Bazilika Rođenja Isusova – razlika između verzija

'''Bazilika Rođenja Isusova''' naziv je crkve u [[Betlehem]]u za koju se vjeruje da je izgrađena na mjestu gdje je rođen [[Isus]]. Danas je ova crkva u zajedničkom vlasništvu Grčkog [[pravoslavlje|pravoslavnog]] patrijarhata u Jeruzalemu, [[ArmenskaJermenska crkva|Armenskog]] jeruzalemskog patrijarhata i [[Kustodija Svete zemlje|Kustodije Svete zemlje]], to jest [[franjevci|franjevaca]] koji u ime [[Sveta stolica|Svete stolice]] i [[RimokatoličkaKatolička crkva|Katoličke crkve]] čuvaju sveta mjesta.

Kod spilje Isusova rođenja izgrađena je [[333]]. godine Crkva Rođenja. Sagrađena je po [[Konstantin I. Veliki|Konstantinovu]] nalogu. U 6. st. bila je zamijenjena sadašnjom građevinom zahvatom cara [[Justinijan I. Veliki|Justinijana]].

Anonimni hodočasnik iz [[Bordeauxa]] (''Itinera Hierosolymitana'', [[333]].) donosi prvu vijest o ovoj crkvi: »Ondje gdje je rođen Gospodin Isus podignuta je bazilika po Konstantinovu nalogu.« Potom [[Euzebije iz Cezareje|Euzebije Cezarejski]] u propovijedi o Konstantivu što ju je vjerojatno izgovorio prilikom posvete [[Bazilika Svetoga groba|bazilike Svetoga groba]] [[335]]. (''De Laudibus Constantini'') potvrđuje da je crkva tada već postojala i da je podignuta nad spiljom: »Izabravši u Palestini tri mjesta koja su sadržavala tri mistične spilje, (Konstantin) ih je uresio bogatim zdanjima.« Isti autor u Konstantinovu životopisu (''Vita Constantini'', nakon [[337]].) pojašnjava: »Stoga je vjerna carica ([[Sveta Helena|Helena]], Konstantinova majka) veličanstvenim zdanjima uresila spomen na porođaj Majke Božje, pobrinuvši se da u svemu zasja spilja rođenja, a nedugo nakon toga car je počastio to isto mjesto kraljevskim prinosima, dodajući velikodušnosti svoje majke zlatne i srebrne posude i ukrasne sagove.«

Ova prvotna građevina imala je vanjsko dvorište dugačko 30 m koje je vodilo prema [[atrijatrijum|atriju]]u površine 45 puta 28 m. i završavalo pred crkvom, kolonadom podignutom na jednu stepenicu, poput [[propilej]]a. Sama je crkva [[bazilika]]lna građevina s 5 brodova te je zauzimala povrsinu 28 puta 29 metara, bez oktogona, koji je na istočnoj strani bazilike predstavljao prostor svetišta. Oktogon je bio dvorana podignuta za tri stube, a sa svake strane bile su smještene niže prostorije, a između njih trokutasti [[traveji]]. Glavni i bočni [[brod]]ovi komunicirali su s oktogonalnim svetištem kroz lukove. U središtu oktogona tri stube vode do ograde koja štiti duboku kružnu depresiju, kroz koju se gledalo u spilju u kojoj je rođen Isus. Oktogon je bio osvijetljen kroz opaion, kružni otvor na sredini tj. vršku piramidalnog krova. U unutrašnjosti su na podu bili mozaici. a prvotni ulaz u spilju bio je kroz stube pred oktogonom.

Od izgradnje pa do 12. stoljeća u bazilici nije bilo velikih promijena, osim redovitoga održavanja i popravaljanja, posebice kada je riječ o dekoracijama. Iz izvještaja hodočasnikâ može se zaključiti da je bazilika imala jedan ili možda dva zvonika, no nije moguće sa sigurnošću odrediti njihovu točnu lokaciju. [[Abba (otac)|Opat]] Daniel ([[1106]].-[[1107]].), ruski [[hodočasnik]], spominje troja ulazna vrata, no ni on ne daje precizno mjesto. Svod je, vjerojatno već iz predkrižarskog doba, bio pokriven [[cedarkedar|cedrovim]] drvetom, a ta je konstrukcija ostala i do današnjega dana.

Kroz sljedeća stoljeća nije bilo većih zahvata u bazilici, a u 16. stoljeću [[OsmanskoOtomansko carstvoCarstvo|Turci]] su poskidali mramor te ga prenijeli u [[Jeruzalem]] na područje [[džamija]], gdje ga se i danas može vidjeti.

U razdoblju turske vlasti (od [[1517]].) u različite su Crkve stekle vlasništa i prava unutar bazilike, što je često dovodilo do sukoba među [[kršćaniхришћанин|kršćanima]]ma različitih konfesija. Slično kao i u bazilici Svetoga groba, već od vremena vlasti Mameluka, a osobito u doba [[OsmanskoOtomansko carstvoCarstvo|Osmanskog carstva]], vladari su nastojali izvući korist od zanimanja Crkava za mjesto Isusova rođenja, pa su ta prava i vlasništva naplaćivali.

