Brekinja – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 1:
{{dz|[[Brekinja (Bosanska Dubica, BiH)]]|naselje u općini [[Kozarska Dubica|Bosanska Dubica]], [[Bosna i Hercegovina|BiH]]}}
{{Taksokvir
| color = lightgreen
Red 6:
| slika_širina = 240px
| image_caption = Odraslo stablo brekinje u proljeće
| regnum = [[Biljka|Biljke]]
| divisio = [[
| classis = [[Dikotiledone biljke|Magnoliopsida]]
| ordo = [[Rosales]]
| familia = [[Ruže (familija Rosaceae)|Rosaceae]]
| subfamilia = [[Maloideae]]
| genus = ''[[Sorbus]] ''
Red 18:
}}
'''Brekinja''' ([[latinski jezik|lat]]. '''Sorbus torminalis''') je [[
== Rasprostranjenost ==
Prirodno je rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj [[
Češća je u submediteranskoj zoni, posebno u vlažnijem i hladnijem dijelu. Obilnije je prisutna na višim položajima mediteransko-montanskog pojasa do 700 m nadmorske visine u zajednici hrasta medunca i [[crni grab|crnog graba]]. U kontinentalnoj Hrvatskoj brekinja obilnije dolazi na brežuljkastim terenima (150-400 m nadmorske visine) na dubokim, [[humus|humoznim]] [[tlo|tlima]], u zajednici hrasta kitnjaka i [[Obični grab|običnog graba]]. Iako rijetko, brekinja dolazi i u zajednici [[hrast lužnjak|hrasta lužnjaka]] i običnog graba u [[Slavonija|Slavoniji]], na sušim terenima.
== Izgled ==
Brekinja naraste kao [[drveće|stablo]] do 25 (-30) m. Ima okruglastu, gustu krošnju te ravno [[deblo]], prsnog promjera 50-70
(-100) cm.
[[Kora (biljke)|Kora]] brekinje u mladosti je [[siva boja|siva]], sjajna i glatka, s velikim lenticelama, a kasnije tamnosiva, krupno nepravilno raspucana, mjestimice se odlupljuje.
Red 34:
Plojka je s gornje strane tamnozelena, sjajna i gola, a s donje strane svjetlija, u početku dlakava, kasnije gola ili samo uz žile dlakava. Peteljka je dugačka 2-5 cm. U [[jesen]] je lišće žućkastonarančasto do crvenkasto.
[[Cvijet|Cvjetovi]] su 10-15 mm široki, dvospolni, entomogamni, 30-50 zajedno u vršnim uspravnim gronjama veličine 10-12 cm.
Lapova i latica ima po 5, prašnika 20, vratova tučka 2, plodnica je podrasla. Latice su jajaste, bijele. Cvatne stapke dlakave. Cvijeta u [[
Fruktificirati počinje u starosti izmedju 20 i 30 godina. [[Plod]]ovi su obrnuto jajasti, smeđi sa svijetljim točkicama, 14-18 mm dugački, 8-15 mm široki, jestivi, po 5-10 zajedno.
U 1 kg ima 2600 - 2950 plodova. Dozrijevaju u [[
[[Sjeme]] posijano u jesen klije slijedećeg [[proljeće|proljeća]] ili vrlo često, preleži 1-2 godine pa ga je potrebno [[Stratifikacija|stratificirati]].
Puni urod je svake dvije godine ili [[3 (broj)|tri]] puta u četiri godine, a u sastojini plodonose stabla koja imaju osvjetljenu krošnju.
Brekinja ima jaku izbojnu snagu iz [[korijen (biljke)|korijena]] te su u krug oko majčinskoga stabla mogu naći [[biljka|biljke]] istoga [[genotip]]a. Takav način vegetativnog razmnožavanja čest je kod potisnutih, zasjenjenih stabala manja je njena izdanačka snaga iz [[panj]]a.
