Fosilna goriva – razlika između verzija

Fosilna [[gorivo|goriva]] su goriva koja sadrže ugljikohidrate i nastali su od fosilnih ostataka biljaka i/ili životinja. Trenutno su osnovni izvor energije za na Zemlji. Energija iz fosilnih goriva obično se oslobađa se izgaranjem, i prilikom tog izgaranja također se oslobađaju otrovni i štetni plinovi koji utječu na okoliš kao: ugljični monoksid CO, [[ugljen-dioksid|ugljični dioksid]] CO<sub>2<sub>, [[sumporni dioksid]] SO₂, SO₃, NO₃ itd.

* [[prirodnizemni plingas|zemljani plin]]

Fosilna goriva nalaze se u rasponu od zapaljivih materijala sa niskim omjerom ugljika i vodika poput [[metan|metana]], do tekuće [[nafta|nafte]] i nezapaljivih materijala koji se sastoje od gotovo čistog ugljika, kao [[antracitni ugljen]]. [[Metan]] se može pronaći u poljima [[ugljikovodikugljikovodici|ugljikovodika]], sam, sa [[naftom]]. Opće je prihvaćeno da su formirani od [[fosili|fosiliziranihfosil]]iziranih ostataka mrtvih biljaka i životinja koji su bili izloženi toplini i pritisku u [[Zemljina kora|Zemljinoj kori]] stotinama milijuna godina, ova biogenička teorija je prvi put predstavljena od strane [[Georg Aricola|Georga Agricole]] 1556. godine i kasnije od strane [[Mikhail Lomonosov|Mikhaila Lomonosova]] u 18. stoljeću.

Administracija Američke Informacije o Energiji je procijenila da su se u 2006. godini primarni izvori energije sastojali od nafte 36.8%, ugljena 26.6%, prirodnog plina 22.9%, što rezultira 86% postotnim udjelom fosilnih goriva u primarnoj svjetskoj proizvodnji energije. Ne-fosilni izvori uključivali su [[hidroenergijahidroelektrana|hidroelektrične]] sa 6.3%, [[nuklearna energija|nuklearne]] sa 6% i ([[geotermalna_energija|geotermalne]], [[solarna energija|solarne]], [[plima i oseka|plimu]], [[vetar|vjetar]], [[drveće|drvo]], [[otpad]]) sa 0.9%. Svjetska potrošnja energije rasla je oko 2.3% godišnje.

Fosilna goriva su [[neobnovljivi resursi]] jer im trebaju milijuni godina da bi nastali, i rezerve se troše puno brže nego što nove nastaju. Proizvodnja i potrošnja fosilnih goriva potiču ekološku zabrinutost. Globalni pokret prema proizvodnji [[obnovljivaobnovljivi energijaizvori energije|obnovljive energije]] je na putu da pomogne zadovoljiti povećanu potrebu za energijom.

Ovi plinovi utječu na okoliš tako što se sakupljaju u [[Zemljina atmosfera|atmosferi]] i tako stvaraju [[staklenički učinak]], dok se otapaju u vodi koja se nalazi u [[atmosfera|atmosferi]], uslijed čega joj se smanjuje [[pH]]-vrijednost te nastaju tzv. [[kisela kiša|kisele kiše]], koje uništavaju biljke i erodiraju građevine, stijene, itd.

Izgaranje fosilnih goriva proizvodi oko 2.13 bilijuna tona [[ugljični ugljen-dioksid|ugljičnog dioksida]] godišnje, a procjenjuje se da prirodni procesi mogu apsorbirati samo pola od tog iznosa, tako da je godišnje neto povećanje atmosferskog ugljičnog dioksida oko 10.65 bilijuna tona (jedna tona atmosferskog ugljika je ekvivalentna 44/12 ili 3.7 tona ugljičnog dioksida). [[Ugljen-dioksid|Ugljični dioksid]] je jedan od stakleničkih plinova koji pojačava [[radijacija|zračenje]] i pridonosi [[globalno zatopljenje|globalnom zatopljenju]], uzrokujući da prosječna površinska temperatura Zemlje raste, što će rezultirati velikim nepovoljnim efektima.

Fosilna goriva nastaju anaerobnim raspadanjem ostataka organizama uključujući [[fitoplanktoni|fitoplanktone]] i [[zooplanktoni|zooplanktone]] koji su se nataložili na dno [[more|mora]] (ili [[jezero|jezera]]) u velikim količinama u uvjetima bez zraka, prije više milijuna godina. Kroz geološko vrijeme, ova organska tvar, pomiješana s blatom, zakopana je ispod teških slojeva [[sedimentsedimenti|sedimenata]]. Rezultirajući visoki nivoi topline i pritiska uzrokovali su kemijske promjene u organskoj tvari, prvo u materijal sličan vosku poznat kao [[kerogen]] koji se može naći u naftnom škriljcu, a tada uz pomoć još topline u tekuće i plinovite ugljikovodike u procesu znanom kao [[katageneza]].

Kopnene biljke, u drugu ruku, formiraju [[ugljen]]. Mnoga polja ugljena su iz Karboniferskog perioda Zemljine povijesti. Kopnene biljke također tvore kerogen tipa III, izvor [[prirodnizemni plingas|prirodnog plina]].

[[Datoteka:Grangemouth04nov06.jpg|thumb|thumb|left|Petrokemijska rafinerija u Grangemouthu, [[Škotska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]].]]

