Drevni Korint – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
Grad [[Korint]] je osnovan još za [[Neolit|neolita]], oko [[6000. pne.]] Po jednoj od priča iz grčke mitologije, grad je osnovao ''Corinthos'', potomak boga sunca [[HelijeHelios|Helija]], po jednoj drugoj priči, grad je osnovala božica Ephyra, kći [[Titani|titana]] [[OkeanOcean|Okeana]]a, tako da je antičko ime grada bilo i ''Ephyra''.
 
Pri kraju [[Mikenskamikenska kulturaGrčka|mikenskog]] razdoblja rane grčke povijesti, grčko pleme [[Dorani]] naselili su teritorij grada Korinta. U prvom pokušaju nisu uspjeli, no drugi put su uspjeli kad je njihov vođa - Aletes, pronašao drugi put do Korintskog zaljeva iz mjesta Antirio.
 
Po mitološkoj priči slavni [[Sizif]] bio je osnivač dinastije starih korintskih kraljeva. Također po priči iz mitologije u gradu Korintu je [[Jazon]] vođa [[argonauti|argonauta]] napustio [[Medeja|Medeju]]. U [[Trojanski rat|trojanskom ratu]] sudjelovao je i polis Korint koji se solidarno sa ostalim gradovima Aheje (Peloponeza) stavio pod zapovjedništvo [[Agamemnon]]a.
Red 12:
[[Datoteka:Ravel 1008.2.jpg|thumb|Korintski novac [[stater]], s [[pegaz]]om i [[kopa|kopom]] za Korint na aversu kovanice, te božicom Atenom na reversu. Slovo kopa simbolizitralo je grad (Ϙόρινθος)]]
 
Za klasičnih vremena grčke povijesti grad Korint bio je takmac gradovima [[AtenaDrevna (polis)Atena|Ateni]] i [[Antička Teba (Grčka)|Tebi]] po svojem bogatstvu i razvijenosti.
 
Do polovice [[6. stoljećevijek pne.|6. stoljeća pne.]] Korint je bio najveći izvoznik [[keramika|keramike]] stila crnih figura. Tek kasnije Atena je postala prvi izvoznik te proizvodnje.
 
Korintski najveći i najznačajniji hram na antičkoj akropoli, bio je posvećen božici [[Afrodita|Afroditi]], po zapisima grčkog povjesničara iz tog vremena Straboa iz njegova djela "Geografija" u Afroditinom hramu bilo je uposleno više od tisuću hramskih prostitutki.<ref>The temple of Aphrodite was so rich that it owned more than a thousand temple-slaves, courtesans, whom both men and women had dedicated to the goddess, and therefore it was also on account of these women that the city was crowded with people and grew rich. For instance, the ship-captains freely squandered their money and hence the proverb, "Not for every man is the voyage to Corinth." Geography VIII.vi.20</ref>
 
Grad Korint je u to vrijeme bio organizator Igara prevlake. U 8. st. pne., za vrijeme vladavine tirana Cipselusa (657. - 627. god. pne.) i njegova sina [[PerijanderPerijandar|Perijandera]]a (627. - 585. god. pne.), grad Korint opremio je i poslao četiri kolonije da osnuju nova Korintska naselja; kao tadašnji ''Epidamnus'' (današnji [[Drač]] u [[Albanija|Albaniji]]), [[Sirakuza|Sirakuzu]] na [[Sicilija|Siciliji]], Ambraciju (današnju [[Lefkada|Lefkadu]]), ''Korkyru'' (današnji [[Krf (grad)|grad Krf]]) i Anactorium.
 
Perijander je osnovao i grad Apoloniju (današnji [[Fier]] u Albaniji) i grad [[Potidaea]] na poluotoku[[Halkidiki (poluostrvo)|Halkidika]]. Korint je bio jedan od devet grčkih gradova podupiratelja grčke kolonije [[Naukratis]] u tadašnjem [[Egipat|Egiptu]].
 
Naukratis su Grci osnovali da tako potaknu razvoj trgovine između Egeja i faraonskog Egipta za vladavine faraona [[Psametih I|Psamtik I]] iz 26 [[faraon]]ske dinastije.
 
[[Perijandar|Perijander]] tiranin iz Korinta, držan je za jednog od [[Sedam mudraca|Sedam mudraca stare Grčke]]. Za njegove vladavine iskovan je prvi korintski novac.
Perijander je bio prvi koji je htio probiti morski kanal i tako omogućiti promet između Korintskog i Saronskog zaljeva. Ali za ondašnje doba to je bio preveliki tehnički zalogaj, tako da je od toga odustao. Umjesto toga napravio je ''Diolkos'', sustav rampi i staza kojim su se prebacivali ondašnji mali brodovi preko prevlake.
 
Razdoblje od vladavine tirana Kipsela do Perianderovog nećaka Psamtika, bilo je zlatno doba Korinta. U tom razdoblju Korinćani su razvili i umjetnički stil [[korintski red]], treći i najraskošniji red u klasičnoj grčkoj arhitekturi.
 
