Draga Obrenović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 11 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q255820 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Kraljica Draga 11.jpg|thumb|right|250px|Draga Obrenović]]
'''Draga Obrenović''', ([[Gornji Milanovac]] [[23. 9.|23. septembar]], [[1864]] - [[Beograd]] [[30. 5.|30. maj]], [[1903]]), devojačko Lunjevica, je bila kraljica [[Kraljevina Srbija|Srbije]] i supruga kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra Obrenovića]], poslednjeg kralja iz [[dinastija Obrenovića|dinastije Obrenovića]]. Pre nego što je postala kraljica, Draga je bila udovica inženjera Svetozara Mašina i bila je [[dvorska dama]] na dvoru kraljice [[Natalija Obrenović|Natalije Obrenović]]. Ubijena je zajedno sa suprugom tokom [[Majski prevrat|Majskog prevrata]] [[30. maj5.|30. maja]]a [[1903]].
 
== Biografija ==
=== Mladost ===
Draga Lunjevica je rođena [[23. septembar9.|23. septembra]] [[1867]]. godine u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]] u bogatoj porodici Lunjevica. Dragin otac, Pantelije Lunjevica je bio okružni načelnik Gornjeg Milanovaca, a majka Anđelija domaćica. Deda joj je bio [[Nikola Milićević Lunjevica]], prijatelj Miloša Obrenovića. Pored Drage, Anđelija i Panta su u braku imali još sinove Nikodija i Nikolu i ćerke Hristinu, Vojku i Anu.
 
U svojoj devetoj godini, Draga je poslata na školovanje u [[Beograd]]. Osnovu školu je završila u Beogradu, zatim i "Cermankin zavod", odnosno "Ženski zavod". Tu je naučila više stranih jezika, među kojima [[ruski jezik|ruski]], [[francuski jezik|francuski]] i [[nemački jezik]]. Za vreme boravka u Beogradu, Draga se počela baviti pisanjem romana i pripovedaka, prevođenjem knjiga za novac. I pored toga što je otac vodio dosta računa o njoj, kao vrlo mlada devojka je počela da zarađuje za život. Čak je objavila i nekoliko zanimljivih priča za inostrane časopise. Volela je da čita, a naročito je volela da čita [[StendalStendhal|Stendala]]a.
 
U Beogradu se prvi put zaljubila u studenta [[Bogdan Popović|Bogdana Popovića]], kasnije profesora i teoretičara književnosti, koji je od Drage bio stariji tri godine. Često su se sastajali u klubu književnika, gde je Draga često navraćala. Međutim, želje Draginih roditelja odvešće je potpuno daleko od Popovića.
Red 25:
=== Na službi kod Natalije Obrenović ===
[[Datoteka:Draga u letnjoj nosnji.jpg|thumb|rigt|180px|Draga Mašin kao udovica]]
Po razvodu kralja Milana sa kraljicom Natalijom Obrenović [[1888]]. godine, kraljica je kupila dvorac "Sašino" u banjskom lečilištu [[Bijaric]] u [[Francuska|Francuskoj]], koji je dobio ime po njenom jedinom sinu Aleksandru Obrenoviću. Kraljica Natalija je na put pozvala i Dragu Mašin, da joj bude pratnja i dvorska gospođica. Putovale su zajedno vozom u [[CarskaRusko RusijaCarstvo|Rusiju]], u posetu carskoj porodici [[dinastija Romanov|Romanov]] i najzad stigle u banjsko lečilište, na Atlantiku. U Bijaricu je Draga odlazila sa Natalijom na svečanosti, na prijeme i starala se za njenu garderobu, šminku i kozmetiku.
 
Mladi kralj Aleksandar je stigao u martu 1895. godine u Bijaric. Za to vreme, Draga se starala o uređenju i održavanju kupališne plaže u Bijaricu. Ljubav Drage i Aleksandra se rodila baš na tom mestu, kada je po navodima hroničara, Draga spasila budućeg kralja da se ne udavi. U Bijaricu su počeli da se dopisuju, da se viđaju i izlaze zajedno. Kraljica Natalija se tome nije protivila jer je želela svog sina da spremi za moguću ženidbu sa nekom princezom visokog ranga. Međutim, između njih se rodila istinska ljubav, mnogo jača nego što su to Natalija i Milan mislili. Aleksandar je zamolio Nataliju da ga ostavi samog sa Dragom i da se vrati u [[Beograd]], što je kraljica Natalija i učinila. U početku niko nije imao protiv ove ljubavi, misleći da je to samo prolazna avantura. Kralj je nagovarao Dragu da napusti službu kod njegove majke i da će se on novčano starati o njoj i njenoj familiji. Draga Mašin je ostala u službi kraljice Natalije sve do 1897. godine kada se vratila u Beograd.
Red 33:
U vreme dok je kralj Milan još uvek imao uticaja u zemlji, oformljena je nova vlada na čelu sa dr [[Vladan Đorđević|Vladanom Đorđevićem]]. Prvo pitanje koje je Đorđević postavio ministrima bilo je pronalaženje dostojne žene mladome kralju. Kralj Milan je predložio da to bude nemačka princeza Šamburg Lipe, ćerka njegovog velikog prijatelja. U Beogradu se već tada znalo za ljubav Aleksandra i Drage. Draga Mašin je često pozivana na svaki važan prijem. Svi su tada hvalili njenu taktičnost, otmenost, lepotu, pamet i suzdržanost. Kralj Milan je predao presto svome sinu Aleksandru i jedno vreme ostao u Srbiji.
 