Na koncu je turski [[sultan]] u dva navrata priznao tzv. „Status quo“ ([[1757]]. i [[1852]].). Riječ je o nizu mahom nepisanih pravila koja vladaju unutar bazilike Rođenja Isusova, a određuju vlasništvo i prava pojedinih Crkava. Prema tome pravilniku, vlasnici crkve su skupa grčki [[pravoslavlje|pravoslavni]] Jeruzalemski patrijarhat, Franjevačka Kustodija Svete zemlje u ime Katoličke Crkve, te Jeruzalemski patrijarhat [[Armenska istočna pravoslavna Crkva|Armenske istočne pravoslavne Crkve]], te [[franjevci|Franjevačka]] [[Kustodija Svete zemlje]] u ime Katoličke Crkve. Usto, određena prava pripadaju i manjim Crkvama. Osim Osmanskog carstva, jamci "Statusa quo" postale su i velike [[europaevropa|europske]] sile, posebice [[Rusija]], [[Francuska]], [[Španija|Španjolska]], te tadašnje talijanske države, što je kasnije preuzela [[Italija]]. "Status quo" koji je, osim odredbi za baziliku Rođenja Isusova, sadržavao i one koje se tiču drugih svetišta Svete zemlje, postao je dijelom dogovora [[Bečki kongres|Bečkog]] ([[1814]].-[[1815]].) i osobito [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] ([[1878]].).

Armenska istočna pravoslavna Crkva posjeduje lijevu apsidu koja se nastavlja na sjeverne pokrajnje brodove, gdje se nalaze i dva armenska oltara. Za Božić oni ove oltare prepuštaju na korištenje, jedan Sirskoj ortodoksnoj Crkvi, a drugi [[Koptska pravoslavna crkva|Koptskoj Crkvi]].

Kustodija Svete zemlje, a time i [[Rimokatolička crkva|Katolička crkva]] posjeduju prolaz kroz tu sjevernu apsidu prema spilji Isusova rođenja. Osim toga, franjevci Kustodije Svete zemlje, uz sjevernu stijenu bazilike imaju svoj klaustar i crkvu svete Katarine u kojoj se na Božić održava Polnoćka, a nakon toga i procesija do spilje Rođenja. Sjeverno od crkve svete Katarine i klaustra nalazi se franjevački samostan, te svratište za hodočasnike pod nazivom »Casa Nova« (Nova kuća).

Najstariji spomen štovane spilje je onaj Justina mučenika iz sredine 2. stoljeća, a potom i dolaze i svjedočanstva ostalih. [[Jeronim|Sveti Jeronim]] [[395]]. u ''Pismu Paulinu'' pojašnjava da je rimski car [[Hadrijan]] namjerno na mjestu što su ga kršćani štovali dao napraviti svetište boga Tamuza, to jest [[Adonis]]a, te spominje i druge spilje oko one u kojoj je rođen Isus. Jeronim u svojoj ''Božićnoj propovijedi'' izvješćuje da su u njegovo vrijeme prvotne, vjerojatno kamene jasle, bile zamijenjene zlatnim i srebrnim.

U 12. stoljeću dijelovi ovih jasli prenijeti su u [[bazilika svete Marije Velike|baziliku svete Marije Velike]] ([[talijanskiitalijanski jezik|tal.]] Santa Maria Maggiore) u [[Rim]]u.

Prostor jaslica u isključivom je vlasništvu [[RimokatoličkaKatolička crkva|Katoličke Crkve]], te se za njega brinu [[franjevci]] Kustodije Svete zemlje.

Premda najstarija svjedočanstva govore o štovanju jaslica, a ne mjesta samoga rođenja, već [[jeronim|sveti Jeronim]] u 4. stoljeću spominje oltar nad mjestom Rođenja. S vremenom će ovo mjesto dobiti veću važnost od jaslica.

Ipak, u arheološkim istraživanjima utvrđeno je da je na mjestu koje se danas štuje kao mjesto Rođenja, bio izvorno ulaz u spilju, pa je malo vjerojatno da se ondje dogodilo Isusovo rođenje. U bizantsko je doba taj ulaz zatvoren malom apsidom u koju je ugrađen oltar. U 12. stoljeću [[križarski ratovi|križari]] su pod oltar postavili zvijezdu s [[Latinski jezik|latinskim]] natpisom koji spominje Isusovo rođenje od Djevice Marije. Iz istoga je razdoblja i mozaik u gornjem dijelu apside na kojem su vidljivi dijelovi prikaza Rođenja, te latinski natpis: ''Gloria in excelsis Deo et in terra pax hominibus'', »Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima.«

Danas na ovom oltaru, koji zauzima središnje mjesto u spilji Rođenja, svoju liturgiju služe [[pravoslavlje|pravoslavni]] Grci i predstavnici [[ArmenskaJermenska crkva|Armenske ckrve]]. Brojni hodočasnici koji dolaze u [[Betlehem]] običavaju kleknuti na tom mjestu i poljubiti zvijezdu koja označava mjesto Rođenja.

Već [[jeronim|sveti Jeronim]] spominje više spilja raspoređenih oko mjesta Isusova rođenja. Danas se te spilje nalaze u vlasništvu [[franjevci|franjevaca]], a čuvaju različite uspomene. Među njima svakako je najznačajnija uspomena na boravak svetog Jeronima u Betlehemu. On je ovdje, uz spilju Rođenja, osnovao samostan, te ovdje preveo [[Biblija|Bibliju]] s izvornih jezika, [[hebrejski jezik|hebrejskog]] i [[grčki jezik|grčkog]] na latinski. Taj se prijevod stoljećima kasnije koristio kao službeni prijevod Svetog pisma u Zapadnoj, [[RimokatoličkaKatolička crkva|Katoličkoj Crkvi]].

Ovdje nalazi i nekoliko grobnica. Kroz povijest one su se pripisivale raznim osobama, a između ostalih, prema jednoj predaji, ovdje bi bila pokopana i Nevina dječica, što ih je [[Herod I. Veliki|Herod]] dao pogubiti prilikom Isusova rođenja. Ipak, arheolozi su utvrdili da je riječ o grobovima odraslih osoba. Ovdje je bio i grob samog svetog Jeronima, no kasnije je prenijet u Rim, te se nalazi u istoj crkvi gdje i dijelovi jaslica.