Austrijsko-sardinijski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 4:
|slika=[[Datoteka:Napoléon III à la bataille de Solférino..jpg|300px]]
|opis_slike=Napoleon III u bici kod Solferina
|vreme=[[29. 4.|29. april]] [[1859|1859.]] - [[11. 7.|11. jul]] [[1859|1859.]]
|mesto=[[Lombardija-Venecija]]
|rezultat=francusko-sardinijska pobeda <br>Lombardija je postala deo [[
|strana1=[[Datoteka:Flag of France.svg|20px|border]] [[Francuska]]<br>[[Datoteka:Flag_of_Italy_%281861-1946%29_crowned.svg|20px|border]] [[Kraljevina Sardinija|Pijemont-Sardinija]]
|strana2=[[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|20px|border]] [[Austrijsko
|komandant1=[[Napoleon III]] <br> [[Viktor Emanuel II]]
|komandant2=[[Ferenc Đuljaji]]<br> [[Franjo Josip I.|Franc Jozef I]]
|strength1=206.000
|strength2=242.000
Red 16:
|notes=
}}
'''Austrijsko-Sardinijski rat''' ili '''Francusko-Austrijski rat''' ili '''Drugi rat za nezavisnost Italije''' ili '''Drugi rat za ujedinjenje Italije''' je rat izmeću Austrijskog carstva s jedne strane i [[Francuska|Francuske]] i [[
==Rat==
Red 22:
Armija Pijemonta-Sardinije u savezu sa Francuskom nastojala je da osvoji kraljevinu [[Lombardija-Venecija]], koja je bila pod austrijskom upravom nakon Bečkoga kongresa [[1815]]. Francuski car [[Napoleon III ]] i predsednik vlade Pijemont-Sardinije [[Kamilo Benso di Kavur]] sklopili su tajni sporazum o savezu protiv Austrije. Po tome sporazumu
*[[Francuska]] će pomoći Pijemontu ako ga [[Austrija]] napadne
*[[Kraljevina Sardinija|Pijemont-Sardinija]] će Francuskoj dati [[Savoj]] i [[
Taj plan je trebao pomoći obema zemljama. Pomogao bi pijemontskome planu o [[Ujedinjenje Italije|ujedinjenju Italije]] pod Savojskom dinastijom, a sa druge strane oslabio bi Austriju kao neprijatelja Francuske. Kavur nije mogao da dobije francusku pomoć sem u slučaju da Austrija prva napadne, pa je zbog toga provocirao Austriju nizom vojnih manevara kraj granice. Austrija je [[23.
===Snage===
Red 31:
Za vreme objave rata nije bilo francuske vojske u Italiji, tako da je maršal Fransoa Kanrober požurio u Pijemont koristeći železnicu. To je bilo prvo masivno korištenje železnice za transport vojske. Austrijska vojska je računala da će brzo pobediti sardinijsku vojsku pre nego što stigne francuska vojska u Pijemont. Komandant austrijskih snaga u Pijemontu grof Đuljaji je bio oprezan pa se neodređenim smerom kretao oko reke Tičino pre počinjanja operacija. Kada je prešao reku započele su jake kiše, koje su omogućile Pijemontu da poplavi polja pirinača ispred austrijske vojske i na taj način oteža napredovanje.
Austrijska vojska je ipak uspela da stigne do Verčelija, odakle su ugrožavali [[Torino]], ali francusko-sardinijski pokreti usmereni ojačanju Aleksandrije i mostova preko reke Po oko Kasale Monferata prisilili su austrijsku vojsku na povlačenje. [[Napoleon III]] je [[14.