U to vrijeme grad je imao dvije luke, jednu u Korintskom zaljevu i drugu u Saronskom zaljevu. Luka u Korintskom zaljevu posluživala je promet prema grčkim zapadnim kolonijama [[Magna Graecia]], dok je ona u Saronskom zaljevu primala brodove iz [[AtenaDrevna (polis)Atena|Atene]], [[Cipar|Cipra]] i ostalog [[Levant]]a.
 
Grad Korint bio je jedan od najvažnijih sudionika [[Grčko-perzijski ratovi|Grčko-perzijskih ratova]], davši 40 ratnih brodova za [[Bitka kod Salamine|Bitku kod Salamine]] koje je vodio admiral [[Adeimantos]] i 5 000 [[Hopliti|hoplita]] (koji su nosili svoje tradicionalne korintske kacige u [[Bitka kod Plateje|Bitci kod Plateje]]. Nakon tih ratova Korint je gotovo redovito bio neprijatelj Atene, a saveznik [[Sparta|Sparte]] u [[Peloponeski savez|Peloponeskom savezu]].
Red 35:
Jedan od čimbenika koji je doveo do [[Peloponeski rat|Peloponeskog rata]] [[431. pne.]], bio je prijepor između Korinta i Atene oko korintske kolonije Korkyra ([[Krf]]). Ova svađa je vjerojatno izrasla iz tradicionalnog trgovačkog natjecanja između ova dva grada.
 
Na kraju Peloponeskog rata, Korint i [[Antička Teba (Grčka)|Teba]], koji su prije bili saveznici Sparte u Peloponeskom savezu, u međuvremenu su izrasli u velike neprijatelje Spartanske hegemonije i otpočeli su [[Korintski rat]] protiv Sparte, koji je na kraju doveo do slabljenja svih malih država ([[polis]]a) Peloponeza. Ova slabost omogućila je kasniju makedonsku invaziju pod [[Filip II. Makedonski|Filipom II. Makedonskim]].
 
U 4. stoljeću pne., Korint je bio dom [[Diogen|Diogena iz Sinope]], jednom od najpoznatijih predstavnika [[Kinička škola|kiničke škole]] filozofije.
Red 42:
[[Datoteka:Corinthian helmet Denda Staatliche Antikensammlungen 4330.jpg|thumb|Korintska kaciga]]
 
[[Rimska Republika|Rimska]] vojska pod vodstvom [[Lucije Mumije Ahaik|Lucija Mumija]] razorila je grad Korint nakon opsade [[146. pne.]]. Kad je napokon ušao u grad Mummius je dao poklati sve muškarce, a djecu i žene je prodao u ropstvo. Zato su mu dali nadimak ''Ahaikus'', osvajač [[AhejskiAhajski savez|Ahejskog saveza]].
 
[[Gaj Julije Cezar|Julije Cezar]] ponovno je osnovao grad pod imenom ''Colonia laus Iulia Corinthiensis'' 44. god. pne. nešto prije atentata na njega.
Prema [[Apijan iz Aleksandrije|Apijanu iz Aleksandrije]], novi doseljenici bili odabrani među rimskim slobodnjacima. Za rimske uprave Korint je je postao sjedište rimske provincije Južna Grčka (ili Ahaja). Korinćani su ubrzo postali poznati po luksuzu i nemoralu. Korint je bio veliki grad za svoje doba sa vrlo raznolikim stanovništvom sastavljenim od Rimljana, [[Grci|Grka]] i [[ŽidoviJevreji|Židova]].
 
Za vrijeme prvog [[SvetiPavle Pavaoiz Tarsa|Pavlovog]] posjeta gradu Korintu ([[51|51.]] - [[52|52.]]), Galio, brat [[Seneka Mlađi|Seneke]], bio je rimski [[prokonzul]]. Pavao je boravio u Korintu osamnaest mjeseci , ovdje se prvi puta upoznao sa Akvilom i Priscilom.
Pavao je drugi put posjetio Korint i ostao u gradu tri mjeseca. Za vrijeme njegova drugog posjeta u proljeće 58. godine, najvjerojatnije je nastao njegov poznati spis - Poslanica RimljanimaPoslanica Rimljanima.
<ref>{{cite book | author = Bryant, T. A. |title = Today's Dictionary of the Bible |
Red 57:
[[Datoteka:Akrokorinth Looking North.jpg|thumb|right|240px|Brdo Akrokorint, mjesto akropole i utvrde, u pozadini Korintski zaljev]]
 
Grad Korint pogodili su razorni zemljotresi [[375|375.]] i [[551|551.]] godine. U vrijeme [[vizigotizapadni Goti|vizigotskog]] [[Alarik I.|Alarikovog]] napada na Grčku, [[395|395.]] - [[396|396.]] godine Korint je bio grad koji je morao prodati svoje građane kao robove.
 
