Douglas MacArthur – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 3:
|slika=Douglas MacArthur 58-61.jpg
|opis=
|datum rođenja=[[26. 1.|26. siječnja]] [[1880]].
|mjesto rođenja={{flagicon|SAD}} [[Little Rock]], [[Arkansas]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]
|datum smrti=[[5. 4.|5. travnja]] [[1964]].
|mjesto smrti={{flagicon|SAD}} [[Washington D.C.]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]
|nacionalnost={{flagicon|SAD}} [[Amerikanci|američko]]
|puno ime=
Red 24:
|nagrade=[[Medalja časti]]<br>Medalja za hrabrost<br>Križ za odanu službu<br>Medlja za odanu službu u vojci<br>Medlja za odanu službu u mornarici<br>Medlja za odanu službu u zrakoplovstvu<br>[[Grimizno srce]]
}}
'''Douglas MacArthur''' ([[Little Rock]], [[Arkansas]], [[26. 1.|26. siječnja]] [[1880]]. - [[Washington D.C.]], [[5. 4.|5. travnja]] [[1964]].) je bio [[
Kao sin generala [[Arthur MacArthur|Arthura MacAthura]], aktivnog u [[Američki građanski rat|američkom građanskom ratu]], djetinstvo je proveo u garnizonima. [[1903]]. je završio vojnu akademiju [[Vojna akademija West Point|West Point]] kao prvi u klasi. Samo dva pitomca u povijesti akademije imali su bolje rezultate i ocjene od njega. Sudjeluje u [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] u [[Francuska|Francuskoj]] gdje postaje komandant brigade. U međuratnom periodu načelnik je vojne akademije West Point, gdje modernizira program, [[1922]].-[[1930]]. je na [[Filipini|Filipinima]] gdje je komandant američke vojske godina [[1926]].-[[1930]].,a [[1925]]. godine postaje general-major, najmlađi sa takvim činom. [[1928]]. vodi američki olimpijski odbor na [[
Godine [[1930]]. postaje načelnik generalštaba kopnene vojske, također najmlađi na toj funkciji, te mu je privremeno dodijeljena četvrta generalska zvjezdica. Proveo je znatne reorganizacije u vojsci.
Godine [[1932]]. godine organizirao je i proveo kontroverznu akciju izbacivanja ratnih veterana prvog svjetskog rata iz baraka u Washingtonu, gdje su protestirali protiv savezne vlade koja im navodno nije isplatila sva dugovanja. U akciji u kojoj je upotrijebljen i [[plin suzavac]], poginulo je dvoje ljudi a stotine su bile ozlijeđene. [[1935]]. godine Filipinima je dodijeljena polunezavisnost te je prvi predsjednik te zemlje, [[Manuel L. Quezon]], zatražio od MacArthura da organizira filipinsku vojsku. MacArthuru služba u američkoj vojsci prestaje [[1937]]., te postaje filipinskim [[Feldmaršal|feldmaršalom]]. [[1941]]. predsjednik [[Franklin Delano Roosevelt|Franklin D. Roosevelt]] ga reaktivira, i postavlja za komandanta Američkih snaga na dalekom istoku baziranih u [[Manila|Manili]].
Po izbijanju [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] postaje savezničkim komandantom na Filipinima. Pred nadolazećim [[Japan|japanskim]] snagama utaborio se na utvrđenom otoku [[Corregidor]]. Bez izgleda da ostvari pobjedu nad brojnijim japancima, predsjednik Roosevelt mu naređuje da napusti svoje jedinice i povuče se u [[Australija|Australiju]]. MacArthur isprva odbija ali je prisiljen ispoštovati naređenje. Svoje čuveno obećanje "''Vratit ću se''", koje je izjavio prilikom odlaska sa Filipina, a američka propaganda koristila u promotivne svrhe, ponavljao je u svim svojim javnim govorima, te je postalo jedna od najslavnijih izjava u drugom svjetkom ratu. U Australiji, isprva u [[Melbourne|Melbourneu]] a potom u [[Brisbane|Brisbaneu]], u koordinaciji sa mornaričkim štabom na [[Havaji|Havajima]], zapovjeda savezničkim snagama na pacifičkom ratištu. Postaje vrhovni komandant savezničkih snaga u južnopacifičkoj zoni.
Red 38:
Godine [[1945]]. na [[Bojni brod|bojnom brodu]] [[USS Missouri]]{{newdsm}}, usidrenom u tokijskom zaljevu prima predaju japanskih vlasti. [[1945]].-[[1950]]. okupacioni [[guverner]] Japana, jedan je od kreatora poratnog japanskog [[Ustav|ustava]]. Svojom autokratskom vladavinom postavio je temelje za kasniji spektakularni razvoj te zemlje. Osobno se založio da se u Japanu sačuva [[monarhija]] i funkcija [[car]]a kao simbola nacionalnog jedinstva.
Po izbijanju [[Korejski rat|korejskog rata]] [[1950]]. godine [[Ujedinjeni narodi]] ga postavljaju za komandanta UN snaga u [[Koreja|Koreji]]. Spektakularnim manevrom kod [[Inchon]]a natjerao je [[
Po povratku U SAD, prvi puta nakon 11 godina, doživljava trijumfalni doček, paradu na [[Peta avenija (New York)|petoj aveniji]]{{newdsm}} u [[New York|New Yorku]] i održava govor u senatu. Amerika ga slavi kao jednog od najvećih heroja, no kandidatura na predsjedničkim izborima [[1952]]. godine propada mu nakon što se u javnosti sazna da je htio upotrijebiti atomsku bombu protiv Kine u korejskom ratu. [[Senat SAD|Senat]] ga predlaže i za šestu generalsku zvjezdicu, što bi bila prva dodjela čina "generala svih armija" nakon [[John J. Pershing|Johna Pershinga]] no MacArthur u dva navrata to odbija. Povlači se iz javnosti i ostatak života provodi mirno u New Yorku. [[1961]]. savjetuje Predsjedniku [[John F. Kennedy|Kennedyju]] da se povuče iz [[Vijetnam]]a. Napisao autobiografiju "Reminiscences".
| |||