Ciceron – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1541 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 1:
'''Marko Tulije Ciceron''' ([[latinski jezik|lat.]] ''M. Tullius Cicero''; Arpin, [[3. 1.|3.1.]] [[106. pne.]] - Formijan kod Gajete, [[7. 12.|7.12.]] [[43. pne.]]), [[državnik]] i najveći [[Rimska Republika|rimski]] [[govornik]].
[[Datoteka:CiceroBust.jpg|thumb|Ciceron u dobi od 60 godina]]
== Život ==
Iza početnih nauka u Arpinu uči u [[Rim]]u (s bratom Kvintom) [[реторика|govorništvo]] kod [[Marko Antonije|Marka Antonija]] i [[Lucije Kras|Lucija Krasa]], pravo kod augura Kvinta Mucija Scevole i vrhovnog svećenika Kvinta Mucija Scevole. S [[Epikur]]ovim mudroslovnim sustavom, kojemu nije sklon, upoznaje ga Fedro, s naukom [[Platonova akademija|Akademije]], kojoj se najviše priklanja, Filon, a u [[stoicizam|stoičku]] ga je filozofiju već u roditeljskoj kući uputio Diodot. Dobro je poznavao staro [[latinska književnost|latinsko]], napose [[epika|epsko]] i [[tragedija|tragično]] pjesništvo. Dospio je osobno poznavati pjesnika tragedija [[Lucije Akcije|Lucija Akcija]]. Jednako dobro poznaje [[grčki jezik]] i [[grčka književnost|književnost]]. Na proučavanje književnosti, čini se, da ga je potaknuo grčki pjesnik Aulo Licinije Arhija, kojega kasnije brani na sudu.
[[Datoteka:The Young Cicero Reading.jpg|thumb|250px|V. Foppa: ''Mladi Ciceron čita'', 1464.]]
U dobi od dvadeset godina ogleda se u prvim književnim pokušajima, a ujedno nastupa i kao govornik u više privatnih parnica. 79-77. boravi u [[
Iza povratka u Rim, nastavljajući [[
Cicerona tada slave kao spasitelja države; ali je ovakvim istupom protiv urotnika navukao na se mržnju [[Rimska pučka stranka|pučke stranke]], uz koju su iz demagoških razloga [[Gaj Julije Cezar|Cezar]] i [[Lucije Kras|Kras]]. Na njihovu ponuku, iza sklopljenoga [[triumvirat]]a s [[Gnej Pompej|Pompejem]] 60., pučki tribun Publije Klodije Pulher potakne narod protiv Cicerona, te on morade ići u progonstvo (58-57.), kod nas obradio [[Ante Tresić Pavičić|Tresić Pavičić]] u drami "Ciceronovo progonstvo"), a imutak mu bude zaplijenjen.
Kada se vratio, i dalje nepoćudan triumvirima, istupa, doduše, zgodimice na sudu, ali je prisiljen povući se prvi put iz javnoga života, i to vrijeme iskorišćuje za književni rad. 51-50. boravi kao prokonzul u [[
Kad je [[Martovske ide|15. ožujka 44.]] ubijen Cezar, odlučnim nastupom protiv [[Marko Antonije|Marka Antonija]], koji se, nastavljajući politiku Cezarovu, želi nametnuti Rimu za samovladara, postaje Ciceron vođa senata, koji je bio za [[Rimska Republika|republiku]], a u opoziciji protiv Antonija. Ovaj, sam preslab protiv senata, sklapa [[16. 11.|16. studenog]] [[43. pne.|43.]] s [[
Prvo im je djelo [[
== Književni rad ==
Na književnom području Ciceron razvija mnogostran rad. Osim [[sudbeni govor|sudbenih govora]], govorenih na sudu (''genus iudiciale''), i [[politički govor|političkih]], govorenih na privatnim i službenim političkim sastancima (''genus deliberativum''), piše on spise iz teorije o [[
=== Govori ===
Red 25:
==== 86-62. pne. ====
Ciceronovo govorničko djelovanje počinje oko 86., ali je prvi sačuvani govor ''Pro P. Quindio'' iz 81., kojim u privatnoj građanskoj parnici (''causa privata'') brani na sudu Publija Kvinkcija. Kriminalna je parnica, u kojoj Ciceron brani odličnim govorom ''Pro Sexto Roscio Amerino'' (80.) klijenta Seksta Roscija iz Amerije od optužbe, da je ubio oca, ne bi li se tobože domogao njegova imutka. Parnica je imala donekle i političku pozadinu, jer je jedan od tužitelja bio Hrizogon, ljubimac tada svemoćnoga diktatora [[Kornelije Sula|Sule]] (umro 78.).