Za vrijeme vladavine [[Bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskog cara]] [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]], podignut je veliki kameni zid preko čitave Korintske prevlake od [[Saronski zaljev|Saronskog zaljeva]] do [[Korintski zaljevzaliv|Korintskog zaljeva]], da zaštiti grad i poluotook Peloponez od barbarskih provala sa sjevera. Ovaj kameni zid bio je dug oko 10 kilometara i nazvan je ''Examilion'' ( zid od šest milja, exi=šest na grčkom). U to vrijeme grad Korint bio je sjedište ''bizantske theme Hellas'' (onoga što je današnja Grčka).
 
U studenom [[856|856.]] god., katastrofalni [[potres|zemljotres]] pobio je oko 45 000 građana Korinta.
 
Tijekom XII st. (za vrijeme bizantske dinastije [[Komnen]]), grad se obogatio trgujući svilom sa gradovima zapadne Europe, tako je privukao pažnju [[Normani|normanskog]] vladara Rogera iz [[Sicilija|Sicilije]] koji je opljačkao grad [[1147|1147.]] godine.
 
== Ahejska kneževina ==
[[1204|1204.]] godine, ''Geoffrey I. Villehardouin'' vitez u vrijeme [[Četvrtičetvrti križarskikrstaški ratpohod|četvrtog križarskog rata]], poklonio je grad Korint nakon pada [[KonstantinopolisKonstantinopolj|Konstantinopolisa]]a, kao novoustavljenu feudalnu - ''Ahejsku kneževinu''. Između [[1205|1205.]]-[[1208|1208.]] Korinćani su se oduprijeli najezdi [[Francuzi|francuskih]] [[križarikrižarski ratovi|križara]] branivši se u svojoj utvrdi [[Akrokorint]], pod vodstvom grčkog generala [[Lea Sgurosa]]. [[Francuzi|Francuski]] vitez William iz Champlitte vodio je križarske snage. [[1208|1208.]] Leo Sguros se ubio jašući po zidinama Akrokorinta. Od [[1208]] po sve do [[1210|1210.]] Korinćani su nastavili pružati otpor križarima. Nakon slamanja otpora Korint je postao dio ''Ahejske kneževine'', križarske tvorevine upravljane od strane Villehardouina iz njegove prijestolnice Andravida. Korint je bio posljednji značajni grad Aheje, odmah do njega bila je ''Kneževina Atena''.
 
Bizant je ponovno zauzeo Korint [[1388|1388.]] godine, nakon čega je Korint postao dio despocije Moreja. [[1395|1395.]] godine grad je zauzela [[Otomansko carstvoCarstvo|Otomanska vojska]].
[[1403|1403.]] godine Bizant je povratio grad , te je zatim ''Teodor II. Morejski'' podigao novi zid ''Hexamilion'' preko Korintske prevlake.
 
== Otomansko razdoblje ==
Godine [[1458|1458.]]., pet godina nakon pada [[IstambulIstanbul|Konstantinopolisa]], [[Otomansko carstvoCarstvo|Turci]] su konačno zauzeli grad Korint i njegovu moćnu utvrdu.
Turci su je prezvali u ''Gördes''. Korint je postao sjedište [[Sandžak (teritorijalna jedinica)|sandžaka]] ''Moreje i provincije Rumelije''. Grad su zauzeli [[Mletačkamletačka republikaRepublika|venecijanci]] za [[Morejski rat|Morejskog rata]] [[1687|1687.]] god. i držali ga pod svojom vlašću sve do [[1715|1715.]] godine kad su ga ponovno zauzeli Turci. Nakon toga bio je sjedište provincije Moreje između [[1715|1715.]] - [[1731|1731.]] god., a potom sjedište sandžaka, između [[1731|1731.]] - [[1821|1821.]] god.
 
== Razdoblje neovisnosti ==
Za vrijeme [[Grčki rat za neovisnost|Grčkog rata za neovisnost]], [[1821|1821.]]-[[1830|1830.]] god. grad je razoren od strane turskih jedinica. Grad je službeno dobio slobodu [[1832|1832.]] godine nakon sklapanja [[Londonski mirovni ugovor 1832.|Londonskog ugovora]].
 
[[1833|1833.]] godine Korint je predložen za glavni grad novoosnovane Kraljevine Grčke, zbog svoje povijesne uloge i strateškog položaja, no umjesto Korinta izabrana je Atena, u to vrijeme mali i beznačajni grad.
 
Godine [[1858|1858.]] stari grad Korint katastrofalno je stradao u razornom [[potres]]u. Novi grad Korint izgrađen je na obalama Korintskog zaljeva. Grad Korint je sa svojih 30 434 stanovnika, drugi po veličini grad u [[Periferija Peloponez|Periferiji Peloponez]] nakon grada [[Kalamata]] (53.659 stanovnika po popisu iz [[2001|2001.]] god.).
 
== Izvori ==