Istočna Rumelija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q459780 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
|hr_ime=Istočna Rumelija
|izvorno_ime=Източна Румелия <br/> روم الى شرقى <br/> Ανατολική Ρωμυλία
|kontinent = [[Evropa|Europa]]
|regija = [[Balkan]]
|status =autonomna pokrajina Osmanskog carstva
|era =
|godina_start = [[1878|1878.]]
|godina_kraj = [[1908|1908.]]
|datum_start =
|datum_kraj = 5. listopada [[1908|1908.]]
|događaj_start = [[Berlinski kongres]]
|događaj_kraj = Ujedinjenje Bugarske
Red 42:
|dom2 =Zastupnički dom
|događaj1 =Ujedinjenje s Kneževinom Bugarskom
|datum_događaj1 = [[18. 9.|18. rujna]] [[1885|1885.]]
|događaj2 = Obnova osmanskog suvereniteta
|datum_događaj2 = [[17. 4.|17. travnja]] [[1886|1886.]]
|događaj3 =
|datum_događaj3 =
Red 56:
}}
 
'''Istočna Rumelija''' ([[Bugarski jezik|bugarski]]: ''Източна Румелия'', [[Turski jezik|turski]]: روم الى شرقى, ''Rumeli-i Şarkî''; [[Grčki jezik|grčki]]: ''Ανατολική Ρωμυλία''}}, ''Anatoliki Romylia'') bila je autonomna pokrajina ([[Vilajet|vilajet]]) unutar [[OsmanskoOtomansko carstvoCarstvo|Osmanskog carstva]] od [[1878|1878.]] do [[1908|1908.]] godine.
 
Već [[1885|1885.]] godine - Rumelija je potpala pod potpunu kontrolu [[Kneževina Bugarska|Kneževine Bugarske]]. Bugari su bili apsolutno većinsko stanovništvo s manjim postotkom [[Turci|Turaka]] i [[Grci|Grka]]. Glavni grad pokrajine bio je [[Plovdiv]] ([[Turski jezik|turski]]: ''Filibe'', po Europi poznat po svom [[Grčki jezik|grčkom imenu]]: ''Philippopolis''). Danas je Istočna Rumelija dio [[Bugarska|Bugarske]].
 
==Povijest==
 
Istočna Rumelija nastala je produkt [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] iz [[1878|1878.]] godine, Teritorij te autonomne pokrajine obuhvaćao je zemlje između planina [[Balkan (planina)|Balkan]] - [[Rodopi]] i Strandža, kraju koji je do tada bio poznat svojim stanovnicima ([[Bugari|Bugarima]], [[Turci|Turcima]], [[Romi|Romima]], [[Grci|Grcima]], [[ArmenciJermeni|Armencima]] i [[ŽidoviJevreji|Židovima]]) - kao [[Tračka (regija)|Sjeverna Trakija]]. Istočna Rumelija je ime koje je pokrajini dato na inzistiranje [[Ujedinjenoujedinjeno kraljevstvoKraljevstvo|britanske]] delegacije, naime [[turski jezik|turski]] [[toponim]] ''Rumelija'', odnosio se na sve [[Europaevropa|europske]] pokrajine carstva, tj. na sve one koje su u [[Antika|antici]] bile u sklopu [[Rimsko carstvoCarstvo|Rimskog carstva]]. Dvadesetak [[Pomaci|pomačkih]] sela (Muslimanski Bugari) u brdima [[Rodopi|Rodopa]] odbili su priznati Istočnu Rumeliju vlast i osnovali su svoju ''Republiku Tamraš''.
 
Za ovu pokrajinu danas najviše znaju [[Filatelija|filatelisti]] zbog raritetnog izdanja maraka iz [[1880|1880.]] godine
 
===Ujedinjenje s Bugarskom===
[[datoteka:Organic-Statute-Eastern-Rumelia.jpg|mini|lijevo|200px|Organski Ustav Istočne Rumelije]]
Nakon krvavih nemira [[6. 9.|6. rujna]] [[1885|1885.]], Istočna Rumelija je pripojena [[Kneževina Bugarska|Kneževini Bugarskoj]]. Međutim i nakon tog je Istočna Rumelija službeno bila pokrajina pod osmanskim suverenitetom sve do proglašenja Bugarske neovisnosti [[22. 9.|22. rujna]] [[1908|1908.]] Taj dan slavi se kao nacionalni praznik u Bugarskoj - ''Dan ujedinjenja''.
 
