George Gordon Byron – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 97 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q5679 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 9:
|datum_smrti = {{death date and age|1824|4|19|1788|1|22|df=y}}
|mjesto_smrti = [[Messolonghi]], [[Grčka]]
|zanimanje = [[pjesnik]], [[revolucija|revolucionar]]
|uticaj_od = [[John Milton|Milton]], [[Alexander Pope|Pope]]
|uticaj_na = [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškin]], [[romanticizam]]
}}
 
'''George Gordon Noël Byron''' (Džordž Gordon Noel Bajron) ([[London]] [[22. 1.|22. januar]] [[1788]]. - [[19. 4.|19. april]] [[1824]].), engleski pjesnik.
 
== Biografija ==
Red 27:
Godinu dana nakon zaključenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. aprila napušta Englesku te odlazi u Švicarsku. Na Ženevskom jezeru sreće P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenčanom suprugom Mary Godwin i njezinom sestrom Jane Clairmont. Ona je još u Londonu čeznula za Byronom te mu je iste godine rodila kćerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u [[Venecija|Veneciji]] gdje se prepušta čarima razuzdanog života tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godišnjom kćerkom mletačkog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna žena, supruga nekog pekara. Godine [[1817]]. Byron je u Ferrari, a već sljedeće godine ponovo u Veneciji. Tu u aprilu 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godišnju groficu Teresu Guiccioli, rođenu Gamba, udanu za 60-godišnjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron piše tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proročanstvo (The Prophercy of Dante) koju posvećuje Teresi Guiccioli.
 
Sljedeće godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u međuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon čega se i razveo od nje. Kako je sva obitelj Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrženosti i saradnje s karbonatima Byron je protjeran iz Pise te je 1822. godine, u septembru, prešao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Viđenje strašnog suda (The Vision of Judgement) - parodija na istoimenu pjesmu Byronova savremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme ''A vision of Judgement'' (1821.) traži od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivačem i poglavarom sotonske škole. Nakon 14. jula [[1823]]. Byron iz Geneve kreće u Grčku i [[4. august8.|4. augusta]]a iskrcava se u Kefaloniji kako bi se pridružio grčkim ustanicima. ''Umrijećemo ovdje ili marcijalno ili močvarno'', pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridružio vođi grčkog ustanka Maurocordatu.
 
Godine [[1824]]. Byron piše XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na današanji dan navršavam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana [[22. januar1.|22. januara]]a, a već 19. aprila Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo prenešeno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya. Njegova polusestra Augusta na grob mu je postavila ploču sa sljedećim natpisom:
 
:''Pod ovim lukom''