Braća Karamazovi – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 7:
| autor = [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski]]
| zemlja = {{flag|Rusko Carstvo}}
| jezik = [[ruski jezik|ruski]]
| žanr = [[drama]], [[filozofija|filozofski]], kriminalistički
| tip = roman
| izdavač = ''Ruski vjesnik''
| datum_izd = [[1880|1880.]]
| medij_tip = štampa (tvrdi i meki uvez)
| stranica = 827
Red 17:
}}
'''''Braća Karamazovi''''' ([[ruski jezik|ruski]]: ''Братья Карамазовы'') posljednja je knjiga ruskog pisca [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Fjodora Mihajloviča Dostojevskog]].<ref>{{cite web| publisher=New York Times| url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C0CE4DB163AF932A25752C1A966958260&scp=1&sq=brothers%20karamazov&st=cse| title=Dostoyevsky, With All the Music| author=Andrei Navrozov| date=11. studenog 1990 |accessdate=17. veljače 2011}}</ref> Dostojevski je proveo skoro dvije godine pišući knjigu ''Braća Karamazovi'', koja je prvi put izdana u serijalnoj formi u časopisu ''Ruski Vjesnik'', i završena je u studenom [[1880]]. godine.
To je filozofski dramski roman koji raspravlja o raznim temama, kao što su [[Bog]], [[slobodna volja]], [[moral]], ljudska nesavršenost i iskupljenje. Po romanu je snimljeno nekoliko televizijskih i [[
Dvojica staraca u priči, Fjodor Karamazov i Zosima, sučeljuju se kao negativni i pozitivni mimetički model za mlađi naraštaj, a pisac kritizira i pomodne, zapadnjačke ideje koje po njemu kvare rusku kulturu. <ref name="leksikon">{{cite book| title=Leksikon svjetske književnosti: djela| publisher=[[Školska knjiga]]| year=2004| location=[[Zagreb]]| author=Sonja Bašić, Dunja Detoni-Dujmić, Aleksandar Flaker, Ljiljana Ina Gjurgjan, Krešmir Nemec, Mirko Tomasović, Gabrijel Vidan, [[Ivo Vidan]], Vladimir Vratović, Mate Zorić, Viktor Žmegać| isbn=9530611129}}</ref> Zamišljen je i drugi dio knjige, "Život velikog grješnika", ali je Dostojevski preminuo prije nego je mogao ostvariti taj naum.<ref name="leksikon"/>
Red 25:
==Radnja==
===Knjiga prva: Povijest jedne male obitelji===
Gradić Skotoprigonjevsk, Rusija, [[19. vijek|19. stoljeće]]. '''Fjodor Pavlovič Karamazov''' oženio se za bogatu '''Adelaidu Ivanovnu Miusovu''' te je tako, zahvaljući [[miraz]]u, stekao dovoljno novca za početak svojeg poduzetničkog posla, čime je postao dosta imućan. Dobili su sina '''Dmitrija''', no Adelaida Ivanovna je shvatila da je brzopleto ušla u brak sa Fjodorom kojeg ni ne voli osobito, te je pobjegla u [[Sankt Peterburg]], gdje je preminula od [[trbušni tifus|tifusa]]
Fjodor se u međuvremenu oženio drugi put, sa Sofjom Ivanovnom, koja je odrasla u domu odgojiteljice, generalice Vorohove, a brak je trajao osam godina. Ona nije bila iz bogate obitelji, pa nije dobio ništa od miraza. Opijao se i orgijao u kući, pa je Sofja Ivanovna preminula od tuge. Imali su dva sina; '''Aljošu''' i '''Ivana Fjodoroviča''', o kojima se isprva brinuo Fjodorov sluga '''Grigorij''', a potom Vorohova. Ivan je postao intelektualac, završio gimnaziju i upisao fakultet u [[Moskva|Moskvi]], dok je Aljoša otišao u manastir i postao vjeran svojem mentoru, [[monah]]u '''Zosimu''', zvanom "starec".
