|pesnik]], sastavljao je katihetske [[Homilija|homilije]], [[panegirik]]e, posmrtne govore u slavu svog učitelja [[Evstatije|Evstatija]] i svog brata Nikite, pisma i neke pesme. Njegovo obimno klasično obrazovanje ipak mu nije smetalo da se u potpunosti preda ugledanju na [[Veliki crkveni oci|velike crkvene oce]] i njihove spise pre nego na jednog [[Demosten]]a ili [[Pindar]]a. Ipak, kao poznavaoca klasične starine provincijalna i zapuštena [[Atena|Atina]] ga je razočarala: to zanimljiviji su nam podaci koje daje o njoj. Honijatov inauguralni govor, održan na [[Akropolj]]u, pokazuje njegovo duboko klasično obrazovanje, poznavanje [[Grčka književnost|grčke književnosti]] i veliki entuzijazam, koji je, međutim, bio u nesrazmeri sa materijalnom i duhovnom bedom njegovog doba. Ovi jadni uslovi su i podstakli Honijata da u [[Heksametar|heksametru]] sastavi ''Elegiju o Atini'' – poznatu i zato što je jedinstvena – o dekadenciji Atine, neku vrstu poetskog i antikvarskog [[epitaf]]a prošloj veličini.