Zapovedništvo je preuzeo sam car [[Franjo Josip I.|Franc Jozef I]], osećajući da će to biti jednostavan zadatak da se obrani dobro utvrđena austrijska teritorija iza reke Minčio. Franc Jozef I će prvi i poslednji put komandovati u [[bitka kod Solferina|bici kod Solferina]]. Pijemontska i francuska armija su napredovali i zauzeli su [[Milano]] i krenuli su istočno da poraze Austriju pre nego što može Pruska da dođe u pomoć. Austrijanci su sazanali da su se Francuzi zaustavili kod [[Breša|Breše]], pa su odlučili da ih iznenade naglim prelaskom u napad. I Francuzi su krenuli u ofanzivu, ali nijedna strana nije znala gde se nalazi druga strana sve dok se nisu sreli. Austrijski 7. korpus je bio razdvojen od glavnine snaga i uspeli su da obrane Pocelongo. Ostali deo austrijske vojske se povukao i prepustio nekoliko gradova Francuzima. U isto vreme u severnom delu Lombardije su italijanski dobrovoljci "Alpski lovci" pod zapovedništvom [[
===Mir===
Red 39:
Francuska je odmah te teritorije predala Pijemontu-Sardiniji. Međutim vladari središnje Italije, koji su revolucijom isterani trebali su ponovo biti restaurirani.
Napoleon je sklopio sporazum iza leđa svojih saveznika, što je izazvalo ogorčenje u Pijemontu-Sardiniji. Kavur je iz protesta dao ostavku. Ipak sporazum iz Vilafranke nikad nije sproveden. Iako je bio ponovo potvrđen sporazumom iz Ciriha u novembru, sporazum je ostao mrtvo slovo na papiru. [[Kraljevina Sardinija|Pijemont-Sardinija]] je okupirao središnje italijanske države, jer nisu pokazali volju da se vrate prijašnji vladari. [[Referendum]]ima su odlučili da postanu deo Pijemonta-Sardinije. S druge strane Francuzi nisu pokazali volju da prisile Pijemont da se poštuje sporazum. Austrijanci su ostali frustrirani zbog toga što Francuska nije sprovela svoj deo sporazuma.
[[Datoteka:Places of the 1859 Austro-Sardinian war.png|thumb|thumb|500px|Mesta najvećih bitki tokom Austrijsko-sardinijskoga rata 1859.]]
Već [[1860]]. uz francusko i britansko odobrenje središnje italijanske države
Red 46:
*[[Veliko vojvodstvo Toskana]]
*[[Papska država]]
se anektiraju Pijemont-Sardiniji. Francuska zauzvrat dobija dogovorenu nagradu:Savoj i Nicu. [[Giuseppe Garibaldi|Đuzepe Garibaldi]] se opirao pripajanju Nice Francuskoj, jer je poreklom iz Nice. Garibaldi je posle toga poveo [[Pohod hiljade|ekspediciju na Siciliju]], čime je okončao ujedinjenje Italije.
==Hronologija 1859.==
*[[26. 4.|26. april]] [[Giuseppe Garibaldi|Đuzepe Garibaldi]] se sa "Alpskim lovcima" suprostavio austrijskoj vojsci kod Varezea
*[[20. 5.|20. maj]] Francuska pešadija i pijemontska konjica porazili su austrijsku vojsku u [[bitka kod Montebela|bici kod Montebela]]
*[[27. 5.|27. maj]] "Alpski lovci" su nakon pobede ušli u Komo
*[[30. 5.|30. maj]] Pijemont je pobedio austrijskuu armiju u bici kod Palestra
*[[4. 6.|4. jun]] U bici kod Mađenta Francuska i Pijemont su pobedili Austriju
*[[21. 6.|21. jun]] -[[24. 6.|24. jun]] U [[bitka kod Solferina|bici kod Solferina]] vojska Pijemonta i Francuske pod zapovedništvom Napoleona III pobedila je austrijsku vojsku pod zapovedništvom austrijskoga cara Franca Jozefa I I. Bitka je inspirisala [[Anri Dinan|Anri Dinana]] da osnuje [[Crveni križ|Crveni krst]].
*[[11. 7.|11. jul]] [[Franjo Josip I.|Franc Jozef I]] i [[Napoleon III]] su potpisali sporazum u Vilafranci
[[Kategorija:Historija Italije]]
|