Halkedonsko vjerovanje – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 12 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q2037472 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Kalcedonsko vjerovanje''', također i '''Kalcedonska ispovijest vjere''', prihvaćeno je [[451]]. na [[KalcedonskiHalkedonski sabor|Kalcedonskom saboru]] u [[Mala Azija|Maloj Aziji]]. To je bio jedan od prvih sedam [[ekumenski sabor|ekumenskih sabora]]. Ovaj sabor, pa tako ni Vjerovanje, ne prihvaćaju [[Prethalkedonske crkve|Istočne pravoslavne Crkve]], a prihvaćaju ga [[Katoličanstvo|Katolička Crkva]], [[Pravoslavlje|Pravoslavne Crkve]], [[Crkva Engleske|Engleska crkva]], te mnoge [[protestantske crkve]].
 
== Nastanak vjerovanja ==
Kalcedonsko vjerovanje nastalo je u vrijeme rasprava između zapadnih i istočnih kršćana o značenju Utjelovljenja, o utjecaju cara na Crkvu, te o prevlasti rimskoga [[papa|pape]]. Sadržaj ovog vjerovanja, koje se bavi [[Isus|Kristovim]] naravima već je prisutan u pismu što ga je papa [[Lav I|Lav I.]] prethodno poslao [[carigradistanbul|carigradskom]]skom patrijarhu Flaviju. Taj Lavov »Tomos«, kako je na saboru nazvan, prihvatila je većina [[biskupepiskopos|biskupa]]a.
 
Svi su biskupi tada imali potpisati Lavov »Tomos«, no 13 [[egipat]]skih biskupa to je odbilo, pa su carevi savjetnici odlučili da je neophodno izglasati novo ''Vjerovanje'', te su njegov tekst predočili ocima. Oko toga ipak nije postignut konsenzus.
 
Paskanije, papin izaslanik koji je predsjedao saborom, tada je zaprijetio da će se vratiti u [[Rim]] i sazvati sabor u [[Italija|Italiji]], s čime se složio i car [[Markijan|Marcijan]]. To je navelo biskupe da popuste, te su prihvatili rečenicu u kojoj se kaže da su, prema Lavovoj odluci, u Kristu prisutne dvije naravi, sjedinjene, nepromjenjive, neodjeljive. To se naziva Kalcedonskim vjerovanjem.
 
== Značenje i poljedice ==
U vrijeme kristološke rasprave o tome jesu li u Kristu prisutne dvije naravi, ljudska i božanska, ili samo jedna, božanska, Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu međusobno pomiješane i božanska narav nije poništila ljudsku.
 
Takav nauk nije prihvatila [[Aleksandrija|aleksandrijska]] Crkva, jer ga je vidjela kao odstupanje od nauka [[Sveti ĆirilKiril Aleksandrijski|Ćirila Aleksandrijskog]] o Kristovu jedinstvu. Stoga je ova Crkva držala da je trebalo biti proglašeno da je Krist »od dvije naravi«, a ne »u dvije naravi.« Takav se nauk naziva »miafizitizam«, premda ga se često pogrešno imenuje »monofizitizmom.« Prema njemu nastala je i podjela među Crkvama, budući da su miafizitizam prihvatile [[Koptska pravoslavna crkva|Koptska]] i Etiopska Crkva, te »jakobitske« Crkve u Siriji i Armeniji. Zajednički se one nazivaju [[IstočnePrethalkedonske pravoslavne Crkvecrkve|Istočno pravoslavnim Crkvama]].
 
Ipak, u drugoj polovici 20. stoljeća njihov miafizitski nauk prihvaćen je kao moguće tumačenje pravovjernog shvaćanja kršćanske vjere, a to su potvrdili [[carigradistanbul|carigradski]]ski patrijar [[Bartolomej I.]] u ime [[pravoslavlje|Pravoslavnih Crkava]], te papa [[Ivan Pavao II.]] u ime [[Katoličanstvo|Katoličke Crkve]].
 
[[Kategorija:kršćanstvo]]