[[Datoteka:Sorbus-torminalis.JPG|thumb|right|200px|Lišće i plodovi brekinje]]
== Ekološka svojstva ==
Brekinja je pionirska vrsta, sa širokom [[Ekologija|ekološkom]] valencijom. Poluskiofilna je vrsta, u mladosti dobro podnosi zasjenu, a kasnije traži dosta [[svjetlost|svjetla]]. Termofilna je do mezofilna vrsta otporna na [[suša|sušu]], hladnoću i kasne proljetne [[mraz]]ove. U našim je [[šuma]]ma sporedna vrsta, koja doprinosi [[biologija|biološkoj]] raznolikosti, stabilnosti sastojine, potpori glavnim vrstama [[
Stabla u sjeni rastu sporo, no u optimalnim svjetlosnim i drugim stanišnim uvjetima raste brže od [[hrast]]a. Doživi starost oko 100 godina, a prema nekim izvorima i preko 200 godina. U [[
[[Datoteka:Sorbus torminalis Trunk and canopy.jpg|thumb|right|200px|Krošnja brekinje]]
== Korisnost ==
[[Plod]]ovi brekinje poslije [[mraz]]ova kad sagnjile, postaju kašasti, slatki i ukusni. Jedu se sirovi ili se od njih rade [[kompot]]i i [[marmalada|marmalade]], koje imaju okus sličan marmeladama od [[šipak|šipka]]. Prije su služili kao [[hrana]] siromaha i za dobivanje [[brašno|brašna]] od osušenih plodova. U davna vremena, plodovi brekinje prodavali su se na [[tržnica]]ma u [[London]]u, [[Beč]]u i [[Prag]]u. Sadrže mnogo [[tanin]]a pa su se od starih vremena, upotrebljavale za zaustavljanje [[proljev]]a. U plodovima ima mnogo [[šećer]]a i organskih [[kiselina]], a malo [[vitamin C|vitamina C]] (oko 10 mg%). Jedu ih [[ptica|ptice]], [[Srna|srne]], [[Obični jelen|jeleni]], [[miš]]evi, [[vjeverica|vjeverice]] i [[puh]]ovi. Lišće brekinje u samom je vrhu, najomiljenije prehrane srna i jelena.
Drvo brekinje, koristi se za izradu [[flauta]], [[klavir]]skih tipki, [[orgulje|orgulja]], [[čembalo|čembala]] i [[Škotska|škotskih]] [[gajde|gajdi]]. Budući da se [[drveće|drvo]] brekinje ne širi i ne skuplja, upotrebljava se za izradu mjernih instrumenata, a cijenjeno je i u industriji [[furnir]]a, ali je jako malo zastupljeno.
== Povijest ==
Najstariji pisani izvori o brekinji sežu u daleku prošlost. [[Rim]]ski veleposjednik i pisac Marcus Porcius Cato Censorius ([[234. pne.|234.]] - [[149. pne.|149.]] prije [[Isus|Krista]]) u svojem djelu „De re rustica”, koristi ime „Sorbum” bez podjele na vrste. Nakon 200 godina, prvi put se pojavilo ime „Sorbum torminale” u djelu Aulusa Corneliusa Celsusa, između [[25]]. i [[35]]. nakon Krista.
Temeljit opis brekinje dao je Gaj Plinije Drugi (Stariji) ([[23]]. - [[79]].), koji je opisao u nizu knjiga „Historia Naturalis” [[4 (broj)|četiri]] vrste iz roda Sorbus. Plinije Drugi naziva brekinju imenom „Sorbus torminalis“.
U razdoblju od Plinija Drugog do [[
Godine [[1546]]., Hieronimus Bock, prvi je tiskao sliku brekinje. Najstariji sačuvani [[herbarij]] s [[list]]ovima brekinje potječe iz [[1531]]. Sakupio ga je Cibo, a čuva se u [[Rim]]u. Samo nekoliko godina kasnije, pojavio se Aldrovandijev herbarij, koji se čuva u [[Bologna|Bologni]]. Isti autor je objavio 10 [[knjiga]] sa slikovnim prikazima i [[akvarel]]ima [[biljka|biljnih]] vrsta. Tamo se prvi put pojavljuje slika brekinje u [[boja|boji]].
[[Carl Linne]], brekinju je imenovao znanstvenim nazivom „Crataegus torminalis“ ([[1753]].). Deset godina kasnije, Crantz brekinji ponovno daje ime „Sorbus torminalis“, koje su mu već prije dali Celsus i Plinije Stariji. Zato se danas koristi znanstveno ime „Sorbus torminalis Crantz“. Ime „torminalis“ potječe od [[latinski jezik|latinske]] riječi „torminosus“ - zgrčen, grčenje u [[trbuh]]u, što proizlazi iz [[zdravlje|zdravstvenih]] učinaka plodova brekinje, koji liječe probavne smetnje.
U [[Hrvatska|hrvatskoj]] literaturi, brekinja se spominje [[3 (broj)|tri]] puta u ranim brojevima [[Šumarski list|Šumarskog lista]] iz [[1891]]., [[1893]]. i [[1900]].
== Vanjske veze ==
| |||