Bikini (atol) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 41 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q152225 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 14:
'''Bikini''' ([[maršalski jezik|maršalski]]: ''Pikinni'', što znači „mjesto kokosa”) je [[atol]] u [[Mikronezija|Mikroneziji]] koji pripada [[Maršalovi Otoci|Republici Maršalovi Otoci]], otočju u [[Oceanija|Oceaniji]] ([[Tihi ocean]]).
[[Datoteka:Bikini_2244493428_13643c6505_o.jpg|mini|lijevo|300px|<center>Karta atola Bikini]]
Bikini se sastoji od 23 [[otokostrvo|otoka]]a koji okružuju duboku [[laguna|lagunu]] površine od 594,1 km², koja se nalazi na krajnjem sjeveru otočja [[Lanac Ralik|Ralik]]; oko 87 km sjeverozapadno od atola [[Ailinginae]] i 850 km od otoka [[Majuro]]. Najveće kopno atola, otok Bikini, je sjeveroistočni [[ostrvo|otočić]] duljine 4 km koji uokviruje lagunu. Oko 12 km sjeverozapadno od njega nalazi se otočić Aomen na kojemu je izvedeno 67 probnih [[eksplozija]] [[Nuklearno oružje|nuklearnog oružja]].
 
Naime, odmah po svršetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i u začetku [[Hladni rat|Hladnog rata]], SAD su započele s [[nuklearni test|nuklernim testiranjima]] u Tihom oceanu, i to upravo na atolu Bikini Maršalovih Otoka. Nakon preseljenja lokalnog stanovništva na atolu Bikini su od 1946. do 1958. godine izvedena 23 nuklearna testa, uključujući i eksploziju prve [[Nuklearno oružje#Termonuklearna bomba|termonuklearne bombe]] (poznatije kao [[hidrogenska bomba]] ili H-bomba) 1954. godine, pri čemu je nastao ogromni Bravo [[krater]] koji je vidljiv i dan danas na sjeverozapadnom dijelu atola. Pored njega, na Bikiniju se nalaze i drugi ostaci nuklearnih testiranja, uključujući brodove na dnu lagune koji su potopljeni prilikom testiranja 1946. god.
 
Sama ''Castle Bravo'' eksplozija je bila 7.000 puta snažnija od [[Atomskoatomsko bombardiranje HirošimeHiroshime i Nagasakija|atomske eksplozije u Hirošimi]], te su nuklearna testiranja imala katastrofalne posljedice na [[geologija|geologiju]] i prirodni okoliš Bikinija, ali i na zdravlje ljudi izloženih njihovoj [[radijacija|radijaciji]], uključujući posadu japanskog ribarskog broda ''[[Daigo Fukuryū Maru]]'' čije je stradanje kasnije potaklo [[antinuklearni pokret]]. Tijekom povijesti, atol Bikini je postao simbolom zore [[nuklearno doba|nuklearnog doba]], ali i simbolom smrti koji paradoksalno izgleda poput prizora rajskog mira. Zbog toga je atol Bikini 2010. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/news/642 Seven new cultural sites on World Heritage List] 31. srpnja 2010. {{en icon}} Preuzeto 5. listopada 2012.</ref>.
[[Datoteka:1946-07-08 First Pictures Atomic Blast.ogv|mini|lijevo|<center>Snimak prve nuklearne eksplozije (Able) 1. srpnja 1946. god.]]
==Povijest==
Red 25:
|ime mjesta = Područje nuklearnih testova na atolu Bikini
|slika = Bikini_Atoll_2001-01-14,_Landsat_7_ETM%2B,_bands_3-2-1-8.png
|godina = [[2010|2010.]] <small>(34. zasjedanje)
|vrst baštine = Prirodno dobro
|mjerilo = iv, vi
Red 34:
[[Datoteka:Castle Bravo 003.jpg|mini|lijevo|<center>Castle Bravo eksplozija 1. ožujka 1954. god.]]
[[Datoteka:Aerial view of Bikini Atoll.jpg|mini|<center>Otok Bikini (1947.-94.)]]
Atoli Maršalovih Otoka su nastali ne tako davno, i već prije 4. ili 3. tisućljeća naselili su ih ljudi iz Mikronezije. Njihov tradicionalan način života, temeljen na [[ribarstvo|ribarstvu]] i skupljanju plodova, uglavnom [[kokoskokosova palma|kokosa]]a, je dugo ostao nepromijenjen. Prvi Europljanin koji je otkrio atol bio je ruski istraživač [[Otto von Kotzebue]] koji ga je nazvao atol '''Eschscholtz''', po slavnom ruskom znanstveniku, [[Johann Friedrich von Eschscholtz|J. F. Eschscholtzu]]. No, atol su njegovi stanovnici odavnina zvali '''Pikinni'''. Njegovo anglicizirano ime '''Bikini''' je proslavljeno tek kada je po njemu nazvan dvodijelni kupaći kostim, [[bikini]], koji se pojavio upravo u vrijeme prvih nuklearnih testova 1946. godine, i kada je ime atola bilo često viješću u novinama<ref>[http://www.swimsuit-style.com/bikini.html Swimsuit Trivia History of the Bikini], Swimsuit Style {{en icon}} Preuzeto 5. listopada 2012.</ref>.
 
