|
'''Ivan Lučić''' (takođe '''Lucić''', [[Latinski jezik|lat]]. ''Joannes Lucius'', [[Trogir]], rujan [[1604]]. - [[Rim]], [[11. 1.|11. siječnja]] [[1679]].) je [[hrvatski jezik|hrvatski]] [[Povijesthistorija|povjesničar]], pripadnik [[Hrvatski latinizam|hrvatske latinističke književnosti]], otac hrvatske povijesne znanosti.
Ivan Lučić rođen je u plemenitaškoj trogirskoj obitelji. Prve je škole završio u rodnom gradu, a zatim je dvije godine boravio u Rimu. Doktorat iz crkvenog i građanskog prava stječe u [[Padova|Padovi]]. U rodnom gradu obnašao je različite dužnosti, a od [[1654]]. boravi u Rimu; postaje članom [[Zbor svetog Jeronima|Zbora svetog Jeronima]], a zatim i njegovim predsjednikom. Sudjelovao je u radu mnogih znanstvenih akademija svoga doba, a dopisivao se sa znanstvenicima iz domovine, iz [[Italija|Italije]] i [[EuropaEvropa|Europe]]. U Rimu dovršava brojne povijesne rasprave koje iz godine u godinu objavljuje na [[latinski jezik|latinskom jeziku]]. Njegovo najveće i najpoznatije djelo je ''De regno Dalmatiae et Croatiae'' ''(O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske)''. Tiskano je prvi put u [[Amsterdam]]u [[1666]]. U tom je djelu dan prikaz [[povijest Hrvatske|hrvatske povijesti]] od [[Praistorijaprahistorija|prapovijesti]] do [[15. stoljećevijek|15. stoljeća]]. Za razliku od fantazija njegovih prethodnika i suvremenika, Lučićev je pregled [[povijesthistorija|povijesti]]i temeljito potkrijepljen izvornom građom, a na koncu knjige su i određeni vrijedni izvori za povijest, te popis literature s Lučićevim komentarima o objavljenim spisima. Knjiga je opremljena sa šest povijesnih [[zemljovidkarta|zemljovida]]a. Povijesnu kartu ''[[Illyricum hodiernum]]'' (Današnji Ilirik) posvetio je [[Joannes Blaeu]], izdavač Lučićeve knjige, hrvatskome banu [[Petar Zrinski|Petru Zrinskomu]]. Lučić je u tom djelu tiskao i ''Ljetopis Popa Dukljanina'', kroniku iz 12. stoljeća, pod naslovom ''Presbyteri Diocleatis Regnum Sclavorum'' (u 47 poglavlja).
Lučić je sudjelovao i u sporu oko autentičnosti spisa ''[[Trimalhionova gozba]]'' ''(Cena Trimalchionis)'' rimskoga [[satira|satiričara]] [[Petronije|Petronija Arbitra]], koji je bio pronađen u Trogiru. Iako su mu neki suvremenici i kasniji povjesničari katkad zamjerali hladnoću i pedanteriju u iskazu, to bijaše nužnim korektivom nekritičkim tekstovima kojima je obilovalo njegovo doba.
Povijest svoga grada i zavičaja Lucius je objavio u [[Venecija|Veneciji]], na [[Italijanski jezik|talijanskom jeziku]] pod nazivom ''Memoriae istoriche di Tragurio, ora detto Trau'' (''Povijesna svjedočanstva o Trogiru'', 1673). Objavio je i knjigu rimskih natpisa [[Dalmacija|Dalmacije]], među kojima su i natpisi koje je skupljao [[Marko Marulić]]. Neposredno prije smrti Lučić je dovršio za tisak ''Statut grada Trogira''. Umro je u Rimu 1679., a sahranjen je u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima.
Ivan Lučić prvi je hrvatski povjesničar koji kritički prilazi i koristi povijesne izvore: isprave i [[Kronikaljetopis|kronike]], natpise i oporuke. U [[metodologija|metodologiji]] povjesničarskoga rada visoko natkriljuje vrijeme u kojem je živio i djelovao. Njegovo [[Historiografija|historiografsko]] djelo odiše ljubavlju prema zavičaju i domovini. Nije nimalo slučajno što je bio vezan s obitelji Zrinskih, te ih uvjerio da potječu od znamenitih [[Bribir|bribirskih]] knezova Šubića, a ne od rimskih aristokrata, što je bio pokazatelj ksenomanije onoga doba. Dopisivao se i s mnogim [[Dubrovnik|Dubrovčanima]], posebice sa [[Stjepan Gradić|Stjepanom Gradićem]], ravnateljem [[Vatikanska biblioteka|Vatikanske biblioteke]]. Njegova brojna pisma odaju osobnu vrsnoću i kao čovjeka i kao književnika, a vrijedan su prilog poznavanju njegova vremena. Ostvareno lapidarnim i jasnim stilom, kao i utemeljeno na kritičkim prosudbama, Lučićevo je djelo kamen temeljac moderne hrvatske historiografije. Ono što su Marko Marulić i [[Marin Držić]] za [[Hrvatska književnost|hrvatsku književnost]], [[Bartol Kašić]] za [[hrvatski jezik]] i jezikoslovlje - to je Ivan Lučić za hrvatsku povjesnicu. Pravi početak i istinsko postignuće.
== Eksterni linkovi ==
|
