Manihejstvo – razlika između verzija

'''Manihejstvo''' je tradicionalno [[Perzija|perzijsko]] vjerovanje koje se definira kao sinteza tradicionalnog perzijskog vjerskog dualizma dobra i zla, sa elementima ranoga kršćanstva. Tu sintezu uobličio je perzijski vjerski učenjak [[Mani (vjerski učitelj)|Mani]] (''Manichaeus'') još u trećem stoljeću nove ere.

Pojava Manija kao vjerskog i socijalnog propovjednika poklapa se sa utemeljenjem [[Novoperzijsko Carstvo|Novoperzijskog carstva]] i dinastije [[Sasanidi|Sasanida]], koja je vladala [[Iran|Iranom]] od 226. do arapske invazije 641.-645. godine. Sasanidi su zaratustrizam (grčki - [[zoroastrizam]]) proglasili državnom religijom. Tim je institucionaliziranjem zoroastrizam postao ideologijom vladajućih slojeva Novoperzijskog carstva. Njegovi svećenici su opravdavali i branili dati politički poredak i socijalne odnose u iranskom društvu. Sasanidi su, uz oslonac na zoroastrizam, gušili socijalni bunt i pokrete ugnjetavanih slojeva stanovništva i progonili ona vjerska učenja koja su propovijedala egalitarizam i otpor vlastima, službenoj religiji i njenom vjeronauku. Među takva učenja je, pored kršćanstva, svrstano i manihejstvo. Njegov tvorac Mani je osuđivao materijalna dobra i ovozemaljska uživanja, propovijedajući istovremeno asketski život. Prema Maniju, spas svakog pojedinca ne zavisi od volje zoroastričke crkve, nego od njegovog ličnog života. To je izazvalo reakciju službene zoroastričke Crkve, koja je pozvala Manija na javnu raspravu. On je prihvatio poziv na tu raspravu, nakon koje je proglašen otpadnikom od vjere predaka i bačen u tamnicu, gdje je [[277|277.]] godine na okrutan način ubijen.

Za razliku od [[PerzijskoPerzijska CarstvoMonarhija|Perzijskog]] i Rimskog Carstva, manihejstvo je bilo prihvaćeno u vjerski tolerantnijim zemljama koje su se nalazile u sklopu ili izvan ova dva moćna carstva.

Prvenstveno su ga prihvatili niži slojevi društva koje je mučio državni poredak te su u ovom učenju vidjeli izlaz iz teških životnih situacija u kojima su se nalazili. Tako su manihejstvo prihvatili u [[Egipat|Egiptu]], [[Indija|Indiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] te na [[Tibet|Tibetu]]. Budući da je imalo dosta podudarnih točaka sa [[budizam|budizmom]] i [[hinduizam|hinduizmom]], posebno je prihvaćeno u Kini i Indiji te na Tibetu i djelimično u [[Japan|Japanu]]. U ovim zemljama je steklo priličan broj sljedbenika, a posebno u Kini, gdje su podizani lijepi, ali skromni hramovi, kako to Manijevo učenje nalaže. U Egiptu je manihejstvo iščezlo, jer su se njegovi sljedbenici, nakon muslimanskih osvajanja i sredinom srednjeg vijeka stopili sa [[Kopti|Koptima]]. Manihejstvo se do dana današnjeg održalo tek u Kini, i to u nešto izmijenjenom obliku.

Manihejstvo u kršćanskom svijetu nije naišlo na odobravanje ni u kom smislu, te je stoga poput svih drugih hereza bilo podvrgnuto nemilosrdnoj [[inkvizicija|inkviziciji]]. Kako je Mani propovijedao strpljivost u svim situacijama, njegovi sljedbenici su sve progone od strane kršćanskog svijeta stoički podnosili. Ipak, manihejstvo se polako i skromno širilo u svome pravom obliku, ali se zato iz njega razvila vrlo moćna i stabilna [[hereza]] - [[bogumili|bogumilstvo]], te su pod njegovim utjecajem nastale i [[Crkva bosanska]], [[katari|katarsko]], [[albigenzikatari|albigenško]], babunsko, [[patareni|patarensko]], valdeško i mnoga druga učenja. Sva ova učenja Crkva je vremenom vrlo uspješno iskorijenila iz Europe. Tek je neznatan utjecaj još vidljiv u raznim [[protestantizam|protestantskim]] konfesijama kršćanstva.

Mani je zagovarao i živio asketski život, susprezajući se od jela i pića, pogotovo mesa i vina, koje je kasnije izričito zabranio, istovremeno propovijedajući vjeru u Boga kao svijetlu i pravu stranu manihejskog dualizma. Manihejski [[dualizam]] su činile dvije stranke: [[Bog]] i [[Satana|Sotona]]. Manihejski Bog je tvorac svega dobrog i duhovnog, a simbolizira ga svjetlost, dok je manihejski Sotona tvorac svega materijalnog i zavodljivog. Manihejci su život provodili teško radeći, ali su uvijek odvajali vrijeme za askezu i predano bogoslužje, istovremeno se susprezajući od jedenja mesa, pijenja vina i vođenja ljubavi. Vjernici su se dijelili na pročišćene pojedince i obične vjernike. Prvi su imali velike privilegije i bili su duboko poštovani i usluživani od strane običnih vjernika, te su život provodili u skromnim samostanima. Mani je zabranio zaklinjanje, proklinjanje, inicijaciju u vjeru, te posljednju pomast, jer je naučavao da je svaki pojedinac potpuno i izričito odgovoran za svoje postupke pred velikim Bogom. Mani je potvrdio postojanje života poslije smrti, ali ga nije izričito definirao, ostavljajući vjernicima da ga individualno protumače i da se u skladu sa sopstvenim tumačenjem ophode na ovom svijetu. U svome prijeziru prema materijalnom Mani je zabranio izgradnju raskošnih i bogatih [[samostanmanastir|samostana]] i bogomolja, pozlaćivanje i izradu ikakvih skulptura, te prikazivanje Boga i Sotone na slikama. Zbog toga su manihejski [[hram|hramovi]] često vrlo proste konstrukcije, bez skulptura i sa malo ili nimalo likovnih prikaza.

Iz jakih uporišta među slavenskim i franačkim seljaštvom su se brojne neomanihejske sekte i vjerske zajednice održale u različitim formama i pod različitim imenima kroz cijelo razdoblje ranog [[feudalizam|feudalizma]]. Ponegdje, kao što je to bio slučaj u [[Bosna|Bosni]], njihove su pristalice pronašle način življenja sa feudalnom državom, pa su se konstituirali kao hijerarhijski uređena [[hrišćanska crkva|crkva]]. Tako je u Bosni nastala nova državna religija, odnosno [[hereza]], u povijesti poznata pod nazivom ''[[Crkva bosanska]]'', koja je, prema tome, predstavljala dio istog pokreta kojem su pripadali [[bogumili|bogumilstvo]] na jugoistoku Balkana, te razne dualističke hereze u južnoj [[Francuska|Francuskoj]] i [[Italija|Italiji]]: patareni, katari, valdenzi, albižani i dr. Povijesničari su utvrdili da je na prostoru od Male Azije do [[Pirineji|Pirineja]] bilo 16 takvih pokreta, među kojima je ''Crkva bosanska'', sa svojim ''krstjanima'' i pristalicama, vjerojatno bila najbrojnija i najstabilnija.