Terra Australis – razlika između verzija

'''Terra Australis''' ili '''Terra Australis Incognita''' ([[latinski jezik|latinski]]: ''nepoznata južna zemlja'') je bio teoretski [[kontinent]] koji se pojavljivao na [[Europaevropa|europskim]] mapama od [[15. vijek|15.]] do [[18. vijek|18.]] vijekaa.

Ovaj pojam je uveo [[Aristotel]]. Njegove ideje je kasnije proširio [[Klaudije Ptolomej|Ptolomej]] u 1. stoljeću, koji je vjerovao da je [[Indijski ocean]] na jugu zatvoren kopnom i da se kopno na sjevernoj hemisferi trebalo uravnotežiti kopnom na južnoj hemisferi. Tijekom renesanse, Ptolomej je bio glavni izvor za europske [[kartografija|kartografe]], pa se novo kopno počelo pojavljivati na njihovim mapama. Iako su geografska otkrića [[Ferdinand Magellan|Magellana]] i [[Francis Drake|Francisa Drakea]] ponekad smanjivala područje u kom bi se kontinent mogao pronaći, kartografi su zadržali Aristotelovo mišljenje. Znanstvenici su dokazivali njegovo postojanje navodeći kao argumente da bi tamo trebalo da postoji velika kopnena masa kao kontrateža poznatom kopnu na sjeveru. Obično je to kopno prikazivano kao kopno oko [[Južni pol|Južnog pola]], ali mnogo veće od stvarnog [[AntarktikaAntarktik]]a, prostirući se daleko na sjever - posebno u [[Tihi ocean|Pacifik]]. [[Novi Zeland]], koji je Europljanin [[Abel Tasman]] prvi ugledao put ugledao [[1642]]., je smatran od nekih kao dio tog kontinenta, kao i [[Afrika]] i [[Australija]].

Cook je oplovio Novi Zeland, dokazavši da on ne može biti dio velikog kontinenta. Na svom drugom putovanju on je oplovio [[Zemlja (planet)|Zemlju]] na vrlo velikoj južnoj geografskoj širini, prešavši na nekim mjestima polarni krug, dokazavši da potencijalni južni kontinent mora ležati u hladnim polarnim krajevima. On se nije mogao nastavljati u područja sa umjerenom [[klima|klimom]], kao što se mislilo ranije.