Magnetosfera – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 1:
[[File:Magnetosphere rendition.jpg|thumb|360px|Umjetnička vizija magnetosfere]]
'''Magnetosfera''' se stvara kada struja električki nabijenih čestica, kao što je [[sunčev vetar|sunčev vjetar]], međusobno djeluju i skreću, uslijed djelovanja [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]]. Osim Zemlje, i čitav niz drugih planeta imaju magnetosferu, kao što su: [[Merkur]], [[Jupiter (planeta)|Jupiter]], [[Saturn (planeta)|Saturn]], [[Uran]] i Neptun. Jupiterov mjesec [[Ganimed]] ima malu magnetosferu – ali je cijela smještena unutar magnetosfere Jupitera, sa složenim međudjelovanjem. Ionosfere magnetski slabih planeta [[Venera (planeta)|Venere]] i [[Mars|Marsa]], djelomično odbijaju sunčev vjetar, ali nemaju magnetosferu.
==Povijesne činjenice==
Red 6:
==Zemljina magnetosfera==
Zemljina magnetosfera je dio svemira, koji je određen zemljinim magnetskim poljem, plazmom [[Sunčev
[[File:Structure of the magnetosphere mod.svg|thumb|320px|Prikaz zemljine magnetosfere. Sunčev vjetar teče od lijeva na desno]]
Usprkos imenu, ona nema oblik kugle. Kao i većina drugih planetarnih magnetosfera, ona ima ovalni oblik, kao kap rose, uglavnom zbog sunčevog vjetra. Na strani Sunca, do njene granice je oko 70 000 km (10 do 12 zemljinih radijusa; Rz = 6371 km), od centra Zemlje. Granica magnetosfere ('''magnetopauza''') na polovima je oko 15 Rz, a na suprotnoj strani od Sunca je 20 do 25 Rz. Područje repa magnetosfere se rasteže na udaljenosti od oko 200 Rz, a možda i više.
Red 21:
* [[Zemljino magnetsko polje]] izgleda da se stvara u [[Zemljina jezgra|Zemljinoj jezgri]] sa dinamo procesom, koji je povezan sa kretanjem tekućeg metala u jezgri, pogonjen unutrašnjim izvorima topline. Njegov glavni dio naliči na polje magnetizirane šipke (“polje dipola”), nagnuto za otprilike 10º, u odnosu na os rotacije Zemlje. Ali postoje i još složeniji dijelovi (“viši harmonici”), kako je prikazao [[Carl Friedrich Gauss]]. Dipolno magnetsko polje ima jakost oko 30 000 – 60 000 n[[Tesla|T]] na površini Zemlje, i njegova snaga slabi s kubom udaljenosti. Tako na primjer, na udaljenosti od 1 Rz, od površine Zemlje, je samo 1/8 od vrijednosti na površini Zemlje. Viši harmonici slabe još jače, tako da na magnotosferu utječe samo dipolno magnetsko polje.
*[[Sunčev vetar|Sunčev vjetar]] je brzo otjecanje vruće plazme sa Sunca u svim smjerovima. Iznad Sunčevih ekvatora doseže brzinu od 400 km/s, a iznad Sunčevih polova i duplo više. Protok je osnažen sa [[Sunčeva korona|Sunčevom koronom]], koja ima temperature od nekoliko milijuna [[Kelvin]]a. Sastav Sunčevog vjetra naliči na sastav Sunca – oko 95 % ima iona i protona, oko 4 % jezgri helija i 1 % teških čestica (C, N, O, Ne, Si, Mg.... sve do Fe) i dovoljno elektrona da plazmu održi neutralnom. Na Zemaljskoj orbiti je gustoća oko 6 iona/cm3 i sadrži promjenjivo međuplanetarno magnetsko polje jačine 2 do 5 nT.
Plazma iz Sunčevog vjetra i plazma u ionosferi Zemlje su odvojene sa granicom, magnetopauzom, tako da je Zemaljska plazma ograničena u magnetosferi, okružena protokom Sunčevog vjetra. Odvajanje nije kompletno, zahvaljujući drugom procesu, magnetskom ponovnom spajanju – inače bi bilo vrlo teško prenijeti dio energije sa Sunčevog vjetra – ali ipak razdvajanje prevladava.
Red 39:
==Magnetski rep==
Magnetski rep nastaje zbog pritiska Sunčevog vjetra na Zemaljsku magnetosferu. On se može izdužiti na velike udaljenosti i do 200 Rz, suprotno od Sunca. Plazma koja se stvara i koja je uhvaćena u magnetski rep, može ometati rad [[svemirske
==Električne struje u svemiru==
| |||