Danilo Kiš – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 24 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q310562 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Danilo Kiš''' ([[Subotica]], [[22. 2.|22. februar]] [[1935]] — [[Pariz]], [[15. 10.|15. oktobar]] [[1989]]) je bio [[Jugoslavija|jugoslavenski]]<ref>http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=950DE4D71030F931A15755C0A96F948260&sec=&spon=&pagewanted=all</ref> književnik i dopisni član [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]]-a.
 
Danilo Kiš je rođen u [[Subotica|Subotici]] 22. februara 1935. godine, od oca Eduarda Kiša, mađarskog [[Jevreji|Jevrejina]] i majke Milice Dragićević, Crnogorke. Do [[1942]]. godine živi sa roditeljima u [[Novi Sad|Novom Sadu]], gde pohađa prvi razred osnovne škole, a zatim prelazi u [[Mađarska|Mađarsku]], u očev rodni kraj, gde završava osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Nakon odvođenja njegovog oca u [[Auschwitz (koncentracioni logor)|Aušvic]] [[1944]]. godine, sa ostatkom porodice je repatriran u [[Cetinje]] podsredstvom [[Crveni krstkriž|Crvenog Krsta]]. Tamo Kiš živi do kraja svog školovanja.
Na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofski fakultet u Beogradu]] Kiš se upisuje [[1954]]. godine, a u septembru [[1958]]. godine kao prvi student diplomira na katedri za Opštu književnost.
Kiš je bio venčan za Mirjanu Miočinović od [[1962]]. do [[1981]]; nakon razvoda braka živeo je sa Paskal Delpeš sve do svoje smrti. Umro je u [[Pariz]]u, gde se jedno vreme i lečio, [[15. oktobar10.|15. oktobra]] [[1989]]. Sahranjen je u Beogradu na [[Novo groblje (Beograd)|Novom groblju]].
 
