Tertulijan – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 1:
[[Datoteka:Tertullian.jpg|thumb|Tertulijan]]
'''Tertulian''', punim imenom '''Kvint Septimije Florencije''' (''Quintus Septimius Florens Tertullianus''), ([[Kartaga]], oko [[160]] – [[Kartaga]], oko [[240]]) je jedan od najznačajnijih [[crkveni oci|kršćanskih latinskih pisaca]] svog doba. Bio je [[hrišćanski apologeti|apologeta]] i žestok protivnik [[
Kratko vreme po kršćenju [[katoličanstvo|katolik]], veći dio zrelog doba je proveo kao [[montanizam|montanista]]. Kasnije se čak govori i o tertulijanistima, što se nekad tumači da je došao u raskorak i s montanističkom većinom. I pored svega, i [[katolička crkva|katolička]] i [[pravoslavna crkva]] ga smatraju jednim od [[Crkveni oci|crkvenih otaca]] i bitnih ranih kršćanskih [[
Tertulijan je verovatno najpoznatiji po tome što je najstariji [[latinski jezik|latinski]] pisac koji koristi izraz [[Trojstvo]] (''Trinitas'')<ref>"Trinitas" is itself a Latinization of the Greek "he trias" (the Triad), a term that was used earlier than Tertullian by [[Theophilus of Antioch]] in ''Ad Autolycum'' 2.15 to refer to God, God's Logos (Jesus), and God's Sophia (Holy Spirit)</ref>, i daje najstarije postojeće formalno izlaganje trinitarne teologije.<ref>In ''Adversus Praxean''; see Barnes for a summary of the work.</ref> On je napisao svoju trinitarnu formulu nakon što je postao [[montanizam|montanist]], te je njegovа idejа u početku odbačenа kao jeres od strane crkve, ali je kasnije prihvaćenа kao ortodoksija.<ref name="gonzales">Justo L. Gonzáles, ''The Story of Christianity, Volume 1: The Early Church to the Dawn of the Reformation'' (New York: HarperCollins Publishers, 2010), 91-93.</ref>
Dosta njegovih spisa ostalo je sačuvano do danas.
Red 10:
== Život ==
[[File:Quartier Punique.JPG|thumb|Ostaci [[Kartaga|Kartage]] u blizini današnjeg grada [[Tunis (grad)|Tunisa]].]]
Tertulian je rođen u [[Kartaga|Kartagi]], oko [[160]]. godine. Otac mu je bio vojnik i to časnik. Sam Tertulijan stjeće široku solidno i široko obrazovanje u [[Kartaga|Kartagi]], a posebno [[
Tertulijan se izvrsno služi [[latinski jezik|latinskim jezikom]]. Štoviše, prevodeći s grčkog kuje nove riječi dodavajući već poznatima prefikse ili sufikse. Karakteriziraju ga žestoka narav, oštroumnost, spretan govor, izrazita dijalektiktičnost i polemičnost. Istim žarom kojim je nakon obraćenja kao katolik napadao [[
Umro je u [[Kartaga|Kartagi]], oko [[240]]. godine.
Red 54:
Tertulijan nije dao samo doprinos latinskoj crkvenoj književnosti već je imao značajnu ulogu u razvijanju teologije. U teološka pitanja uvodi pravnu terminologiju, koja će kasnije imati bitan utjecaj pri razvoju buduće znanstvene kršćanske terminologije.
Tertulijan, nakon što je pihvatio »[[montanizam|novo proroštvo]]«, piše da je pravilo vere nepromenljivo ali da [[откровење|objava]] može donijeti nove elemente za disciplinu i životno ponašanje kršćana:
{{citat|Pravilo vjere jedno je posvema, jedino nepromjenljivo, i koje ne podliježe preobrazbi, tj. vjerovati u jednoga jedinoga Boga svemogućega, sazdatelja svijeta, i u njegova Sina Isusa Krista, rođena iz djevice Marije, razapeta na križ pod Poncijem Pilatom, treći dan uskrišena od mrtvih, primljena u nebesa, koji sada sjedi o desnici Očevoj, koji će doći suditi žive i mrtve također preko uskrsnuća tijela. Dok ostaje taj zakon vjere, ono drugo što se tiče discipline i ponašanja, dopušta novost ispravka, po tome, naime, što milost Božja djeluje i napreduje sve do svršetka.<ref>Tertulian, ''De virginibus velandis'', 1</ref>}}
Red 68:
{{citat|Ako je kršćanin kome dao milostinju, a ovaj mu zahvalio zazvavši na nj blagoslov kakvog poganskog boga, kršćanin se mora smatrati idolopoklonikom ako mu odmah jasno ne kaže da mu je milostinju dao u ime kršćanskog Boga.}}
Tertulijan zabranjuje ne samo sudjelovanje u [[
{{citat|Jedva bi se dalo zamisliti da bi kršćanin mogao obnašati bilo kakvu javnu službu.}}
Red 84:
Tertulijan je vjeran predaji i smatra kako je duša čovječja zaražena istočnim grijehom, a posljedica grijeha je osuda na smrt čitavog ljudskog roda. Tako je po grijehu u ljudsku narav usađena sklonost na zlo. Zastupnik je [[tradicionizam|tradicionizma]] po kojem je čovječanstvo otkupljeno smrću Kristovom.
Tertulijan posebno razvija misao o vremenu Duha, kao o trećem vremenu, poslije vremena Oca i poslije vremena Sina, što je od golemog značenja za kršćansko poimanje povijesti [[
{{citat|Tako je i pravednost najprije bila u prvim zametcima, kao priroda koja se boji Boga; odatle je preko Zakona i Proroka uznapredovala u djetinjstvo - odatle je preko Evanđelja stasala u mladenačko doba; sada je Paraklet uređuje u zrelu dob.<ref>Tertulian, De virg. vel. 1</ref>}}
Red 95:
=== Ekleziologija ===
Dok je sebe nazivao »katoličkim hrašćaninom«, Tertulijanova definicija crkve se poklapala sa [[Irenej Lionski|Irenejevom]]
Međutim, pred kraj života, kada ga je prišao pokretu [[
{{citat|Jer sama crkva, tačno i u principu, jeste duh u kome je trojstvo jednog božanstva, Otac, Sin i Sveti duh ... crkva se okuplja tamo gde je Gospod odredio — duhovna crkva za duhovne ljude — a ne crkva određenog broja biskupa!<ref>Tertullian, De Pudicitia 21.</ref>}}
Red 103:
=== Oprost grijeha ===
Tertulijan se žestoko obara na edikt jednoga biskupa, najvjerojatnije [[Agripin
{{citat|Jer kome se ne dogodi ili da se nepravedno srdi i preko zalaska sunca, ili da digne ruku (na nekoga), ili da olako proklinje, ili se nepromišljeno zaklinje, ili se ne drži ugovora, ili da od stida ili iz potrebe laže? ... Tako da nikome ne bi bilo spasenja ako ne bi bilo nikakvog oproštenja za te stvari!<ref>Tertulijan, De pudic. 19, 23—24</ref>}}
| |||