Razlike između izmjena na stranici "Fariseji"

Dodana 174 bajta ,  prije 8 godina
m
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m (Bot: formatiranje referenci)
m (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
{{Jevreji i judaizam - rubna kolona}}
 
'''Fariseji''' ili '''farizeji''' su bili [[Jevreji|jevrejska]] religijska stranka iz razdoblja [[jerusalimskijeruzalemski Hram|drugog Hrama]], prethodnici [[rabin]]skog [[judaizam|judaizma]]. Nastali su u drevnoj [[Judeja|Judeji]] u doba vladavine Jovana Hirkana (135. – 104. godine pre Hrista).
 
Tokom [[1. vekvijek|1. veka]]a, fariseji su bili poznati po svojom strogom poštovanju [[Mojsije]]vog zakona.<ref name="Green">Joel B. Green, ''The Gospel of Luke'', Eerdmans, 1997, ISBN 0802823157, pp. 643-649.</ref> [[Josip Flavije|Josif Flavije]] takođe primećuje i njihovu posvećenost učenju, oličenu u Hilelu i Johananu ben Zakaju. [[Mišna]], [[Talmud]] i glavni tanaitski izvori predstavljaju glavnu riznicu njihove misli i svedočanstvo oživljavanja jevrejskog života u prvim vekovima naše ere, kada je farisejski judaizam dobio svoj konačni oblik.
 
Po kazivanjima iz [[evanđelje|jevanđelja]], [[Isus]] se često sukobljavao sa farisejima. Ipak, evanđelja su u tome dosta jednostrana, jer ukazuju samo na one aspekte iz predanja o Isusu koji su bili od koristi u sporovima [[hrišćanska crkva|crkve]] i [[sinagoga|sinagoge]].<ref name="Enciklopedija živih religija">''Isus'', Enciklopedija živih religija (str. 316-318), Nolit, Beograd, 2004.</ref>
 
Fariseji su u hrišćanstvu ponajviše poznati po [[Teško vama licemeri|Isusovoj kritici licemera]], te stoga, u prenesenom smislu, "farizej" u hrišćanskom kontekstu označava [[licemjerhipokrizija|licemjera]]a.
 
== Porijeklo i značenje riječi ==
 
== Pismoznanci ==
Zbog čestog spominjanja farizeja zajedno s pismoznancima, kršćani koji čitaju ''Novi zavjet'' često ove izraze doživljavaju kao sinonime. Međutim, [[pisaripisar]]i ili '''pismoznanci''' (također i '''književnici''') su društveni sloj, a ne stranka. To su bili obrazovani činovnici u državnoj službi, koji se prvi put pojavljuju još u doba [[SalomonSolomon|Salomona]]a. Njima su pripadali i pisci mudrosne književnosti. Pojam se nekoliko puta pojavljuje u hebrejskoj Bibliji (''Stari zavjet''), npr. za Ezru se kaže da je bio »književnik vješt Mojsijevu Zakonu« (Ezr 7:6).
 
U I. st.n.e. pismoznanci su bili obrazovani pravnici, moralisti i teolozi te su vodili i poučavali židovsku zajednicu. Zvali su se "branitelji", "učitelji",
[[Saduceji]] su bili orijentirani na održavanje Hrama, na značaj obreda i doslovni tekst Zakona. U vanjskim oblicima kulture oni su prihvaćali utjecaje helenske i rimske kulture, npr. nadijevaju djeci grčka imena. Farizeji su pak u cjelini rigidnije branili autohtone židovske tradicije, ali neki od njih dobro su poznavali i djelomično usvajali helensku filozofiju, kao i razne strane religijske i mističke tradicije.
 
Kako su prihvaćali i usmenu tradiciju (i "apokrifne" spise nastale u II. i I. st. pne.), farizeji su su otvoreniji za raznolike intepretacije pisanog teksta Zakona. Dok saduceji doslovno ponavljaju tekst Zakona u obredima, farizeji su usmjereni na razumijevanje njegovog značaja za svakodnevni život. Da bi se to postiglo, nije dovoljno citirati doslovni tekst, nego treba prodrijeti u njegov duh i smisao. U tome su se mogle primjenjivati i forme filozofskog mišljenja (pa je [[Filon Aleksandrijski|Filon]] pokušao obimnu sintezu judaizma i grčke filozofije), ili pak analogije s tekstovima drugih religija te osobito s mističkim iskustvima ([[gnosticizam]]). To je dovodilo do idejnih sukoba i formiranja raznih škola, unutar farizejske stranke ili van nje.
 
Naglašavali su božansku providnost no nisu zapostavljali važnost ljudske slobode. željno su očekivali uspostavu Božjeg kraljevstva na zemlji i gajili mesijansku nadu.
 
== Utemeljenje židovstva u dijaspori ==
Ova intenzivna intelektualna, ali praktično usmjerena aktivnost pokazala je svoju vrijednost nakon uništenja Hrama u Jeruzalemu 70. n.e, čime je bio uništen dosadašnji temelj židovskog vjerskog života i nacionalnog identiteta. U desetljećima nakon razaranja Jeruzalema, farizejski [[rabin]]i okupljeni u gradu Jamnija (nedaleko današnje Jafe) strogo kodificiraju Zakon ([[Talmud]]), obrede i način života ([[rabin]]at, [[šabat|sabat]], [[sinagoga]]).
 
Odbacuju sve idejne "devijacije", sve pokušaje pomirenja sa stranim misaonim, književnim i mističkim tradicijama, kao što je bio [[Filon Aleksandrijski|Filonov]]ov, prijeteći izopćenjem onima koji naruše čistoću vjere; pri tome su ipak u [[midraš]]ku književnost uključili prerade onih priča koje im odgovaraju, a vjerojatno je na njihove interpretacije utjecala platonistička teorija. ''(Goldstein, str. 24, 34-35)'' . Takvom kombinacijom purizma i fleksibilnosti spješno prevladavaju veliku podjeljenost na stranke, sekte i frakcije koja je ranije postojala među Židovima, pa i među samim farizejima.
 
Nastavljajući farizejsku metodologiju, rabini tekst Nauka slobodno tumače da bi ga narodu razjasnili, kao što su to činili Ezra i njegovi suradnici: »Čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.« (''Knjiga Nehemijina'', 8:8) Također potiču vjernike da tekst sami tumače i renterpretiraju da bi pravilno razumjeli njegov duh i smisao u promijenjenim okolnostima ([[Midraš]]).
*Keller, Werner: ''Povijest Židova. Od biblijskih vremene do stvaranja Izraela'', Zagreb: Naprijed, 1992. (''Und wurden zerstreut unter alle Völker. Die nachbibliche Geschichte des jüischen Volkes'', Zürich: Buchklub Ex Libris, 1970.)
*Kushner, Harold S.: ''Živjeti! Kako žive i misle Židovi'', Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1997. (''To life! A Celebration of Jewish Being and Thinking'', © Warner Books, 1994)
*[[Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda|Opća enciklopedija JLZ]]
*Werber, Eugen: ''Stara hebrejska književnost'', u: Petrović, Svetozar (ur.): ''Povijest svjetske književnosti'', knjiga I, Zagreb: Mladost, 1982, str. 53-88
 
64.473

izmjene