'''Hamza ibn ‘Alī ibn Aḥmad''' (985-???) (arapski i peruzijski: حمزه بن علي بن أحمد) bio je [[ismailitiismailizam|ismalitski]] propovjednik, mistik i filozof sa početka 11. vijeka, poznat kao osnivač i prvi vođa vjerske zajednice [[Druzi|Druza]].
Hamzda je bio rodom iz [[Perzija|Perzije]], te prvih dvadeset godina života proveo pod vlašću [[Samanidisamanidska Monarhija|samanidskih]] emira. Iz domovine je došao u [[Egipat]] u vrijeme kada je ta zemlja bila pod vlašću [[Fatimidi|fatimidske]] dinastije ismailitskih kalifa, odnosno upravo u vrijeme kada je kalif [[Al-Hakim bi-Amr Allah]] počeo u [[Kairo|Kairu]] graditi tzv. Kuću znanja (Dar al-Hikma), nastojeći od nje stvoriti glavno kulturno središte [[islamski svijet|islamskog svijeta]]. Hamza se vrlo brzo zbližio s kalifom, koji ga je učinio jednom od svojih glavnih suradnika i povjerio mu zadatak da provodi [[misionarmisionarstvo|misionarsku]]sku djelatnost, prije svega usmjerenu na područja pod vlašću [[sunitiсунити|sunitskog]] [[Abasidksi Kalifat|Abasidskog Kalifata]]. Hamza je svoje sjedište postavio u Rajdanovoj džamiji u Kairu, a al-Hakim ga je u maju 1017. proglasio "imamom monoteista".
U isto vrijeme je al-Hakim došao u sukob sa propovjednikom po imenu [[ad-Darazi]] koji je, nastojeći steći kalifovu naklonost, proglasio kalifa i njegove pretke "inkarnacijom Boga". Kalif, međutim, time nije bio impresioniran, pa je ad-Darazija između 1016. i 1018. proglasio kao [[hereza|heretika]] i dao pogubiti. Usprkos suparništva i teoloških razlika između ad-Darazija i Hamze, među muslimanima se za Hamzine sljedbenike počeo koristiti izraz "daraziti", od čega dolazi naziv za današnje Druze.