Red 56:
{{citat|A ako patnje djece samo popunjavaju onu količinu patnje koja je bila potrebna da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga...Ja ne želim harmoniju, ne želim je iz ljubavi prema čovječanstvu. Radije ću ostati sa svojim neosvećenim patnjama. Radije ću ostati na svojoj neosvećenoj patnji i na svom neiskaljenom ogorčenju, ''makar i ne bio u pravu''. Pa i previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije za naš džep tolika ulaznica. I zato hitam da vratim svoju ulaznicu. Ako sam pošten čovjek, dužan sam je što prije vratiti. To upravo i činim. Nije da ja Boga ne priznajem, Aljoša, nego mu samo najponiznije vraćam ulaznicu.}}
Tada Ivan ispriča i svoju hipotetsku priču, "Veliki iknvizitor", u kojoj se [[Isus|Isus Krist]] vraća natrag na Zemlju, no vođa [[Španjolska inkvizicija|Španjolske ikvizicije]] ga da uhititi zbog [[blasfemija|blasfemije]]. U tamnici, inkvizitor objašnjava Isusu da nije ni bitno ako je doista sin Božji, jer je [[hrišćanska crkva|crkva]] već krenula svojim smjerom a on samo smeta. To je napravila jer je čovječanstvu teret slobodne volje bio pretežak, a Isus nije ostavio nikakvo čudo umjesto toga, jer je "ropski zanos sužnja pred moći bolji za ljude od slobodne ljubavi". Prema inkvizitoru, crkva je tako krenula jer nije mogla podnijeti da će većina ljudi propasti, a da će samo manjina biti nagrađena od Boga, pa je radije krenula većini davati blaženi spokoj u neznanju. Na kraju argumenta, Isus poljubi inkvizitora u usta, koji ga potom pusti van. Aljoša potom također poljubi Ivana u usta, a potom odlaze svaki svojim putem.
===Knjiga šesta: Ruski monah===
Red 66:
===Knjiga sedma: Aljoša===
Nakon Zosimove smrti, njegov leš je brzo počeo smrditi, iako prema vjerovanju sveti ljudi ne mogu istrunuti. Stoga su drugi monasi počeli širiti glasine da je krivo učio ljude o [[
===Knjiga osma: Mitja===
Red 72:
U međuvremenu, Dmitrij je gotovo poludio od [[ljubomora|ljubomore]] jer ne može podnijeti pomisao da Grušenjka zavoli njegovog oca više od njega, a s druge strane mahnito pokušava pronaći 3.000 rubalja kako bi vratio svoj dug Katerini Ivanovnoj i pobjegao sa Grušenjkom iz grada. Čak je i nagovorio Smerdjekova da špijunira Fjodora i prati da li ga je Grušenjka posjetila. Dmitrij odlazi Samsonovu i predlaže mu ugovor: on će mu predati pravo na svoje imanje, šumu u Čermašnjoj, oko kojeg se još uvijek spori oko oca jer smatra da mu je to ostavila majka, a od njega zauzvrat traži 3.000 rubalja. No lukavi starac mu predloži otići seljaku Prepeličaru i njemu dati tu ponudu.
Sav ushićen, Dmitrij prodaje svoj [[sat]] nekom [[
Kada se vrati sa propalog pothvata, odlazi moliti Hohlakovu za novac, no ona samo nešto govori da otiđe u [[Sibir]] kopati zlatne rudnike jer je to budućnost. Već bijesan, Dmitrij sa tučkom u ruci saznaje da Grušenjka, koju je ostavio kod Samsonova, potajno već otišla, te zaključi da je kod Fjodora. Odlazi do kuće svojeg oca i špijunira kroz prozor. Potom bježi sa imanja, dok Grigorij trči za njim te ga primi za nogu dok se penje na ogradu, pa ga ovaj lupi u glavu. No onda shvati da je pogriješio te siđe do njega i uvjeri se da je Grigorij ranjen, ali živ. Potom bježi. Dmitrij hoda krvav po ulici i stiže do činovnika Petra Iljiča, kod kojeg je založio pištolje. Pošto sada odjednom ima puno novca u rukama, otkupi ih natrag i opere ruke. Pošto je saznao da je Grušenjka otišla poljskom časniku koji se odjednom vratio natrag nakon razvoda, te da su sada u gostionici u Mokrom, odluči tamo otići sa Iljičem, čestitati im te potom izvršiti samoubojstvo. Tamo, Dmitrij daje stotine rubalja gostioničaru Trifonu Borisiču kako bi usred noći pokrenuo gozbu sa pjesmama. Kada se pojavi pred njima, Grušenjka i dva [[Poljaci|Poljaka]], njen časnik i pan Wroblewski, su isprva začuđeni, ali ga prihvaćaju za svoj stol. Nakon igranja karata, Dmitrij izvede časnika nasamo te mu predloži dati 3.000 ako odmah otiđe. Ovaj odbije, no kada se vrati Grušenjka otkriva da u međuvremenu više nije zaljubljena u njega jer joj je dosadan. Kada otjeraju Poljake, Grušenjka i Dmitrij ostaju sami i priznaju jedno drugom da se vole. Međutim, tada u gostionicu upada [[policija]] te ga uhićuje zbog sumnje da je ubio oca Fjodora.