==Uprava==
 
Prema klauzalama Berlinskog Kongresa, Istočna Rumelija imala je ostati pod političkom i vojnom nadležnosti Osmanskog carstva sa značajnom upravnom [[Autonomija|autonomijom]] (članak 13.). Zakonski okvir Istočne Rumelije definiran je ''Organskim Ustavom'' koji je usvojen [[14. 4.|14. travnja]] [[1879|1879.]] i bio na snazi sve do ujedinjenja s Bugarskom [[1885|1885.]] Prema Statutu na čelu pokrajine trebao je biti [[Kršćanstvohrišćanstvo|kršćanski]] Generalni guverner, kojeg bi imenovala [[Visoka Porta]] uz odobrenje velikih sila. Zakonodavni organ pokrajine imala je biti pokrajinska skupština od 56 zastupnika, od kojih su 10 bili imenovani od strane guvernera, 10 bili stalni a 36 je izravno birao narod.
 
Istočna Rumelija je upravno bila podijeljena na [[Sandžak (teritorijalna jedinica)|sandžake]] ([[Bugarski jezik|bugarski]]: департаменти); [[Plovdiv]] (''Filibe''), [[Pazardžik]] (''Tatarpazarcığı''), [[Haskovo]] (''Hasköy''), [[Stara Zagora]] (''Eski Zağra''), [[Sliven]] (''İslimye'') i [[Burgas]] (''Burgaz''), oni su trebali prerasti u [[Kadiluk|kadiluke]] (nešto poput [[županija]]).<ref>[http://www.nsi.bg/nrnm/index.php?i=1&ezik=en Historical data about administrative-territorial structure of Bulgaria after 1878., National Statistical Institute of the Republic of Bulgaria, preuzeto: 4. siječnja 2010.]</ref>
Red 78:
===Generalni guverner===
[[datoteka:Stamp Eastern Rumelia 1881 20pa.jpg|mini|desno|200px|Marka Isočne Rumelije iz 1881.-1884. na 4 jezika, turskom, francuskom, bugarskom i grčkom]]
Prvi Generalni guverner bio je bugarski [[knez]] ''Aleksandar Bogoridi'' ([[1879|1879.]] -[[1884|1884.]]), koji je bio prihvatljiv i Bugarima i Grcima. Drugi guverner bio je ''Gavril Krastevič'' ([[1884|1884.]] -[[1885|1885.]] ), poznati bugarski povjesničar. Prije izbora prvog guvernera, pokrajinom je upravljao [[Rusko Carstvo|ruski]] civilni upravitelj ''Arkadij Stoljipin'', - od [[9. 10.|9. listopada]] [[1878|1878.]] do [[18. 5.|18. svibnja]] [[1879|1879.]] godine.
 
*Aleksandar Bogoridi ''Aleko paša'' (18. svibanj 1879. - 26. travanj1884.)
Red 90:
==Stanovništvo Istočne Rumelije==
 
Istočna Rumelija bila je većinski naseljena Bugarima, to se najbolje vidi iz izbornih rezultata za zastupnike prve Pokrajinske skupštine [[17. 10.|17. listopada]] [[1879|1879.]] Od 36 izabranih zastupnika, 31 su bili Bugari (86,1%), 3 su bili Grci (8,3%) a 2 su bili Turci (5,6%). <ref>Делев, ''Княжество България и Източна Румелия, История и цивилизация за 11. клас''.</ref>Po rezultatima loše provedenog popisa stanovništva iz [[1880|1880.]], oko 590.000 ljudi (72,3%) izjasnilo se kao [[Bugari]], 158.000 (19,4%) kao [[Turci]], 19.500 (2,4%) kao [[Romi]] a 48.000 (5,9%) pripadali su drugim nacijama ([[Grci]], [[Jermeni|Armenci]], [[Jevreji|Židovi]]) Na ponovljenom popisu stanovništva iz [[1884|1884.]] dobijeni su približno isti podatci: 69,9% Bugara, 20,6% Turaka i 2,8% Roma.<ref>[http://miris.eurac.edu/mugs2/do/blob.html?type=html&serial=1039432230349 Eтнически състав на населението в България. Методологически постановки при установяване на етническия състав, MIRIS - (Minority Rights Information System), preuzeto 2. siječnja 2010.]</ref>
 
==Izvori==