Olof Skötkonung – razlika između verzija

| nasljednik = [[Anund Jacob od ŠvedskeJakob|Anund Jacob]]

| potomstvo = [[Emund Stari]]<br />[[Astrid Olofsdotter]]<br />[[Anund Jacob od ŠvedskeJakob|Anund Jacob]]<br />[[Ingegerd Olofsdotter of Sweden|Ingegerd Olofsdotter]]

Oca je naslijedio oko 995. Prema prilično oskudnim i od današnjih historičara sa skepsom promatranim izvorima ([[Snorri Sturluson]] i [[Adam iz Bremena|Adam Bremenski]]), navodi se da je vladavinu počeo kao [[Vikinzi|vikinški]] kralj, odnosno da je organizirao pljačkaške pohode. U jednom od takvih - na [[Vendi|vendsko]] područje u današnjoj njemačkoj oblasti [[Lüchow-Dannenberg]] ugrabio je "vendsku" (slavensku) ženu po imenu [[Edla]] i uzeo je za priležnicu. Ona mu je rodila sina (i budućeg kralja) [[Emund Stari|Emunda]] i kćer [[Astrid Olofsdotter]]. Kasnije se oženio za vendsku princezu [[Estrid Obodritska|Estrid od Bodriča]] s kojom je imao sina (i budućeg kralja) [[Anund JacobJakob|Anunda Jacoba]] i kćer [[Ingegerd Olafsdotter]] (buduću [[Kijevska Rusija|kijevsku]] knjeginju).

Olof je sklopio savez sa danskim kraljem [[Sven I Rašljobradi|Svenom I Rašljobradim]] te su saveznici, nastojeći iskoristiti nezadovoljstvo [[Norvežani|Norvežana]] uvođenjem [[kršćanstvohrišćanstvo|kršćanstva]], pokrenuli rat protiv [[Norveška|norveškog]] kralja [[Olaf I od Norveške|Olafa Trygvassona]]. To je godine 1000. dovelo do pomorske [[Bitkasvolderska kod Svolderabitka|bitke kod Svoldera]] u kojoj je Olaf poginuo, a saveznici pobijedili i nakon toga među sobom podijelili Norvešku. Olof je svojim teritorijama pripojio [[Trøndelag]].

Oko godine 1008. je Olof, zahvaljujući misionaru po imenu [[Sigfrid od Švedske|Sigfrid]], odlučio primiti [[hrišćanstvo|kršćanstvo]]. Iako nije bio prvi švedski kršćanski kralj, bio je prvi koji je kršćaninom ostao do smrti. Otpor njegovih sunarodnjaka pokrštavanju ga je, međutim, prisilio da kršćanstvo pokušava uvoditi samo na ograničenom prostoru granične provincije [[Västergötland]], gdje je kršćanstvo odranije bilo ukorijenjeno. Olof je također u [[Sigtuna|Sigtuni]] počeo kovati novac sa svojim imenom. Na svom je dvoru također primao niz uglednih skandinavskih [[skald]]a (dvorskih pjesnika) među kojima se ističe Islanđanin [[Óttarr svarti]] koji je ispjevao ep ''[[Óláfsdrápa sænska]]'' u kome se opisuje Olafov život i, između ostalog, pregovore kojima je 1018. okončan rat Švedske sa nanovo ujedinjenom Norveškom pod kraljem [[Olaf II od Norveške|Olafom II]].

Prema predaji je godine 1022. umro mučeničkom smrću, odnosno ubili su njegovi [[paganstvopaganizam|paganski]] podanici nakon što je odbio sudjelovati u njihovim ritualima.

{{s-aft|after=[[Anund Jacob od ŠvedskeJakob|Anund Jacob]]}}