Diplomacija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 89 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1889 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 9:
''Diplomacija'' u subjektivnom smislu označava sposobnost, znanje, vještinu, metodu komuniciranja, održavanja međunarodnih odnosa, pregovaranja, rješavanja konfliktnih situacija. To su karakteristike koje treba posjedovati diplomat, odnosno osoba čija je profesija, karijera, odnosno struka predstavljanje države u međunarodnim odnosima. Profesija kojom se bave [[diplomat]]i naziva se ''diplomacijom''.
I na kraju, ''diplomacija'' je [[nauka|znanost]] koja proučava i podučava o relevantnim pitanjima u međunarodnim odnosima i vođenju vanjske politke. Kao znanost ona je kompilacija raznih znanstvenih područja prije svega [[politika|politike]], ali i [[
Riječ "diplomacija" potječe od [[grčki jezik|grčke]] riječi ''diploma'', koja je prvotno označavala dvostruko presavijenu ispravu koja je služila kao dokaz završenog studija. Kasnija je riječ poprimila druga, šira značenja, a označavala je službene dokumente (između ostalog sporazume između vladara). Riječ ''diplomatie'' skovana je, prema nekim izvorima, u [[Francuska|Francuskoj]] u [[18.
== Funkcija diplomacije i područja diplomatskih aktivnosti ==
Osnovna funkcija diplomacije je predstavljanje svoje države u inozemstvu i promicanje njezinih interesa i ciljeva. Ona je zadužena da kao instrument provodi vanjsku politiku koju utvrđuju tijela državne vlasti ([[šef države|državni poglavar]], [[vlada]], [[parlament]] ili druga [[ustav]]om određena tijela), a putem njih grupa koja drži vlast u svojim rukama. Provođenje vanjske politike i održavanje međunarodnih odnosa s drugim subjektima ([[država]]ma, [[međunarodna organizacija|međunarodnim organizacijama]] i sl.) podrazumijeva i razvoj specifičnih metoda (između ostalog tu spada i [[diplomatski protokol]]) te aparata koji će obavljat tu djelatnost (tzv. služba vanjskih poslova). Jednostavno definirano, zadaće diplomacije su: predstavljati i zastupati, štititi i obavještavati svoju zemlju, pregovarati.
Gledajući kroz povijest, može se reći da su razvitak međunarodnih odnosa, promicanje položaja vlastite države, sprečavanje rata, najvažnije aktivnosti diplomacije. Osim tradicionalnih političkih, u diplomatske aktivnosti spadaju i gospodarski, kulturni, znanstveni, vojni i drugi odnosi. Suvremena diplomacija, osim tradicionalnih zadaća, bavi se i problemima ljudskih prava, nezakonitih migracija, zaštite okoliša, sudjeluje u borbi protiv [[terorizam|terorizma]] i organiziranog kriminala, bavi se promicanjem i jačanjem [[demokracija|demokracije]], ali i postizanjem sveopćeg napretka (poitičkog, gospodarkog, kulturnog, znanstvenog).
Red 21:
U svojoj dugoj povijesti diplomacija je prolazila kroz različite promjene. Dokazi o savezima, te mirovnim i drugim sporazumima zabilježeni su na najstarijim povijesnim spomenicima i pisanh tragova.
Antička [[Grčka]] bila je pogodna, zbog svoje podijeljenosti na brojne gradove-države, za razvoj diplomatskih odnosa. Grčki su gradovi-države međusobno slali izaslanike u diplomatske misije koji su bili prihvaćeni i tretirani s dužnom i protokolarnom pažnjom. [[Antički Rim|Rimljani]] su također poštovali strane izaslanke, te im davali određenu zaštitu i povlastice, ali su takav tretman tražili i za svoje izaslanike (''fetiales'') kod stranih vladara. Međutim, do razvoja diplomacije dolazi tek u kasnijem razdoblju [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] (jer su do tada svi dijelovi europskog i mediteranskog prostora bili u sastavu Carstva, pa su se i odnosi smatrali unutrašnjim pitanjem), naročito nakon njegove podjele [[395]]. godine na Istočno i Zapadno, odnosno u doba [[Bizantsko
Prvi pravi počeci diplomacije javljaju se tek u doba [[renesansa|renesanse]], razvitkom ustanove stalne diplomacije, kada [[Venecija]], [[Milano]], [[Toskana]], [[Firenca]] i drugi [[Italija|talijanski]] gradovi uvode imenovanje diplomatskih predstavnika. Tijekom XV. stoljeća stvara se diplomacija kao stalna djelatnost, a ne kao dotadašnje povremeno slanje i primanje izaslanika. Stalni dipomatski predstavnici imaju jasna naznačena prava i dužnosti, uz utvrđenje pravila njihovog djelovnja.
Red 29:
[[Datoteka:CongressVienna.jpg|thumb|left|200px|"Bečki kongres", Jean-Baptiste Isabey (1819).]]Za konkretnije određenje položaja i pravila u svezi s dipomatskim predstavnicima i njihovim funkcijama trebalo je čekati do [[1815]]. godine, kada su države sudionce [[Bečki kongres|Bečkog kongresa]] nakon napoleonskih ratova prvi puta všestranim (multilateralnim) sporazumom utvrdile pojedina bitna pitanja.
Promjene nakon [[
== Diplomatski odnosi ==
Red 51:
Diplomatsko pravo je skup pravila [[međunarodno pravo|međunarodnog prava]] koje se odnosni na prava i dužnosti subjekata međunarnog prava (država, međunarnodnih organizacija i dr.) u svezi diplomatskih odnosima, funkcijama, privilegijama i imunitetima diplomatskih predstavništva i osoblja.
Diplomatsko pravo u velikoj je većini kodificirano ''Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima'', koja je usvojena na Konferenciji [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] [[14.
Osim Bečka konvencija o diplomatskim odnosima, valja spomenuti i ''Bečku konvenciju o konzularnim odnosima'', usvojenom [[1963]]. godine, a stupila je na snagu [[1967]]. godine. Tom konvencijom reguliran je najveći dio pitanja koja su do tada bila rješavana bilateralnim sporazuma u pogledu karijernih i počasnih konzula, njihovih ureda, prava i obveza država primateljice i države šiljateljice, statusa konzularnih funkcionara i konzularnih službenika.
| |||