===Knjiga deveta: Predistraga===
Istražitelji u zatvoru ispituju Dmitrija jer je Fjodor pronađen ubijen u svojoj kući, a Grigorij ga je primjetio kako bježi. Navodni motiv su 3.000 rubalja koji su bili skriveni ispod Fjdorova jastuka u omotnici, a za koje Smerdjakov tvrdi da tamo bili. Dmitrij tvrdi da je nevin, ali tek nakon puno nećkanja prestaje biti tvrdoglav i objasni istražiteljima odakle mu odjednom novac za gozbu - onih 3.000 rubalja koje je dobio od Katerine Ivanovne je pola sačuvao te ih ušio u svoju košulju. Isprva ih nije htio trošiti jer joj je kanio vratiti barem polovicu da sačuva svoju čast, no nakon vijesti o povratku poljskog časnika odlučio je i to potrošiti. Istražitelji doista izračunaju da je imao samo 1.500 rubalja, no zaključe da je možda drugu polovicu negdje sakrio. Pošto je Smerdjakov te noći dobio epileptični napadaj, Dmitrij, kao glavni osumnjičenik, je formalno optužen za [[ubistvo|ubojstvo]] te očekuje suđenje. Istodobno, Grušenjka se kaje zbog svojih postupaka.
===Knjiga deseta: Dječaci===
Red 87:
===Knjiga dvanaesta: Sudska pogreška===
[[Datoteka:State trial in Paris-1899.jpg|150px|right|thumb|Suđenje iz 19. stoljeća]]
Počinje Dmitrijevo suđenje koje privuče veliku pozornost. Njegov je branitelj veteranski moskovski [[advokat|odvjetnik]] Fetjukovič, dok je glavni tužitelj Ipolit Kirilovič. Ženski dio publike skloniji je Dmitriju, dok je muški dio publike čvrsto uvjeren da je optuženi kriv. Uvedeni su svjedoci koji ga uglavnom teško terete: sluga Grigorij ustraje na tezi da je vidio otvorena vrata što vode u vrt, što izravno ukazuje da je Dmitrij upao u Fjodorovu sobu; Trifon Borisovič je potvrdio da je isti potrošio 3.000 rubalja za prvog posjeta u njegovoj krčmi u Mokrom a Rakitin da se često se svađao sa ocem. Moskovski doktor, doktor Gercenštube i liječnik Varvinski pozvani su kao vještaci, međutim samo izazvaju podsmijeh publike svojim tezama oko toga da li se Dmitrij "čudno ponašao" kada je ulazio u sudnicu jer nije pogledao nalijevo gdje sjede dame, a "kao ljubitelj ljepšeg spola je morao misliti o tome što će o njemu reći dame", ili nadesno, gdje mu je sjedio branitelj, nego ravno, gdje je sudac. Aljoša svjedoči da je njegov brat nedužan i da je možda doista ušio 1.500 rubalja u košulju, dok je Katerina Ivanovna pokušala ostati neutralna tijekom ispitivanja. Grušenjka tvrdi da je ona svemu kriva dok Ivan isprva svjedoči nesuvislo i beskorisno, da bi se potom vratio i objavio da je Smerdjakov ubojica, pri čemu izvadi 3.000 rubalja, ali ga u ludilu malo tko shvaća ozbiljno te ga iznesu van. Ponesena tim događajem, smatrajući da je za njegov delirij kriva briga za brata, Katerina Ivanovna se vrati kako bi sudu predala Dmitrijevo pismo u kojem je napisao da će ubiti oca.
Tužitelj Kirilovič potom započinje svoju završnu riječ, napominjući kako se dogodila tragedija jer je Dmitrij ubio oca, no da je i sam otac kriv za to zbog zanemarivanja djece, čime se stvorio začarani krug.
| |||