Jean-François Champollion – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q260 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Jean François CHAMPOLLION.jpeg|thumb|'''Jean-François Champollion''']]
 
'''Jean-Francois Champollion''' ([[Figeac]], [[23. 12.|23. prosinca]] [[1790]]. – [[Pariz]], [[4. 3.|4. ožujka]] [[1832]].). [[Francuska|francuski]] znanstvenik, [[Filologija|filolog]] i [[Srednjisrednji istokIstok|orijentalist]], i smatra se ocem moderne [[egiptologija|egiptologije]].
 
Champollion je uspio razjasniti sustav egipatskog pisma - [[hijeroglifi|hijeroglifahijeroglif]]a. Champollionovi prethodnici koji su također pridonijeli [[kriptografija|dešifriranju]] hijeroglifa bili su Silvestre de Sacy, Johan David Akerblad, [[Thomas Young]] i William Bankes.
 
Champollion je preveo dijelove [[kamen iz Rosette|kamena iz Rozete]], otkrivajući sličnost egipatskog jezika s [[koptski jezik|koptskim]]m. Otkrio je da je sustav egipatskog pisma kombinacija fonetskih (zvučnih) i ideogramskih (slikovnih) znakova.
 
== Biografija ==
Champollion je rođen u Figeacu u [[Francuska|Francuskoj]], bio je posljednje od sedmero djece (od kojih je dvoje umrlo prije njegovog rođenja). Nekoliko godina živio je u [[Grenoble|Grenoblu]], a već kao dijete pokazao je izuzetan dar za [[lingvistikajezikoslovlje|jezike]].
Već do 16. godine svladao je desetak jezika uključujući [[koptski jezik|koptski]], a postao je zaljubljenik u [[Drevnistari Egipat|staroegipatsku]] kulturu u doba kad je bila vrlo malo poznata. Champollionov interes za egiptologiju uvelike je bio inspiriran [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovim]] osvajanjima u Egiptu u razdoblju [[1798|1798.]]–[[1801|1801.]] godine.
Do 20. godine Champollion je naučio [[Latinski jezik|latinski]], [[Grčki jezik|grčki]], [[Hebrejski jezik|hebrejski]], [[sanskrit|sanskrt]], [[amharski]], [[Iran|avestanski]], [[Iran|pahlavi]], [[Arapski jezik|arapski]], [[Sirija|sirijski]], [[Kaldejski jezik|kaldejski]], [[Perzijski jezik|perzijski]], [[Etiopija|etiopski]] i [[Kineski jezik|kineski]]. Godine [[1809|1809.]] postao je [[asistent]] - [[profesor]] na odsjeku [[povijesthistorija|povijesti]]i Grenoblea.
 
Obzirom na njegov interes za orijentalne jezike, naročito koptski, povjereno mu je dešifriranje novotkrivenog kamena iz Rozete. Razdoblje od [[1822|1822.]] – [[1824|1824.]] godine proveo je na tom zadatku te je uspoređivao grčki natpis kamena iz Rozete s hijeroglifskim pismom drugih egipatskih spomenika.
Otkrio je određena slova i došao do zaključka da egipatsko pismo uključuje zvučne i slikovne znakove. Prvi je odgonetnuo imena ''[[Kleopatra]]'' i ''[[PtolomejevićiPtolemeidi|Ptolomej]]'', a uočio je i razliku između hijeroglifskog pisma i kasnijih jednostavnijih verzija (hijeratsko i demotsko pismo). Rezultate svojeg rada objavio je u ''Précis du système hiéroglyphique'' iz [[1824|1824.]] godine. Danas njegovo otkriće predstavlja temelj moderne egiptologije.
 