== Dela ==
Red 12:
#Susret s majkom u jesen. – "Kraju mog djetinjstva...". – Zapisi na listu. – Polet. I: 4 (1953) 222-223.
#Crveni bik. – Susreti. I: 7-8 (1953) 465-466.
Kao student, objavljuje pesme, [[esej|eseje]], [[pripovetka|pripovetke]] i prevode sa mađarskog, ruskog i [[francuski jezik|francuskog]] jezika, najviše u Vidicima u čijem je uredništvu od oktobra [[1957]]. godine do aprila [[1960]]. godine.
Njegov prvi [[roman]], Psalm 44, nastaje [[1955]]. godine, a potom i Mansarda, [[1960]]. godine. Njegova prva objavljena knjiga sadrži u jednom tomu romane Psalm 44 i Mansarda.
Roman Bašta, pepeo je prvo značajnije [[proza|prozno]] delo Danila Kiša, objavljeno [[1965]]. godine u [[Beograd|Beogradu]]. Nastaje za vreme njegovog boravka u [[StrazburStrasbourg|Strazburu]]u, gde radi kao lektor za [[srpskohrvatski jezik]] od [[1962]]. godine do [[1964]]. godine. U to vreme nastaju i njegovi prevodi [[Lotreamon]]a, Verlena, Kenoove Stilske vežbe i pesme Endre Adija. Knjiga priča [[Rani jadi]], objavljena je [[1970]]. godine u Beogradu i predstavlja začetnu knjigu Porodičnog ciklusa.
Roman Peščanik objavljen je [[1972]]. godine i dobija [[NIN-ova nagrada|NIN-ovu nagradu]] koju će nekoliko godine kasnije Kiš vratiti. Iste godine objavljuje zbirku eseja Po-etika. Kao lektor za srpskohrvatski jezik, Kiš radi na Univerzitetu u [[BordoBordeaux|Bordou]]u [[1974]]. godine kada izlazi druga knjiga zbirke Po-etika ([[intervju]]i). Grobnicu za Borisa Davidoviča čine sedam poglavlja jedne zajedničke povesti, a objavljena je [[1976]]. godine u [[Beograd]]u i [[Zagreb]]u. Krajem te godine započinju napadi na knjigu, navodno zbog plagijata koji traju mesecima. Posle kraćih polemičkih odgovora 1977. godine Kiš piše Čas anatomije. Iste godine, za Grobnicu Borisa Davidoviča dobija nagradu Ivan Goran Kovačić. Esejističko-polemički spis Čas anatomije objavljen je [[1978]]. godine. Godinu dana kasnije, za tu knjigu dobija nagradu Željezare Sisak. Od jeseni [[1979]]. godine živi u [[Pariz]]u i četiri godine radi kao lektor na Univerzitetu u [[LilLille|Lilu]]u. Za svoj celokupni književni rad, Kiš [[1980]]. godine dobija francusku književnu nagradu Grand aigle d`or de la ville de Nice. Sabrana dela (Djela Danila Kiša) objavljena su [[1983]]. godine u deset tomova u Beogradu i Zagrebu. Za zbirku propovedaka Enciklopedija mrtvih Kiš dobija Andrićevu nagradu [[1984]]. godine, a [[1986]]. godine dobija nagradu Skender Kulenović. Izabrana dela, proza u sedam knjiga izlazi 1987. godine u Beogradu i [[Sarajevo|Sarajevu]]. Te godine dobija Sedmojulsku nagradu. Godinu kasnije, [[1988]]. godine, izabran je za dopisnog člana [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]] i dobija dve značajne međunarodne književne nagrade: u Italiji Premio deTrevere i u Nemačkoj Preis des Literaturmagazins. Iste godine dobija i Avnojevu nagradu. Američki PEN dodeljuje mu [[1989]]. godine nagradu -{Bruno Schulz Prize}-. Danilo Kiš umire u [[Pariz]]u 15. oktobra [[1989]]. godine. Sahranjen je u Beogradu po pravoslavnom obredu.
Njegova posthumna izdanja iz [[1990]]. godine su:
#Život, literatura (eseji, razgovori, deo rukopisne zaostavštine), delo je izdato u Sarajevu.
Red 25:
[[Datoteka:Mansarda korice.jpg|thumb|200px|Neobjavljeno rešenje za korice prvog izdanja knjige '''''Mansarda/Psalam 44''''' (Leonid Šejka)]]
[[Datoteka:Danilo Kis.jpg||thumb|desno|350px|Danilo Kiš, spomenik u Subotici.]]
# Mansarda: satirična poema [[1962|1962.]] ([[roman]])
# Psalam 44 [[1962|1962.]] (roman)
# Bašta, pepeo [[1965|1965.]] (roman)
# Rani jadi: za decu i osetljive [[1970|1970.]] ([[pripovetke]])
# Peščanik [[1972|1972.]] (roman)
# Po-etika [[1972|1972.]] ([[eseji]])
# Po-etika, knjiga druga [[1974|1974.]] ([[intervjui]])
# Grobnica za Borisa Davidoviča: sedam poglavlja jedne zajedničke povesti [[1976|1976.]] (pripovetke)
# Čas anatomije [[1978|1978.]] (polemike)
# Noć i magla [[1983|1983.]] ([[drame]])
# -{Homo poeticus}- [[1983|1983.]] (eseji i intervjui)
# Enciklopedija mrtvih [[1983|1983.]] (pripovetke)
# Gorki talog iskustva [[1990|1990.]] (intervjui)
# Život, literatura [[1990|1990.]] (eseji)
# Pesme i prepevi [[1992|1992.]] ([[poezija]])
# Lauta i ožiljci [[1994|1994.]] (pripovetke)
# Skladište [[1995|1995.]] (eseji i pripovetke)
# -{Varia}- [[1995|1995.]] (eseji i pripovetke)
# Pesme, Elektra [[1995|1995.]] (poezija i adaptacija drame "Elektra")
 
==Nagrade i priznanja==
[[Datoteka:Grob Kiša, Vukovića, Aralice, Lubarde.jpg|thumb|right|120px|Kišov grob u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju]]
Kiš je jedan od najprevođenijih pisaca, dobitnik niza uglednih domaćih i prestižnih međunarodnih književnih nagrada.
*[[NIN-ova nagrada|Ninova nagrada]], 1972. godine za roman Peščanik
*nagrada [[Ivan Goran Kovačić]] ([[1977]]. godine za knjigu propovedaka Grobnica za Borisa Davidoviča)
*nagrada Željezare Sisak (1978. godine za esejističko-polemički spis Čas anatomije)