Bitka kod Poitiersa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 47 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q173077 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 4:
|slika = Steuben_-_Bataille_de_Poitiers.png
|opis_slike = Bitka kod Poatjea, gde se Karlo Martel sukobljava sa Abdul Rahmanom
|dio = [[MavarskoMuslimansko osvajanje Iberijskog poluostrvaHispanije|Mavarskog osvajanja Iberijskog poluostrva]]
|mjesto = između [[Tur]]a i [[PoatjePoitiers|Poatjea]]a u Francuskoj
|datum = [[10. 10.|10. oktobar]] [[732]].
|rezultat = Ubedljiva franačka pobeda
|strana1 = Franci
Red 17:
|gubici2 = nepoznati, ali vrlo veliki
|}}
'''Bitka kod Poatjea''' (ponekad: ''Bitka kod Tura'') odigrala se [[10. oktobar10.|10. oktobra]] [[732]]. To je bila bitka u kojoj su snage [[Franačka|franačkog]] majordoma [[Karlo Martel|Karla Martela]] nanele težak poraz muslimanskoj vojsci [[Omejadski kalifatOmejadi|Omejadskog kalifata]] pod vođstvom emira Abdula Rahmana. U bici je emir [[Abdul Rahman]] ubijen.
Muslimanska vojska je već prodirala čak do [[Burgundija|Burgundije]] i [[BordoBordeaux|Bordoa]]a. Ta pobeda je zaustavila daljnji prodor muslimanske vojske u Evropu i sačuvala je [[hrišćanstvo|hrišćanski]] karakter [[Zapadna Evropa|zapadne Evrope]].
 
Postoje različite procene veličine franačke vojske od 20.000 do 30.000. Ta franačka vojska je bila prva zapadna stajaća vojska od pada [[Zapadno rimskoRimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]]. Bili su istrenirani da se bore u [[falanga]]ma protiv muslimanske teške [[Konjica|konjice]]. Abdul Rahman je imao na raspolaganju oko 80.000, većinom [[Mavarimauri|mavarske]] lake konjice kojoj je dodana arapska teška konjica. I zapadni i arapski izvori navode da je muslimanska vojska bila višestruko brojnija od franačke. Gubici tokom bitke se ne znaju. Postoji jedan izvor koji kaže da je 1.500 Franaka izgubilo život, a muslimanske snage su pretrpjele jako velike gubitke, uključujući gubitak komandanta.
 
==Uvod==
Red 26:
{{Mavarsko osvajanje Iberijskog poluostrva}}
 
[[Mauri|Mavari]] pod vođstvom Al Sam ibn Malika prelaze u današnju Francusku i tu su pregazili Septimiju [[719]]. i uspostavili su svoje sedište u [[NarbonaNarbonne|Narboni]] [[720]]. Pomoću luke u Narboni, [[Mauri|Mavari]] se lako snabdevaju i dovlače pojačanja, tako da osvajaju okolno područje sa gradovima, koje su kontrolisali vizigotski plemići: Ale, [[Bezije]], Agd, Lodev, Magelon i [[Nîmes|Nim]]. Al Sam ibn Malika je opsedao [[Toulouse|Tuluz]] tri meseca. U [[bitka kod Tuluza|bici kod Tuluza]] [[721]]. pobeđuje [[Odo Akvitanski]], a Al Sam ibn Malika je tu ubijen. Taj poraz je zaustavio Mavare i dao potrebno vreme [[Franci]]ma da pripreme vojsku za veliku invaziju.
 
Narbon u južnoj Francuskoj je ostao sedište iz koga su Arapi prodirali duboko u Franačku. [[Narbon]] je bio odlična sedište zbog lakog snabdevanja preko mora. Nastavljale su se pljačke i prodori, tako da su [[725]]. došli do Otuna u [[Burgundija|Burgundiji]].
 
