Branko Belan – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 2 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1562123 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Belan.gif|thumb|'''Branko Belan''']]
'''Branko Belan''' ([[Postira]] na [[Brač]]u, [[15. 11.|15. studenog]] [[1912]]. – [[Zagreb]], [[4. 5.|4. svibnja]] [[1986]].), hrvatski filmski redatelj, teoretičar [[film]]a, filmski i televizijski kritičar, [[roman]]opisac i [[novela|novelist]].
 
Režirao je niz [[dokumentarni film|dokumentarnih filmova]] 1947-60 ''(Elektrifikacija; Ribari Jadrana; Tunolovci; Vriština i klasje; Ne spavaju svi noću; Istarski puti; Vjekovi [[Hvar]]a; Jesen na otoku [[Brač]]u; Mediteranski prozori)'' te dva dugometražna igrana filma (''[[Koncert (film)|Koncert]],'' 1954; ''Pod sumnjom,'' 1957). Prvi mu je donio doživotne probleme s jugoslavenskim političkim sustavom, a drugi je bio u potpunosti [[cenzura|cenzuriran]], premontiran, a zatim i bunkeriran. Autor je priče za [[Slovenija|slovenski]] film ''Trenutki odločitve'' (1955) F. Čapa, koji je također bio bunkeriran zbog ideološki nepoćudne priče.
 
Daljnja filmska karijera bila mu je u potpunosti onemogućena pa se profesionalno posvetio pisanju. Objavljivao je prve domaće knjige o filmu (''Scenarij što i kako,'' 1960; ''Sjaj i bijeda filma,'' 1966; ''Sintaksa i poetika filma,'' 1979), modernističke (''Kutija od ebanovine,'' 1960; ''Tmora,'' 1967) i [[Kriminalistički|kriminalističke]] romane (''Biografija utopljenice,'' 1962; ''Obrasci mržnje,'' 1964; ''Tko će pokucati na moja vrata,'' 1974). Jedan je od prvih autora [[Znanstvena fantastika|znanstvene fantastike]] u Hrvatskoj (niz novela u [[Sirius]]u 1976-86; roman ''Utov dnevnik,'' 1982). Objavio je na stotine filmskih članaka u Telegramu, [[Slobodna Dalmacija|Slobodnoj Dalmaciji]], [[Vjesnik (novine)|Vjesniku]]u, Filmskoj reviji, Filmskoj kulturi, Kinematografiji i drugdje. Bio je utemeljitelj Katedre za montažu na Akademiji za kazalište i film u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti) i glavni predavač do umirovljenja 1979. Objavio je dvije knjige novela (''Lica otputovala, lica umrla,'' 1963; ''Gle, krasne li paprati,'' 1978). Prevodio je s [[engleski jezik|engleskoga]] i [[talijanskiitalijanski jezik|talijanskoga]]; u drugoj polovici 1940-ih preveo je prve filmološke knjige u Hrvatskoj (R. May, P. Rotha), a 1950-ih i prvi anglosaksonski SF ([[Isaac Asimov|I. Asimov]]). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za roman ''Kutija od ebanovine,'' prve dodijeljene nagrade Večernjeg lista za kratku priču, nagrade Dušan Timotijević za filmskog kritičara godine, nagrade [[Vladimir Nazor]] za životno djelo na filmu i [[nagrada SFERA|nagrade SFERA]] za [[SF]] roman godine za ''Utov dnevnik''.
 
Danas se tada inkriminirani ''Koncert'' smatra jednim od klasika hrvatske kinematografije i prvim djelom hrvatskoga filmskog modernizma. Splitski klub ljubitelja SF-a nosi Belanovo ime.