Champollion je također otkrio važnost [[Torino|Torinske]] kraljevske liste ili Torinskog kanona (iz Egipatskog muzeja u Torinu), jedinstvenog [[papirus]]a iz doba kralja [[Ramzes II.|Ramzesa II.]] koji sadržava popis svih staroegipatskih stvarnih i mitskih [[Popis faraona|vladara]], kao i imena [[bogovibog|božanstava]] iz [[Preddinastijski period|predfaraonskog]] doba.
Champollion je [[1826|1826.]] godine utemeljio egipatsku zbirku muzeja [[Louvre|Louvra]] i postao profesor egiptologije na Collège de France. [[Datoteka:Bande construction.png|250px|thumb|Champollionovo egipatsko pismo, tipografija iz 1836. godine]]
 
== Champollion i Young ==
[[Engleska|Englez]] [[Thomas Young]] je drugi naučnik koji se smatra najzaslužnijim za razumevanje egipatskog pisma. Young je svoj rad temeljio na radu [[Švedska|švedskog]] [[diplomat]]a Akerblada koji je istraživao demotski alfabet od 29 slova, uvjeren da je isključivo [[fonetika|fonetski]].
Do godine [[1814|1814.]] Young je u potpunosti preveo demotski tekst kamena iz Rozete, pri čemu je sastavio listu od 86 demotskih riječi.
Young je potom proučavao hijeroglifski alfabet i učinio određeni napredak, no smatrao je da se radi o prijevodu (demotsko i hijeroglifsko pismo), dok je ustvari bila riječ o [[parafraza]]ma.
Godine [[1823|1823.]] objavio je ''Account of the Recent Discoveries in Hieroglyphic Literature and Egyptian Antiquities''. Neki od Youngovih zaključaka pojavili su se u znamenitom članku ''Egipat'' kojega je napisao za [[Encyclopædia Britannica|Encyclopædiju Britannicu]] [[1818|1818.]] godine.
 
Kad je iduće godine Champollion objavio svoj prijevod hijeroglifa, Young ga je pozdravio ali je također utvrdio da je Champollionov sastav baziran na njegovim člancima.
No Champollion je to odbacio i nije bio voljan pripisati zasluge Youngu. U narednom razdoblju, u skladu s [[politika|političkim]] tenzijama, [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] podupirala je Younga a Francuzi Champolliona.
Premda je Champollionovo razumevanje [[gramatika|gramatike]] egipatskog pisma ukazivalo na greške vidljive i kod Younga, ustrajao je u tvrdnji da je sam dešifrirao hijeroglife. No nakon 1826. godine, kao [[kustos]] Louvra, ponudio je Youngu pristup demotskim rukopisima.
 
== Francusko-toskanska ekspedicija ==
[[Ippolito Rosellini]], utemeljitelj [[Italija|talijanske]] egiptologije, doputovao je [[1827|1827.]] godine u [[Pariz]] s u svrhu proučavanja hijeroglifa po Champollionovoj metodi.
Ova dva filologa postali su veliki prijatelji te su odlučili organizirati ekspediciju u [[Egipat]] kako bi potvrdili valjanost svojih otkrića. Ova znanstvena misija, poznata kao ''Francusko- [[Toskana|toskanska]] ekspedicija'', ostvarena je uz pomoć toskanskog [[vojvoda|vojvode]] [[Habsburg|Leopolda II.]] i francuskog kralja [[Karlo X., kralj Francuske|Karla X.]] .
 
Predvođena samim Champollionom, ekspedicija s 14 članova krenula je [[21. srpnja7.|21.srpnja]] [[1828|1828.]] brodom iz [[Tulon]]a prema Egiptu. Plovili su uzvodno rijekom [[Nil]] te pritom proučavali brojne spomenike i natpise, a otkrića su kasnije objavljena u ''Monuments de l'Egypte et de la Nubie'' ([[1845]]).
No ova je ekspedicija postala poznata i po destrukciji staroegipatskih spomenika. Pri istraživanju [[Dolina kraljeva|Doline kraljeva]], Champollion je nepovratno oštetio grobnicu [[Seti I.|Setija I.]] , odnoseći dvije velike zidne slike (zrcalne scene), koje se danas nalaze u Louvru i firentinskom muzeju.
 
Narušenoga zdravlja i iscrpljen radom, Champollion je umro 1832. godine u Parizu, u dobi od 41 godine.