God. 1885., kada su cijeli Maršalovi Otoci postali njemačkim [[protektorat]]om, na atolu Bikini je osnovana [[nemačka|njemačka]] [[kolonija]] koja je na otocima zasijala plantaže kokosa. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], [[Liga naroda]] je Maršalove Otoke prepustila [[Japansko Carstvo|Japanskom Carstvu]] koje je uvidjelo njihov strateški položaj u Tihom oceanu i Bikini je pretvorilo u snažnu vojnu ispostavu.
 
Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], u veljači 1944. godine 40.000 Amerikanaca se iskrcalo na Maršalovim Otocima i nakon snažnih borbi osvojili su vojarnu Kwajalein pri čemu je poginulo svih 8.000 japanskih vojnika. Nakon rata Maršalovi otoci su potpali u [[Starateljsko područje Pacifičkih Otoka]] kojim je od 1947. do 1990. godine upravljao SAD.
Red 42:
Usljed nemogućnosti ostvarivanja svjetskog sporazuma oko kontroliranja nuklearnog oružja, te rastućih vojnih neprijateljstava komunističkih zemalja, pod vodstvom SSSR-a, i zapadnih zemalja, pod vodstvom SAD-a, u proljeće 1946. godine predsjednik Harry Truman je odobrio plan o početku neklearnih testiranja na izoliranom pacifičkom atolu Bikini. Njegovih oko 1000 stanovnika je preseljeno u ožujku 1946. god. na susjedni atol [[Rongerik]] i započele su opsežne pripreme za nuklearna testiranja. Mnoge vojne građevine danas svjedoče o ovim počecima Hladnog rata, utrke u razvoju naoružanja za masovno uništenje i geopolitičke ravnoteže temeljene na strahu potpunog uništenja planete.
 
Nuklearni testovi na Bikiniju su doveli do zagađenja okoliša [[radionuklidi]]ma ispuštanima prilikom eksplozija, što je dovelo do katastrofalnog uništenja [[geofizika|geofizičkih]] odlika, ali i kopnenih i morskih [[ekosustavekosistem|ekosustava]]a atola. No, ovi testovi su također doveli i do pojave svjetskih internacionalnih pokreta za razoružavanje, koji su naposlijetku doveli i do okončanja Hladnog rata.
 
Od 1968. godine vlada SAD-a je počela vraćati stanovnike na atol Bikini, ali su oni ponovno uklonjeni 1978. godine kada je francuski tim znanstvenika u njihovim tijelima otkrio opasne količine radioaktivnog stroncija u njihovim tijelima<ref>[http://www.bikiniatoll.com/history.html A Short History of the People of Bikini Atoll] {{en icon}} Preuzeto 5. listopada 2012.</ref>. Posljedice su bile neplodnost, česti sponatani pobačaji, mrtvorođene bebe i sveukupna šteta za populaciju atola<ref name=ch>Chris Hamilton, ''[http://www.mauinews.com/page/content.detail/id/558769/Survivors-of-nuke-testing-seek-justice.html?nav=10 Survivors of nuke testing seek justice: Marshall Islanders on Maui rally to share nation’s story]'', Maui News 4. ožujka 2012. {{en icon}} Preuzeto 5. listopada 2012.</ref>. [[IAEA|Međunarodna agencija za atomsku energiju]] je 1998. godine ocijenila kako Bikini atol još uvijek nije pogodan ta stanovanje zbog velike razine radijacije<ref name=ch/>.
SAD je osigurala 150 milijuna [[$]] kao odštetu zbog šteta prouzrokovanih nuklearnim testiranjima 2007. god.<ref>[http://www.nuclearclaimstribunal.com/ Marshall Islands Nuclear Claims Tribunal] {{en icon}} Preuzeto 5. listopada 2012.</ref>.
 
Red 59:
 
== Poveznice ==
* [[Projekat Menhetn|Projekt Manhattan]]
* [[Kupola atomske bombe]] - spomenik [[svjetskasvetska baština|svjetske baštine]] u Hirošimi
 
==Vanjske poveznice==