Funtana – razlika između verzija

Općina Funtana ustrojena je [[2006]]. godine, izdvajanjem iz općine [[Vrsar]].

 

 

Postojanje jedinstvenog teritorijalnog područja na predjelu današnje Funtane sasvim se sigurno može dokumentirati od [[rim]]skog razdoblja. Od mnogobrojnih nalaza antike svakako se kao najimpresivniji zahvat u ambijent ističu ostaci centurijacije, odnosno podjela teritorija koje postajemo svjesni pogledamo li obilje zračnih fotografija kojima se prikazuju ljepote funtanjanske obale i zaleđa. Naime, ne samo [[Kampaladanja]] već i druga polja što okružujući prate obalnu liniju još nose, kroz svoju pravilnu četvrtastu podjelu tragove ortogonalnog sustava koji obilježava osnovnu rimsku intervenciju u krajolik.

 

 

Na prostoru današnje Zelene Lagune nalazila se važna rimska vila, čije su strukture konzervirane i moguće ih je razgledati, a ta je vila imala poseban [[akvedukt]] koji ju je povezivao s područjem Perila ili Funtane, od kojega proizlazi i sam naziv mjesta.

 

 

Prvi srednjovjekovni dokument što usput otkriva staru glavnu ekonomsku djelatnost zaljeva potvrđuje vlasništvo porečkog biskupa [[Fulkerije|Fulkerija]] iz [[1216]]. godine koji uvalu između Plave i Zelene Lagune udjeljuje u feud D. Balduinu i njegovim muškim nasljednicima. Dokument je napisan u crkvi sv. Mavra, odnosno [[katedrala|katedrali]]. U njemu se izričito navodi kako treba urediti [[solana|solane]] na mjestu gdje su već postojale ("ad aedificandas salinas, quae quondam fuerunt salinae..."), što bi moglo značiti da se i u antičko doba ovdje proizvodila [[sol]], te da je vila bila u toj funkciji.

Forma srednjovjekovnog spominjanja (Fontana Georgiana) također govori o tome da je po predijalnom [[toponim]]u u samom mjestu ili blizini bila rimska vila, a od tuda potječe imenski pridjev po obitelji koji su nekoć bili vlasnici praediuma. Očito je i u srednjem vijeku područje Funtane obilovalo raznim djelatnostima, naseljima, a jedno se nalazilo uz crkvu Blažene Djevice Marije od Milosti, koja je proširena u 16. st., ali je njen stari prednji dio srednjovjekovni.

 

 

Geografske karte Istre s kraja 18. st. već u tri objelodanjena primjerka donose granice funtanjanskog feuda što za razliku od vrsaranskog, kojeg upravo tada priključuju Veneciji, zadržava samostalnost. Vidljivo je to na zemljovidima kojima su autori [[Giovanni Valle]] (1792.) i [[Giovanni Antonio de Capellaris]] (1797.). Prvi autor svoje djelo temelji na starijoj karti Istre iz [[1784]]. godine gdje je isprekidanom linijom identično ranijima ucrtan teritorij funtanjanskog feuda s naznačenim glavnim morfološkim karakteristikama unutrašnjosti i obale, te obilježenim glavnim toponimima. Obilježeni su i glavni položaji rasprostiranja kuća.

 

U to je vrijeme Funtana imala uz Kaštel i crkvu sv. Bernarda sa zvonikom i pedesetak kamenih kuća koje su okruživale sjedište feuda. Pored Perila u kamenoj arhitekturi nalazila se crkva BDM od Milosti okružena starim grobljem koje od 1907. seli do crkve Karmelske Gospe (1631.). U sjevernoj uvali podno naselja sve karte i opisi donose podatke o mirnoj luci, a uz samu cestu i križanje prema izvorima (Perila), nalazi se i freskama oslikana crkvica sv. Lucije sagrađena 1750., a još danas s preslicom i zvonom u pročelju. Postoje, međutim, znatno stariji prikazi s crtežima Funtane, među kojima se ističe ilustracija u opisu Istre kojem je autor Prospero Petronio iz [[1681]]. godine.

 

Vlasnički nije na Bernarda Borisija Funtana prešla izravno. U 15. stoljeću, kao dio dobra sv. Maura odnosno biskupsko vlasništvo, pripisana je porečkom katedralnom kaptolu. Čini se da su kanonici upravo prepustili pazenatičkom kapetanu, čije je sjedište bilo u [[Sveti Lovreč|Svetom Lovreču]] i kasnije Rašporu (odnosno [[Buzet]]u). Tako je tek uži teritorij Funtane pod vlasništvom kaptola u prvo vrijeme prodan [[Bernardo Borisi|Bernardu Borisiju]] [[1595]]., a tek je znatno kasnije, nakon izgradnje crkve posvećene sv. Bernardu (1621.), zvonika, normalizacije života u feudu, porečki kaptol uz obaveze uzdržavanja crkve i svećenika, Borisijevima i njihovom feudu nadodao zaljev Mulandria s dva poluotoka koji ga okružuju (danas Plava i Zelena Laguna). Nova župna kuća sagrađena je [[1735]]. godine.

Svoje je gospodare Funtana zadržala i nakon [[1788]]., pada [[Venecija|Venecije]] [[1797]]., te prve [[Francuska|francuske]] uprave u Istri. Naime, [[1805]]. godine je mjesto priključeno porečkom kotaru, ali su Borisi još na području Funtane polagali svoja feudalna prava koja su sasvim likvidirana tek [[1869]]. godine. Za francuske i [[Austrija|austrijske]] uprave zadržala je Funtana osim samostalne župe i poseban distrikt, što ga redovito donose karte 19. st., a odgovara teritoriju [[katastar]]ske općine.

 

 

Biskup Tomasini spominje 50 obitelji u Funtani, a točne podatke za [[1806]]. i [[1851]]. godinu donosi P. Kandler. Radi se o 182, odnosno 287 žitelja, čiji broj u manje od pola stoljeća biva gotovo udvostručen.

 

Bez obzira na blagodati mora, bogatu zemlju s izvorima i vodom, te tradicionalnim poljoprivrednim kulturama, u 19. je stoljeću bilo znatnih problema u prehrani [[stanovništvo|stanovništva]]. Tome je u Funtani pogodovao krah [[vinogradarstvo|vinogradarstva]] ([[pepelnica]], [[filoksera]], [[peronospora]]), ali također, poput drugih istarskih sredina, nepovezanost s unutrašnjošću Istre, što je limitiralo razmjenu proizvoda i iskustava. Izvještaji o gladi u Istri, posebice tijekom druge polovice 19. st., zabilježeni u stenogramima [[beč]]kog parlamenta veoma su česti.

 

 

Važnost ribarstva, posebno u gospodarstvu 19. st., kada je veći dio stanovništva povremeno gladovao, bila je veoma velika, tako da gotovo da nije bilo obitelji bez svoje barke kojom se išlo u ribolov.