Bazilika sv. Petra – razlika između verzija

'''Bazlika sv. Petra''' ('''Petrova crkva''') je najveličanstvenija [[hrišćanska crkva|crkva]] u [[Kršćanstvohrišćanstvo|kršćanskom]] svijetu i plod mnogih talenata, diže se visoko iznad [[vatikan]]skog brežuljka u [[Rim]]u.

Iznad groba [[sv.sveti Petar|sv. Petra]], u 16. stoljeću, sagrađena je prekrasna bazilika njemu u čast. Najbolji graditelji i najznamenitiji umjetnici [[Italija|Italije]] radili su 120 godina kako bi usavršili Petrovu crkvu na čijem glavnom oltaru [[papa]] kao glava [[Katolička crkva|katoličke crkve]] služi misu, objavljuje [[dogma|dogme]] i proglašenja [[svetac]]a.

Staru baziliku sv. Petra, sagradio je car [[Konstantin Veliki]] na molbu pape [[Papa Silvestar I.|Silvestra I.]] još [[326|326.]] godine na mjestu mučeništva sv. Petra, u blizini [[Neron]]ovog cirkusa.

Bazilika je bila na uzvišenju do kojega je vodilo stubište s 35 stuba. [[Atrijum|Atrij]] ili otvoreno dvorište na istoku imalo je [[baldahin]]om natkriti ''cantharus'' (česmu), a od njega vodio je kroz [[narteks]], ulazni hodnik s pet vrata, do glavnog dijela bazilike. Iako je golemi središnji prostor bio dug oko 60 metara – crkva je bila konstruktivno jednostavna i imala je otvoreno [[krov]]ište. Redovi gusto postavljenih stupova dijelili su zgradu u glavnu i četiri pobočne lađe. Glavna lađa (brod) i pobočne na zapadu su završavale s pet [[Luk (arhitektura)|lukova]] od kojih je središnji bio trijumfalni luk ([[slavoluk]]). Iza toga nalazila se ''bema'', prostor iz kojeg se možda razvio [[transept]] u kasnijim crkvama kružnog tipa (u bemi ili povišenom dijelu svetišta nalazila se, iza baldahina, ''grobnica sv. Petra''). Iza nje je bila [[apsida]] iz koje su [[biskupepiskopos|biskupi]]i i visoko svećenstvo održavali službu Božju.

Ispred glavnog [[oltar]]a bili su okrunjeni mnogobrojni carevi, tako je na Božić [[800|800.]] godine okrunjen [[Karlo Veliki]] kojega je papa [[Lav III.]] okrunio krunom [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]].

[[Datoteka:Michelangelo Buonarotti, Plan for New Saint Peter's, Vatican.JPG|thumb|<center>[[Michelangelo Buonarotti|Michelangelov]]v plan<center>]]

Obnova je započela [[1452|1452.]] godine prema nacrtima [[Bernard Rosselini|Bernarda Rossellinija]], no radovi su tri godine kasnije, poslije smrti pape, obustavljeni; zidovi su se uzdizali jedva metar iznad površine zemlje. Prije pontifikata [[Julije II.|Julija II.]] (1503.-1513.) nije bilo ozbiljnijeg pokušaja da se bazilika restaurira ili pregradi. Papa se sjetio starih nacrta i odlučio da ponovo započne gradnju te je nakon 50 godina ovo gradilište opet oživjelo. Papa je odlučio da obnovi drvenu baziliku na prikladan imperijalan rimski način, kao suvremenu suparnicu rimskim kupalištima i [[Panteon]]u.

U praksi međutim crkve centralnog tlocrta nisu prikladne za velike svečanosti u kojima sudjeluju tisuće ljudi i poslije [[1514|1514.]] godine, kada je umro Bramante, za vrijeme njegovih nasljednika [[Rafael]]a (do njegove smrti 1520.), Fra Gioconde da Verone i [[Giuliano da Sangallo|Giuliana da Sangalla]] promijenio se taj genijalni plan i došlo je do kompromisa. Dugo se vremena vodila prepirka ne bi li tlocrt u obliku [[križ (kršćanstvo)|latinskog križa]] bio bolji. Velik, ružan drveni model napravljen za Antonija da Sangalla Mlađeg, koji je umro [[1546|1546.]] godine, predstavlja kompromisno rješenje nekolicine problema, naročito po nespretnom miješanju centralnog tlocrta i tlocrta latinskog križa. Njemu nedostaje Bramanteov osjećaj za klasičnu jednostavnost. Njegovo najistaknutije obilježje je neobičan most koji povezuje [[vestibul]] i glavni brod.

[[Michelangelo Buonarotti|Michelangelo]], kojemu je papa [[Pavle III.]] 1546. zapovjedio neka nastavi gradnju, vratio se grčkom križu. Jedino je on, poput Bramantea, bio u stanju zamisliti pravo mjerilo ove velike građevine. Njegove ideje poznate su nam s nekoliko [[bakrorezbakropis|bakroreza]]a, nekoliko njegovih [[crtež]]a i drugog velikog drvenog modela. Michelangelo je nadmašio Bramanteov projekt jasnoćom i ekonomičnošću otvorivši tlocrt u kutovima, stvorivši tako jedinstven integrirani križ i četvorinu i jedinstven interijer.