Čitavu Srbiju je uzbunila vest koju je saopštio [[kralj Aleksandar]] [[8. jul7.|8. jula]]a [[1900]]. da je isprosio ruku Drage Lunjevice-Mašin, unuke [[Nikola Lunjevica|Nikole Lunjevice]], borca u ratovima za oslobođenje Srbije. Patrijarhalni Beograd tada nije bio spreman da prihvati za novu kraljicu ženu koja je dvanaest godina starija od kralja, uz to i udovica. Naročito su se ovome oštro suprostavili ministar policije [[Đorđe Genčić]], koji je odmah iz policijskih arhiva izvadio dvanaest dokumenata o Draginim navodnim ljubavnicima, a iz Rusije se javila kraljica Natalija Obrenović, oštro govoreći protiv Drage da je bila bludnica i da je nerotkinja.
 
Ženidbi se naročito suprostavio bivši kralj Milan, koji je u znak protesta napustio Srbiju i otputovao za [[Bukurešt]], pa za [[Beč]], gde je naredne godine i umro. Kralj se potpuno okrenuo protiv oca, pa je čak pomilovao i [[Narodna radikalna stranka|radikale]], koji su ležali na robiji zbog [[Ivanjdanski atentat|Ivanjdanskog atentata]] na kralja Milana. Kralj Aleksandar je zakazao venčanje sa Dragom Mašin za [[23. 7.|23. jul]] [[1900]]. i pozvao sve dobronamerne građana da vide za kraljicu pravu Srpkinju, označivši novu politike da se srpski vladari žene Srpkinjama, a ne više inostranim princezama. Vlada je zbog ove kraljeve odluke podnela ostavke, a ministar inostranih poslova [[Andra Đorđević]] je otišao kod beogradskog mitropolita da ga moli da ne da blagoslov mladom kralju. Za to vreme Draga Mašin je bila predmet čaršijskih ogovaranja.
 
Mladi Kralj je otišao kod beogradskog mitropolita da moli blagoslov jer se ženi pravom Srpkinjom, na šta ga je mitropolit odbio. Kralj je zapretio adbikacijom i odlaskom sa Dragom u [[Bijaric]] i prepuštanju zemlje bez kralja. Mitropolit je pristao i sve je dogovoreno za venčanje kraljevskog para u Beogradu. Još radosnije vest za Aleksandra je bila vest da će kum na venčanju biti sam do ruski car [[Nikolaj II Romanov]].
Red 45:
=== Kraljica Draga Obrenović ===
[[Datoteka:Kraljica Draga.jpg|thumb|desno|250px]]
Nije prošlo ni godinu dana od venčanja kraljevskog para, a već [[8. maj5.|8. maja]]a [[1901]]. [[Kralj Aleksandar]] je saopštio da je kraljica Draga trudna i da će Srbija da dobije potomka Obrenovića.
Pre samog objavljivanja, Draga se nalazila u kraljevskom letnjikovcu u Smederevu, kada je stigao doktor Kole iz [[Pariz]]a i saopštio joj da je u blagoslovenom stanju. Kao prvu akciju za ovu radosnu vest, kralj Aleksandar je pomilovao sve političke zatvorenike, naročito radikale i one koji su se protivili njegovoj ženidbi. Tako su tada na slobodu pušteni [[Nikola Pašić]], Đorđe Genčić i mnogi drugi. Kralj je u čast kraljičine trudnoće priredio besplatni bal gde su se sakupili 800 gostiju. Kraljica Draga se pojavila u svečanoj ampir haljini i pozdravila sve prisutne i dobronamerne ljude koji su došli i rekla je da se radi održavanja trudnoće nalazi u kraljevskom letnjikovcu u Smederevu, da malo jede, da se malo kreće i da po ceo dan čita i piše. Draga je baš tada započela da piše svoje autobiografsko delo „Ja Draga“, koju su posle njene smrti odneli zaverenici sa sobom.
 
