Verzija na datum 25 mart 2013 u 20:30 uredi Addbot (razgovor \| doprinos) 46.972 izmene m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q178528 na Wikidati ← Starija izmjena		Verzija na datum 17 juni 2013 u 05:38 uredi poništi Kolega2357-Bot (razgovor \| doprinos) 64.473 izmene m Bot: popravljanje preusmjeravanja Novija izmjena →
Red 1: '''Tradicionalno kinesko pismo''' ili '''tradicionalni kineski znakovi''' su izrazi koji se koriste za dva standardna seta za tiskana [[~~Kinesko~~kinesko ~~slovo~~pismo\|kineskih slova]]. Moderni oblik kineskih slova se prvi put pojavio s [[kancelarijsko pismo\|kancelarijskim pismom]] za vrijeme [[Dinastija Han\|dinastije Han]], te je bio manje-više stabilan od [[5. vijek]]a za vrijeme [[Južne i Sjeverne dinastija\|Južnih i Sjevernih dinastija]]. Izraz "tradicionalan" se koristi u kontrastu prema tradicionalnim znakovima još jednog standardiziranog seta — [[pojednostavljeno kinesko pismo\|pojednostavljenim kineskim]] slovima koje je standardizirala vlada [[Narodna Republika Kina\|Narodne Republike Kine]] od [[1950-e\|1950-ih]]. Tradicionalni znakovi se službeno koriste u [[Tajvan]]u, [[Hong Kong]]u i [[~~Macau~~Makao\|Macauu]]u. Među [[prekomorski Kinezi\|prekomorskim kineskim]] zajednicama (osim [[Singapur]]a i [[Malezija\|Malezije]]), također dominiraju tradiciopnalni znakovi.<ref name="Keller">Keller, Andrée Tabouret. [1997] (1997). Vernacular Literacy: A Re-Evaluation. Oxford University Press. ISBN 0-19-823635-2</ref> Nasuprot tome [[pojednostavljeno kinesko pismo]] se koristi u službenim spisima [[Matična Kina\|matične Kine]], [[Singapur]]a i [[Malezija\|Malezije]]. [[Debata o tradicionalnom i pojednostavljenom pismu]] dugo traje među kineskim zajednicama. ==Kineski nazivi== Među govornicima kineskog jezika, tradicionalni kineski karakteri se zovu na nekoliko različitih imena. Vlada [[Republika Kina\|Republike Kine]] (Tajvana) službeno zove tradicionalne kineske karaktere: '''standardne karaktere''' ili '''ortodoksne karaktere''' (tradicionalno pismo: {{lang\|zh-Hant\|正體字}}, {{jez-kin-up\|u=正体字\|p=zhèngtǐzì}}, [[tongyong Pinyin\|tongjong pinjin]]: {{lang\|zh-Latn\|jhèngtǐzìh}}, [[džujin]]: {{lang\|zh-Bopo\|ㄓㄥˋ ㄊㄧˇ ㄗˋ}}). Međutim, isti pojam se koristi izvan Tajvana da se razlikuje standardni, uprošćeni i tradicionalni karakteri od [[varijantno kinesko slovo\|varijantnih i idiomatskih karaktera]] (tradicionalno pismo: {{lang\|zh-Hant\|異體字}}, {{jez-kin-up\|u=异体字\|p=yìtǐzì}}).<ref>{{en icon}} {{lang\|en\|Academy of Social Sciences, (1978), ''Modern Chinese Dictionary'', The Commercial Press:}} Peking.</ref> Nasuprot tome, korisnici tradicionalnog kineskog pisma izvan Tajvana, kao što su korisnici u [[Hong Kong]]u, [[Makao\|Makau]] i prekomorskin kineskim zajednicama, i takođe korisnici uprošćenog kineskog pisma, zovu ih '''složenim karakterima''' (tradicionalno pismo: {{lang\|zh-Hant\|繁體字}}, {{jez-kin-up\|u=繁体字\|p=fántǐzì\|dž=ㄈㄢˊ ㄊㄧˇ ㄗˋ}}). Neformalni naziv „stari karakteri“ ({{jez-kin-kp\|k=老字\|p=lǎozì\|dž=ㄌㄠˇ ㄗˋ}}) ponekad se koristi među korisnicima uprošćenog kineskog pisma.

Tradicionalno kinesko pismo – razlika između verzija