[[Odo Akvitanski]] je bio samo formalno pod franačkom vlašću, a zapravo se opirao franačkom suverenitetu. Bio je ugrožen i sa severa [[Franci]]ma, a sa juga [[Arapi]]ma. Zbog toga sklapa sporazum sa mavarskim emirom Utmanom Katalonije dajući mu svoju ćerku za ženu i arapski napadi su prestali. Ali Utman se pobunio protiv Abdul Rahmana, koji je bio guverner cele al-Andaluzije. [[Abdul Rahman]] je skršio tu pobunu i ponovo je Oso Akvitanski bez zaštite. Velika arapska vojska je krenula svom silinom protiv Ode Akvitanskog. U bici kod [[BordoBordeaux|Bordoa]]a Odo Akvitanski je teško poražen, a grad [[Bordeaux|Bordo]] je zauzet. Pokolj hrišćana je bio tako stravičan, da je Izidor Pasensije komentarisao: "'''''Samo bog zna koliko je poklanih'''''." [[Arapi]] su posle toga poharali celi jedan deo Franačke.
 
===Odo Akvitanski moli Franke===
Red 39:
Tokom [[732]]. prethodnica arapskih snaga je došla do [[Loara|Loare]] i time je ostala odsečena od linije snabdevanja i većine svoje vojske. Nakon poraza svih snaga, koje bi se opirale, arapske snage bi se podelile u manje pljačkaške jedinice, koje su uništavale i pljačkale, dok je glavna vojska sporo napredovala.
 
Odo Akvitanski je tako lako poražen kod [[BordoBordeaux|Bordoa]]a, jer se sukobio sa arapskom konjicom u otvorenoj bici, dok je u [[bitka kod Tuluza|bici kod Tuluza]] [[721]]. on napao iznenada. Kod [[BordoBordeaux|Bordoa]]a gotovo cela akvitanska vojska je pobijena, sa minimalnim muslimanskim gubicima. Gotovo sva vojska Oda Akvitanskog se sastojala od pešaka, odnosno bila je bez oklopljene konjice, kao i druge evropske vojske toga vremena. Muslimanska teška konjica je jednostavno razbila akvitansku pešadiju u prvom napadu i onda su ih jednostavno pobili dok su bili u begu.
 
Arapsko-mavarska vojska je onda posle pobede kod Bordoa krenula da uništava sve do [[Loara|Loare]], pripremajući osvajanje celog juga Franačke.
Red 74:
[[Arapi]] su se povukli preko Pirineja, a Karlo Martel je tada nastavio je da isteruje muslimanske snage iz Francuske. Posle Ode Akvitanskog njegov sin Hunold je tražio nezavisnost Akvitanije. Iako je želeo Akvitaniju pod svojim suverenitetom, Karlo Martel priznaje Akvitaniju, pošto su mu Arapi ugrožavali Provansu. Kada su se muslimani vratili Hunold priznaje suverenitet Karla Martela.
 
Arapske pomorske invazije je predvodio sin Abdul Rahmana. Iskrcao se kod [[Narbon]]a [[736]]. Karlo Martel je povratio [[Avignon|Avinjon]] i [[Arl]] uz pomoć kralja Lombarda. [[Nîmes|Nim]], [[Bezije]] i Agd ponovo zauzima, a tvrđave razara. Kod Arla Karlo Martel nanosi težak poraz muslimanskim snagama, a grad spaljuje do temelja da ne bi više bio muslimanska baza za daljnje prodiranje. Kod Narbona pobeđuje muslimansku vojsku na reci Ber, ali ne uspeva zauzeti grad. Ostavio je [[Narbon]] sam i izolovan, a Karlov sin će ga kasnije osloboditi.
 
U bici kod reke Ber [[Karlo Martel]] je prvi put koristio tešku konjicu u koordinaciji sa falangama pešadije. Tu je pobedio mnogo brojnije muslimanske snage. Ta sposobnost koordinacije teške konjice i odlične pešadije dala je Karlu Martelu moć da pobeđuje daleko brojnije muslimanske snage.