[[70. pne.]] piše sedam govora protiv Gaja Vera (''In C. Verrem''), zastupajući kao tužitelj [[Sicilija]]nce. Govorio je samo dva, jer je Ver već na prvoj parnici uvidio nemogućnost obrane i pošao u progonstvo. Govori su vrelo prvoga reda za proučavanje [[rimsko pravo|rimskoga prava]] i starina. Manje su važni govori toga vremena ''Pro M. Tuilio'', ''Pro M. Fonteio'', ''Pro A. Caecina'' i ''Pro Q. Roscio comoedo''.
Red 31:
Prvi je politički (državni) Ciceronov govor ''De imperio Crt. Pompei sive pro lege Manilia'', koji je govorio kao pretor (66-) u zakonodavnoj skupštini (''comitia''). Pučki tribun Gaj Manilije stavlja prijedlog da se. vrhovno zapovjedništvo (''imperium'') u ratu protiv [[pont]]skoga kralja [[Mitridat]]a povjeri [[Gnej Pompej|Gneju Pompeju]], a Ciceron podupire taj prijedlog. Govor dotjeranošću oblika označuje vrhunac Ciceronove umjetnosti.
U godinu 64. pada izgubljeni govor Ciceronov ''In toga candida'', što ga je držao kao "kandidat" za [[
[[Datoteka:Maccari-Cicero.jpg|thumb|300px|C. Maccari: ''Ciceron optužuje Katilinu'', 1888.]]
Red 45:
U vrijeme od Ciceronova povratka iz progonstva do odlaska u Ciliciju (57-52.) padaju još ovi govori: ''Oratio, cum senatui gratias egit''; ''Oratio, cum populo gratias egit''; ''De haruspicum responso''; ''Pro P. Sestio''; ''In Vatinium testem interrogatio''; ''Pro M. Caelio''; ''De provinciis consularibus''; ''Pro Cornelio Balbo''; ''In Pisonem''; ''Pro Ln. Plancio''; ''Pro M. Aemilio Scauro'' i ''Pro C. Rabirio Postumo''.
Za [[Gaj Julije Cezar|Cezarove]]
==== Filipski govori ====
Poslije Cezarove smrti (15. ožujka 44.) stavlja se Ciceron na čelo republikanskoj senatskoj stranci i govori 14 tzv. filipskih govora, ''Orationes philippicae in Antonium habitae'' (od [[1. 11.|1. studenog]] [[44. pne.]] do [[21. 4.|21. travnja]] [[43.pne.]]). Govori su upereni protiv uzurpatorskih težnja [[Marko Antonije|Antonijevih]], a odlikuju se živošću i neposrednošću poput govora, što dh je nekoć govorio [[Demosten]] protiv makedonskoga kralja [[Filip II
Govori su vrhunac Ciceronove govorničke umjetnosti uopće i njegove moralne veličine. "Želim samo ovo dvoje: da umirući ostavim rimski narod slobodan, a od ovoga - mislim - besmrtni bogovi ne mogu dati ništa veće; drugo, da svakome bude onako, kako si je stekao zasluga za državu" (''In Ant. II'', 119). "Stvar je došla do vrhunca; o slobodi se odlučuje. Treba ili da pobijedite, građani, što ćete zaista i postići i zbog svoje ljubavi i uz toliku slogu, ili ma što drugo radije, nego da robujete. Drugi narodi mogu podnositi ropstvo, a rimskom je narodu prirođena sloboda" (''In Ant. VI'', 19).
Red 55:
=== Retorski spisi ===
Poznavanje govorničke vještine ([[
U zrelim godinama (55) daje u spisu ''De oratore'' u tri knjige najbolji rimski priručnik iz retorike i najbolje djelo rimske prozne književnosti. U obliku dijaloga poput [[Aristotel]]ova u prvoj se knjizi dolazi do zaključka, da dobar govornik osim stručne spreme iz retorike mora posjedovati i općenitu obrazovanost, koja traži svakako poznavanje povijesti, prava i književnosti, iz filozofije poznavanje bar [[etika|etike]], a u ostala će se područja ljudskoga znanja govornik uputiti kod stručnjaka, kad ustreba. U drugoj i trećoj knjizi obrađuje se pet dijelova retorike:
Red 71:
=== Filozofski spisi ===
Dugo su se Rimljani opirali prodiranju [[helenizam|helenizma]], koji su smatrali neprijateljem svoje narodne osebujnosti. Ali je kulturno jača [[
Uza sve to, na području filozofije, bilo je do Cicerona učinjeno malo. Ciceron odlučuje popuniti tu prazninu; pritom stvara i latinsku filozofsku prozu. Taj njegov posao pada uglavnom u doba Cezarove diktature: njegov naime spis ''De legibus'' u 3 knj., pisan 55., više je političko nego filozofsko djelo. ''De finibus bonorum et malorum'' u 5 knj. najznatniji je Ciceronov spis, napisan 45., a posvećen [[Marko Junije Brut|Marku Brutu]]. U njem se raspravlja o najvećem dobru i zlu u obliku [[Aristotel]]ova razgovora. Važnost mu je više u poređenju različitih sustava nego u logičkom izvođenju [[ćudoređe|ćudorednih]] načela iz tih mudroslovnih sustava.