Najvažniji doprinos građevini Svetog Petra što ga je genijalni kipar pridonio bila je blistava, uza svu veličinu, bestežinski djelujući, [[kupola]] iznad papinskog oltara (visoka 138 metara). Kupola je poduprta apsidijalnim galerijama, a iznutra je nose četiri masivna [[stub]]a, svaki u četvorini sa stranicama od 18 metara. Kamena rebra koja se dižu iz [[tambur]]a s kolonadom dvostrukih [[stup]]ova, da bi nosila lanternu na vrhu, povećavaju njen dinamični odnos. Nakon njegove smrti [[1564|1564.]] godine, rad je preuzeo [[Giacomo Della Porta]] [[1573|1573.]] godine, koji je ponešto promijenio projekt.

Kupolu su dovršili Michelangelovi nasljednici od [[1588|1588.]] do [[1593|1593.]] godine, dugo nakon njegove smrti, i vjerojatno lakšu i šiljastijeg oblika nego što je on želio.

Godine [[1606|1606.]] zapovjedio je papa [[Pavle V.]] neka se vrate obliku latinskog križa s namjerom da se osigura više prostora. Tada je [[Carlo Maderno]] gradio uzdužnu lađu katedrale i baroknu fasadu i tako modificirao cijeli odnos kupole i pročelja. Danas se Michelangelova kupola, gledajući iz blizine, skriva iza masivne barokne fasade. Ispred fasade je [[portik]] s pet vrata koje vode u baziliku, na čijem vrhu su konjaničke skulpture Konstantina (Bernini) i Karla Velikog (Cornacchioni).

Tek poslije posvete crkve, 18. studenog 1626., [[Bernini]], nasljednik Maderna, da dovrši građevinu i čitav njen okoliš. Berninijevo je djelo visoki [[tabernakul]] iznad glavnog oltara, ali prije svega njemu se ima zahvaliti za današnji izgled Petrovog trga. Pravi umjetnik gradnje osnovao je prekrasne [[kolonada|kolonade]] sa 284 stupa i 88 nosača koji okružuju u svoj svojoj cjelini taj jedinstveni trg. Bernini je, također, napravio i nacrte za 162 svetačka kipa na [[balustrada|balustradi]]. [[Obelisk]] 25 m visok, u sredini trga, potječe iz Egipta. [[Kaligula]] je ukrasio njime [[Neron]]ov cirkus. Godine [[1586|1586.]] transportirali su ga na današnje mjesto i ondje ga postavili.

Unutar trijema iznad glavnog ulaza je poznat i potpuno obnovljeni [[mozaik]] ''Navicella'' (brodić), koji je za prvotnu baziliku izradio [[Giotto di Bondone|Giotto]] o prvoj Svetoj godini ([[1300|1300.]]).

Dekoracija apside je isto tako djelo velikog kipara. Umjetnik je zamislio veliko barokno [[relikvija]]rno [[tron|prijestolje]] u pozlaćenoj bronci koje okružuje drveni tron za koji se vjeruje da je originalni tron sv. Petra. Iznad njega su veličanstvene trake "Svete svjetlosti" s golubicom [[Duh Sveti Duh|Duha Svetoga]] i brojnim figurama u štukaturi.

Dva su monumentalna nadgrobna spomenika s obje strane oltarne apside: ''grobnica pape Pavla II.'' ([[Guglielno della Porta]] [[1575|1575.]]) i ''grobnica pape Urbana VIII.'' (Bernini [[1647|1647.]]). Uz četiri golema centralna stuba (pilastra) nalaze se skulpture [[svetac]]a od kojih je možda najljepši ''sv. Longinus s kopljem kojim je proboden Krist'' (Bernini). Ostale skulpture su: glasoviti ''brončani kip sv. Petra'' iz 13. stoljeća, ''Carica sv. Jelena'' Andree Bolgija, ''sv. Veronika'' Francesca Mochija i ''sv. Andrija'' Françoisa Duquesnoya.

U bazilici se nalazi i [[Pietà (Michelangelo)|Pietà]] koju je veliki Michelangelo isklesao s nepunih 25 godina za jubilej [[1500|1500.]] godine.

U ''Svetištu i muzeju riznice sv. Petra'' (''Tesoro'') nalazi se dragocjeni [[Donatello]]v [[ciborijum|ciborij]] i ''grobnica pape Siksta IV.'', djelo [[Antonio del Pollaiolo|Antonia del Pollaiola]].

Ispod jednog od stubova kupole nalazi se ulaz u ''Vatikansku kriptu'' u kojoj se nalaze ostaci stare Konstantinove bazilike i grobnice dvadesetak [[Pontifikatpontifeks|pontifikanata]] (među kojima su [[Pio XII|Pio XII.]], [[Ivan XXIII.]], [[Pavle VI.]] i [[Ivan Pavao I.]]). Iskapanja ispod Konfesije donijela su važno otkriće koje je papa [[Pavao VI|Pavao VI.]] objavio [[26. 6.|26. lipnja]] [[1968|1968.]]: ''"Relikvije sv. Petra su identificirane na način koji možemo smatrati uvjerljivim"''.

Općeniti utisak crkvenog prostora sa svojim izjednačenim razmjerima, sa svojim efektima [[Perspektiva|perspektive]], boje i strujanjem svjetla djeluje fascinirajuće na neiskusnog promatrača. Onaj koji se obraća pojedinačnim dijelovima građevine, spomenicima i umjetninama - na njega će ta građevina ostavljati još veći utisak. Ali crkva Svetog Petra nije samo crkva i majstorsko djelo građevinske umjetnosti već ponajprije simbol univerzalnosti [[CrkvaHrišćanska crkva|Crkve]].

* [[Rano hrišćanstvo|Rano kršćanstvo]]

* [[Renesansna arhitektura|Arhitektura renesanse]]