Kajkavski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 17 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q838165 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2:
[[Datoteka:Croatian dialects3.PNG|thumb|right|250px|Rasprostranjenost čakavskog narječja, kajkavskog narječja i zapadnoštokavskog narječja prije velikih migracija.]]
 
'''Kajkavsko narječje''' (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju narječja [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], uz [[čakavsko narječje|čakavsko]] i [[štokavsko narječještokavština|štokavsko]].
Naziv potječe od upitne zamjenice '''kaj'''. Kajkavsko narječje obuhvaća sjeverozapadni dio hrvatskoga jezičnog prostora i [[Gorski kotar]]. Izvan granica [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] kajkavskih govora ima u [[Mađarska|Mađarskoj]] (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i [[Podravina|Podravini]]) te u [[RumunjskaRumunija|Rumunjskoj]].
Obzirom na izgovor glasa jat, većina kajkavaca ga izriče u raznim varijantama samoglasnika '''e''', ali postoje manjim dijelom još polu'''je'''kavski kajkavci (Hrvatsko Zagorje), te '''i'''kavski kajkavci mjestimično u Gorskom Kotaru, Pokupju, Žumberku, Turopolju i uz Sutlu.
 
 
== Kajkavski dijalekti ==
Dijalektološka proučavanja kajkavštine započela su potkraj [[19. stoljećevijek|19. stoljeća]]. Prvu monografiju napisao je na [[ruski jezik|ruskom jeziku]] [[ukrajina|ukrajinski]] jezikoslovac [[A. M. Lukjanenko]] (''Kajkavskoe narječie'', Kijev, [[1905]]). Kajkavske su govore dijalektolozi dosada razvrstavali po različitim kriterijima. Uglavnom na osnovi do tada objavljenih radova, godine [[1927]]. u ''Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj'', svoju podjelu kajkavskoga narječja iznio je srpski jezikoslovac [[Aleksandar Belić]]. Po refleksima praslavenskih glasova ''/tj/'' i ''/dj/'' Belić je kajkavštinu podijelio u tri dijalekta:
# istočni u kojemu je ''/tj/'' dalo ''/ć/'' a ''/dj/'' ''/ž/''
# sjeverozapadni koji prema ''/tj/'' i ''/dj/'' ima ''/č/'' i ''/j/''
Red 44:
 
== Kajkavska književnost ==
Od polovice [[16. stoljećevijek|16. stoljeća]] do preporoda na '''kajkavskom književnom jeziku''', latiničkim slovopisom oblikovanim po mađarskom uzoru (na primjer ''cs'' za ''/č/'', ''cz'' za ''/c/'', ''dy'', ''gy'' za ''/ž/'', ''ly'' za ''/lj/'', ''ny'' za ''/nj/''), napisana su mnoga djela:
* pravna (Ivanuš Pergošić: ''Decretum'', Nedelišće, [[1574]]), kroničarska (Antun Vramec)
* vjerska (Nikola Krajačević, Juraj Ratkaj Velikotaborski, [[Juraj Habdelić]], [[Ivan Belostenec]], Juraj Mulih)
Red 55:
Među književnicima koji su na kajkavskom pisali nakon [[1836]]. ističu se [[Pavao Štoos]], Tomaš Mikloušić i Ignac Kristijanović.
 
U [[20. stoljećevijek|20. stoljeću]] iznimno je bogata kajkavska dijalektalna književnost ([[Antun Gustav Matoš]], [[Fran Galović]], [[Dragutin Domjanić]], Nikola Pavić, [[Miroslav Krleža]], [[Ivan Goran Kovačić]], Vjekoslav Balog i drugi).
 
Rječnička baština kajkavske književnosti obrađuje se u ''Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika'' (10. svezak objavljen je [[2004]]).