Red 81:
Ovomu je djelu jednaka gradnjom i zanimljivošću rasprava posvećena Atiku, "0 prijateljstvu", ''Laelius de amicitia'' (44.). Raspravlja se: što je [[prijateljstvo]], što mu je izvor, zašto se sklapa, tko može biti komu prijatelj. Pisano je s takvom moći neposrednoga djelovanja na čitatelja, kojoj se nije moguće oteti: prijateljstvo je sklad svega, što je Božje i ljudsko, a prožeto ljubavlju i dobrom voljom; sunce bi s neba skinuo, tko bi učinio, da ga ne bude među ljudima; ono može postojati samo medu dobrima; osniva se na kreposti, a nipošto ne može imati izvor u koristoljublju, zato prijatelj ne će od prijatelja tražiti nikada ništa zlo.
Druga su Ciceronova filozofska djela: ''Paradoxa Stoicorum, De natura deorum'' (3 knjige), ''De divinatione'' (2 knj.), ''De fato'', a neka poznajemo samo po imenu ili po odlomcima (npr. ''Hortensius'', 45., koji nazivaju "krunom Ciceronovih dijaloga" i koji je djelovao na [[
Ciceron nije izgradio svojega sustava. On, željan općega znanja, vidi, da znanja nema bez poznavanja filozofije, pa iz te težnje marljivo čita različite ([[eklektik]]) filozofske knjige, napose iz područja etike (npr. [[Panetije|Panetija]]), i ono, što pročita, hoće da preda drugima, a to čini u savršeno dotjeranom latinskom jeziku. Kod toga je on posla u Rimljana, može se reći, prvi. On sam kaže: "Filozofija je spavala sve do ovoga doba i nije imala nijedne viđenije osobe u rimskoj književnosti" (''Tusc. disp. I'', 2, 5). U tom je važnost njegovih filozofskih djela, a ne u zalaženju u dubljine filozofskih pitanja.
Red 109:
Uz odlične sposobnosti i duha i srca odlikuje se Ciceron za ono vrijeme moralnom čistoćom, umjerenošću oez pohlepe, savjesnošću u vršenju dužnosti; vjeran je, ako i ne nježan muž, brižan otac, iskren prijatelj, dobar brat i blag gospodar (Tiron). Tim se lijepim značajkama donekle umanjuje neugodna činjenica, da je bio vrlo častohlepan, hvalisav, u odlučnim časovima neodlučan, a u nesreći malodušan.
Neumoran je u proširivanju svoga znanja. "[[Varon]] (najučeniji Rimljanin Ciceronova vremena) je čitao više, ali je Ciceron čitao bolje. Bio je najobrazovaniji duh Rima", veli, možda najbolji poznavalac Cicerona, L. Laurand. Ciceron je bio receptivan duh, koji je mnogo primao, nije bio stvaralac, koji bi načinio velika i izvrsna djela. Tako se može razumjeti njegovo često neodlučno držanje u javnom životu. Vođenje državnih posala nadilazi njegove sile, ali mu nitko ne može poreći domoljublja. U njega je volja najboljega građanina (''voluntas optimi civis'', [[Kvintilijan]] 12, 1, 6), čovjek je, koji [[
Ako on kao receptivan duh ne može biti jedan od najvećih pisaca svijeta, ipak je veliko ime stekao baš svojim spisima. A to, čime oni djeluju neodoljivo na čitatelja, nije snaga i punina njegovih misli, već začaranost forme, koja je tuđe misli stavila u usta tisuća (Bardt) Ne ćemo dakle tražiti kod njega veličinu u iznošenju njegovih izvornih misli, koliko u promicanju tuđih.
Nijedna ličnost rimske književnosti nema tolikih zasluga za širenje [[helenizam|helenske]] kulture i civilizacije po onom dijelu goleme rimske države, na kojem se govorilo i čitalo latinski, koliko Ciceron. Pa ako se ima pred očima i to, da ta helenska, gotovo samonikla kultura, izuzevši neznatne pobude od [[Hetiti|Hetita]] i [[
== Bibliografija ==
| |||