Kum [[Nikolaj Romanov]] je u znak dobrih vesti iz Srbije kupio i poslao za Srbiju zlatnu kolevku za budućeg naslednika. U čitavoj radosti oko kraljičine trudnoće, kralj je dobio vest da je njegov otac umro u [[Beču]]. Kraljicu Dragu je pogodilo to što je želeo da bude sahranjen izvan Srbije, jer je bio ljut na nju i kralja. Kralj Aleksandar je poslao svoje izaslanike na sahranu, a u pomen svoga oca održao je molevstvije za pokoj duše u Sabornoj crkvi u Beogradu, gde se u crnini pojavila i Draga. Međutim, sve snove o nasledniku je raspršio ugledni ruski lekar Snjegirev, koga je zajedno sa profesorom Gubarevom, po nagovoru kraljice Natalije, u Srbiju poslao Nikolaj Romanov da potvrdi nalaze doktora Kolea. Konzilijum lekara je došao u maju [[1901]]. u Smederevo i pregledao Dragu. Nalaz je bio da trudnoće nema, niti je ikada i bilo. Ovakva vest je zaprepastila Aleksandra, koji je od ađutanta zatražio pištolj da ubije ginekologe, jer je verovao da su oni prekinuli trudnoću.
 
Kao znak pažnje prema svojoj ženi, on je izdao zapovest da se 4. konjički puk kralja Milana od [[23. maj5.|23. maja]]a zove "Konjički puk kraljice Drage." Kralj se morao pomiriti sa odlukom da trudnoće nije bilo i zajedno sa Dragom se vratio u [[Beograd]]. Otada je ličnost kraljice Drage bila srozana u narodu.
 
Kraljica se sa Aleksandrom nastanila u Starom Kraljevskom Dvoru, gde je jednu sobu uredila po svome ukusu i naručila mnoštvo stvari iz [[Francuska|Francuske]] i [[Švajcarska|Švajcarske]]. Imala je svoju pratnju, spremačicu, krojačicu i dizajnerku i često je odlazila na svečane balove i prijeme. Odlazila je u klub književnika, čiji je bila nekadašnji član, stipendirala mlade književnike, pomagala dečijem sirotištu i uvela je veliku štednju na dvoru. Uz to, veoma je cenila [[Branislav Nušić|Branislava Nušića]] i postavila ga za upravnika [[Narodno pozorište|Narodnog pozorišta]], a [[Jovan Skerlić|Jovanu Skerliću]] je plaćala studiranje u [[Ženeva|Ženevi]]. Pored toga, kraljica Draga je finansirala [[Jovan Jovanović Zmaj|Zmajev]] [[Neven]] i spomenik [[Vojislav Ilić|Vojislavu Iliću]].
 
[[Datoteka:Draga 1.jpg|thumb|left|150px|Fotografija Kraljice Drage iz 1902. godine]]
U to vreme, kralj je bio zauzet političkim problemima u zemlji. Stalno je donosio Ustave, da bi ih preko noći obarao. Menjao je vlade prema svom nahođenju. Pored oficirske zavere, koja se tada javila u glavama mladih oficira zbog srozavanja zemlje minulim događajima, prvi otvoreni protest protiv kralja Aleksandra i kraljice Drage dogodio se [[23. mart3.|23. marta]]a [[1902]]. kada su na ulice izašli socijalisti predvođeni [[Dimitrije Tucović|Dimitrijem Tucovićem]] i [[Ljubomir Jovanović|Ljubomirom Jovanovićem]], jer im je vlada [[Dimitrije Cincar-Marković|Dimitrija Cincar-Markovića]] zabranila [[marksizam|marksistički]] skup. Demonstranti su krenuli prema [[Terazije|Terazijama]], u nameri da se stignu do Kraljevskog dvora. Tu je došlo do sukoba sa žandarmerijom, gde su dva protestanta stradala.
 
Kraljica Draga je počinjala da sve više bude nezadovoljna. Predložila je da se povuče iz kraljevog života i da se on oženi ženom koja može da mu rodi naslednika, ali ju je kralj odvratio od takvih predloga i tražio da ostane s njim.
Red 70:
Nišlija, kapetan Mihailo Ristić bio je taj koji je usmrtio kralja, pa kraljicu, koja se na prvi pucanj bacila da svojim telom zaštiti kralja. Potom su i ostali zaverenici pucali, praznili revolvere i sabljama boli ubijena tela, a onda su ih bacili kroz prozor u dvorište, odakle su ih odvukli u obližnju prizemnu sobu, gde su pripremljeni za sahranu, koja je obavljena iduće noći, u Markovoj crkvi. U trenutku kad se ovaj atentat desio, bilo je tačno 3:50 minuta izjutra.
 
Tela kralja i kraljice su stavljena u limene kovčege i pod najvećom tajnošću prevezena kočijama ka starom beogradskom groblju. Kočije su stigle iza ponoći u crkvi Svetog Marka, opkoljena vojnicima. Činu sahranjivanja su prisustvovala dvojica zaverenika. Kovčezi su spušteni, jedan pored drugog, u grobnicu kraljeve babe Anke Obrenović, koja je zajedno sa knezom Mihailom poginula u [[Košutnjak]]u [[29. maj5.|29. maja]]a [[1868]]. Nakon nemačkog zauzeća Beograda u [[Prvi svetskisvjetski rat|Prvom svetskom ratu]], u oktobru 1915, [[August Makenzen|Makenzenovi]] vojnici su podigli spomenik nad njihovom grobnicom, obeležili ga, ali je on posle rata bio uklonjen.
 
== Zanimljivosti ==