Fosilna goriva su od velike važnosti jer mogu biti spaljena (oksidirana u [[ugljen-dioksid|ugljični dioksid]] i [[voda|vodu]]), stvarajući znatnu količinu [[energija|energije]]. Iskorištavanje [[ugljen|ugljena]] kao [[gorivo|goriva]] je starije od pisane povijesti. [[Ugljen]] je korišten da pokreće peći za topljenje [[Mineralne_sirovine#Metalne_mineralne_sirovine_.28ili_rude.2Fruda.C4.8De.29|metalne rude]]. Polu-čvrsti ugljikovodici su također korišteni u davna vremena ali većinom za kreiranje vodonepropusnih materijala i [[balsamovanje|balzamiranje]].

[[Zemni gas|Prirodni plin]], nekoć odbacivan kao nusprodukt proizvodnje [[petrolej|petroleja]], se sada smatra vrlo vrijednim resursom.

Teško [[sirovo ulje]], koje je puno viskoznije od konvencionalnog sirovog ulja, te [[katranski pijesak]] koji se sastoji od bitumena pomiješanog sa pijeskom i glinom, postaju sve važniji izvori fosilnih goriva. [[Uljni škriljac]] i slični materijali su sedimentno kamenje koje sadrži [[kerogen]], kompleksnu mješavinu organskih spojeva visoke molekularne težine, koji daju sintetsko [[sirovo ulje]] kada ih se zagrije. Ove materijale tek treba komercijalno iskoristiti. Ta goriva se upotrebljavaju u [[Motor_s_unutarnjim_izgaranjemmotor s unutrašnjim sagorijevanjem|strojevima sa unutarnjim izgaranjem]], [[elektranaelektrane|elektranama]] na fosilna goriva itd.

Prije druge polovice 18-og stoljeća vjetrenjače i vodenice davale su [[energija|energiju]] potrebnu za industriju kao što je mljevenje brašna, rezanje drveta i pumpanje vode, a paljenje drveta i [[treset|treseta]] davalo je toplinu domovima. Široko rasprostranjeno korištenje fosilnih goriva, prvo [[ugljen|ugljena]], a kasnije [[petrolej|petroleja]], za pokretanje [[parniparna strojmašina|parnih strojeva]], omogućilo je [[industrijska revolucija|industrijsku revoluciju]]. U isto vrijeme su u široku upotrebu ulazile plinske svjetiljke koje su koristile [[zemni gas|prirodni plin]] ili [[ugljeni plin]]. Pronalazak motora s unutarnjim izgaranjem i njegovo korištenje u automobilima i kamionima uvelike je povećalo potrebu za [[benzin|benzinom]] i [[dizel gorivo|dizelom]], koji se oba proizvode od fosilnih goriva. Ostali oblici transporta, željeznice i avioni također su trebali fosilna goriva. Ostale glavne upotrebe fosilnih goriva su u proizvodnji struje i petrokemijskoj industriji, a katran, ostatak ekstrakcije petroleja, koristi se pri izgradnji cesta.

Rezerve zemlje čine slojevi primarnih energetskih izvora.Korištenjem riječi protok mislimo na produkciju. Najvažniji dio izvora primarne energije dobivaju se iz fosilne energije na bazi [[ugljikugljenik|ugljika]]a.Tijekom 2002. godine ugljen, ulje i prirodni plin činili su 79,6% proizvodnje primarne energije (34,9%+23,5%+21,2%)

Princip [[Ponuda|ponude]] i [[Potražnja|potražnje]] sugerira da kako se zalihe ugljikovodika smanjuju, cijene će rasti. Stoga će više cijene dovesti do povećanja potražnje za alternativnim, [[Obnovljivi izvori energije|obnovljivim izvorima energije]], te do sada ne ekonomični izvori postaju dovoljno ekonomični za iskorištavanje. Umjetni benzin i drugi [[obnovljivi izvori energije]] trenutno zahtijevaju skuplju tehnologiju pri proizvodnji i preradi od načina proizvodnje konvencionalnih naftnih rezervi, ali bi u bliskoj budućnosti mogli postati ekonomski održivi. Pogledajte [[energetski razvoj]]. Različiti alternativni izvori energije su: [[Nuklearna energija|nuklearna]], [[Hidroelektranehidroelektrana|hidro-električna]], [[Solarna energija|solarna]], [[Energija vjetra|vjetra]] i [[Geotermalna energija|geotermalna]].

Izgaranje fosilnih goriva proizvodi i druge zagađivače zraka, kao što su [[dušikovi oksidi]], [[Sumporovsumpor dioksid|sumporovi dioksidi]], [[hlapljivi organski spojevi]] i [[teški metali]], te sumporne, ugljične i [[Dušičnaazotna kiselina|dušične kiseline]] koje padaju na Zemlju u obliku [[Kisela kiša|kiselih kiša]] te utječu i na prirodu i na građevine. Spomenici i skulpture od [[mramor]]a i [[Vapnenac|vapnenca]] su posebno osjetljive jer kiselina otapa [[Kalcijkalcijum karbonat|kalcijev karbonat]].

Fosilna goriva sadrže i radioaktivne tvari, uglavnom [[uranijum|uranij]] i [[torijum|torij]], koji se ispuštaju u atmosferu. Ovim načinon 2000. godine oko 12.000 tona torija i 5.000 tona urana bilo je otpušteno u atmosferu.