Jacobus Henricus van 't Hoff – razlika između verzija

| datum_rođenja = [[30. 8.|30. kolovoza]] [[1852]].

| mjesto_rođenja = {{flagicon|Nizozemska}} [[Rotterdam]], [[Holandija|Nizozemska]]

| prebivalište = {{flagicon|Nizozemska}} [[Holandija|Nizozemska]]<br />{{flagicon|Nemačka|empire}} [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]]

| datum_smrti = [[1. 3.|1. ožujka]] [[1911]].

| mjesto_smrti = {{flagicon|Nemačka}} [[Berlin]], [[Nemačka|Njemačka]]

| polje = [[Fizička hemija|Fizikalna kemija]]<br />[[organska kemija]]

| poznat_po = [[Hemijska kinetika|Kemijska kinetika]], [[Stereohemija|Stereokemija]]

| nagrade = [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelova nagrada za kemiju]] (1901)

'''Jacobus Henricus van 't Hoff''' ([[Rotterdam]], [[30. 8.|30. kolovoza]] [[1852]]. - [[Berlin]], [[1. 3.|1. ožujka]] [[1911]].) je bio [[nizozemskaholandija|nizozemski]] [[fizikalnafizička kemijahemija|fizikokemičar]] i [[organska kemija|organokemičar]]. Bio je dobitnik prve [[Nobelova nagrada za kemijuhemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1901|1901.]] Istraživao je kinetiku kemijskih procesa, kemijsku ravnotežu, [[osmotski tlak]] i [[kristalografija|kristalografiju]].

Rodio se u [[Rotterdam]]u, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u [[Delft]]u, a kasnije na sveučilištima u [[Leiden]]u, [[Bonn]]u i [[Pariz]]u. Doktorirao je na Sveučilištu u [[Utrecht]]u [[1874|1874.]]

Godine [[1874|1874.]] objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu [[tetraedar]]skog rasporeda kemijskih veza [[ugljikugljenik|ugljikovih]]ovih atoma i njihovih susjeda.

U svome djelu ''„Kemija u prostoru“'' (''La chimie dans l'éspace'') iz [[1874|1874.]], dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira [[stereokemijastereohemija|stereokemije]]. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike.

Slijedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio [[1884|1884.]] To su bile ''„Studije o kemijskoj dinamici“'' (''Études de Dynamique chimique''), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone [[termodinamika|termodinamike]] na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom rastvora i teorijom disocijacije elektrolita.

Godine [[1901|1901.]] bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja rastvora i otkriće osmotskog tlaka. Utvrdio je da se veoma razređeni rastvori ponašaju po matematičkim jednadžbama koje važe za plinove.