Jupiter – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 162 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q319 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 21:
| 816,081,455 km<br />5.455 167 59 AU
|-
| align="left" | [[Orbitalni period|Ophodno vrijeme]]
| 4335.3545 d<br />11.87 god
|-
Red 33:
| 1.305 30°<br />
|-
| align="left" | Broj [[prirodni
| 63
|-
Red 47:
| 0.064 87
|-
| align="left" | [[Površina (geometrija)|Površina]]
| 6.14 × 10<sup>10</sup> [[kvadratni kilometar|km<sup>2</sup>]]
|-
Red 56:
| 1.899 × 10<sup>27</sup> [[kilogram|kg]]
|-
| align="left" | Srednja [[gustina|gustoća]]
| 1.326 g/cm<sup>3</sup>
|-
Red 121:
'''Jupiter''' je peti [[planeta|planet]] od [[Sunce|Sunca]] i najveći planet u [[Sunčev
Jupiter je četvrto najsjajnije [[nebesko tijelo]], nakon Sunca, [[Mjesec]]a i [[Venera (
Jupiter je dobio ime po vrhovnom [[bog]]u [[rimska mitologija|starih Rimljana]], kojeg su [[grčka mitologija|Grci]] zvali [[Zeus]]. Vidi [[Jupiter (mitologija)|Jupiter]].
Red 133:
Jupiterova [[atmosfera]] sastoji se od gustih slojeva [[oblak]]a čija visina seže do 1000 kilometara. Slojevi oblaka dijele se u tri glavne skupine koji se međusobno razlikuju po boji. Na vrhu atmosfere se nalaze crveni oblaci čiji sastav je mješavina leda i vode. Kristali amonij-hidrosulfida čine bijele i smeđe oblake koji su u središnjem dijelu atmosfere. Dno atmosfere pokrivaju plavičasti oblaci koji svoju boju zahvaljuju kristalima amonijakovog leda. Općenito se može reći da je atmosfera ovoga diva među planetima sunčeva sustava sastavljena od 75 % vodika i 23 % helija. Ostatak otpada na vodenu paru, metan, amonijak i slične kemijske spojeve.
Najzanimljiviji fenomen vezan za jupiterovu atmosferu je takozvana [[Velika crvena pjega]]. To je područje eliptičnog oblika u jupiterovoj atmosferi čija je veličina otprilike 12 000 x 25 000 km. Velika crvena pjega je u stvari velika oluja koja traje već vijekovima. Vjetrovi koji pušu unutra same oluje mogu premašiti 600 [[kilometar na sat|km/h]].
Nije samo područje Velike crvene pjege aktivno u jupiterovoj atmosferi. Cijela atmosfera je vrlo turbulentna i aktivna. Prosječna brzina vjetra u gornjim slojevima jupiterove atmosfere je 500 km/h.
Red 146:
Jupiter je po sastavu 90% vodik i 10% helij (po masenom udjelu), sa tragovima vode, metana i amonijaka. Taj sastav približno odgovara i sastavu prvotnog oblaka od kojeg je i nastao Sunčev sustav.
Jupiterova unutrašnjost je vrlo vruća, temperature u središtu su čak 20 000 K, pa Jupiter 1.5 puta više energije zrači u svemir nego što je prima od Sunca. Ravnotežna temperatura (ona koju bi imao da ga grije samo Sunce) za Jupiter iznosi 140 K, ali je stvarna temperatura njegovih vanjskih dijelova oko 160 K. To se objašnjava [[Kelvin-Helmholtzov mehanizam|Kelvin-Helmholtzovim mehanizmom]] (potencijalna energija gravitacijskog polja sažimanjem prelazi u unutarnju energiju). Za opaženu količinu energije bi bilo dovoljno da se Jupiter sažme za 1 [[metar|mm]] godišnje.
Postoji neopravdano mišljenje da Jupiteru nedostaje samo malo mase da bi postao [[zvijezda]]. Iako velik, Jupiter je po dimenzijama vrlo daleko od zvijezda ili [[smeđi patuljak|smeđih patuljaka]]. Trebala bi mu 80 puta veća masa da u njegovu središtu započnu nuklearne reakcije.
Red 158:
[[Datoteka:790106-0203 Voyager 58M to 31M reduced.gif|thumb|270 px|Približavanje Voyagera 1 Jupiteru]]
=== Magnetosfera ===
1955. godine otkrivena je radio-emisija s Jupitera, što je upućivalo na jako [[magnetno polje|magnetsko polje]]. Jako magnetsko polje Jupitera posljedica je debelog sloja [[metalni vodik|metalnog vodika]] i brze rotacije. Magnetska je os priklonjena za 11° prema osi rotacije.
U atmosferi, ono iznosi oko 10<sup>-3</sup> T (4000 puta jače od Zemljinog). Jupiterovo magnetsko polje je oko 100 puta veće od Zemljinog. Proteže se nekoliko milijuna kilometara u smjeru Sunca i čak oko 650 milijuna km u suprotnom pravcu, te doseže i do Saturnove putanje. Magnetsko polje stvara jake struje visoko-energetskih čestica koje su 10 puta jače od onih u [[Van Allenovi pojasi|Van Allenovim pojasima]].
Red 167:
== Jupiterovi prstenovi ==
Godine 1979. letjelica Voyager je otkrila Jupiterove prstene. Prsteni se uglavnom sastoje od mikrometarskih čestica prašine, a prostiru se sve do površine planeta. Najbliži Jupiteru je '''Halo''' prsten, širok oko 20 000 km, koji ima oblik torusa. Na Halo se nastavlja 7 000 km široki glavni prsten. Unutar glavnog prstena se nalaze i Jupiterovi sateliti [[
== Jupiterovi prirodni sateliti ==
Red 174:
Prema dosadašnjim saznanjima oko Jupitera kruže 63 prirodna satelita (mjeseca). Zbog velikog broja prirodnih satelita, postoji podjela po sljedećim skupinama:
* [[Amalteja]],
* [[Galilejanski sateliti]] ([[Io (mjesec)|Io]], [[Europa (mjesec)|Europa]], [[Ganimed (mjesec)|Ganimed]], [[
* Temisto,
* Himalija,
Red 199:
<th>Opaska</th>
</tr><tr>
<td> Pioneer 10</td><td> [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]</td><td> -</td><td> prosinac 1973</td><td> Prelet pokraj Jupitera. Prve slike, podaci o magnetosferi. </td>
</tr><tr>
<td> Pioneer 11</td><td> [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]</td><td> -</td><td> prosinac 1974</td><td> Prelet pokraj Jupitera. Slike, podaci o magentosferi. </td>
</tr><tr>
<td> Voyager 1</td><td> [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]</td><td> -</td><td> ožujak 1979</td><td> Otkrio planetarne prstenove i nove satelite.</td>
</tr><tr>
<td> Voyager 2</td><td> [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]</td><td> -</td><td> lipanj 1979</td><td> Slike galilejanskih satelita i atmosfere.</td>
</tr><tr>
<td> Galileo Orbiter</td><td> [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]</td><td> -</td><td> 1995</td><td> Spustio sondu u Jupiterovu atmosferu.</td>
</tr><tr>
<td> [[Cassini-Huygens|Cassini]]</td><td> [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]/[[Evropska unija|EU]]</td><td> -</td><td> 2000</td><td> Prelet pokraj Jupitera.</td>
</tr><tr>
</table>
| |||