Richard Nixon – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 102 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q9588 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 17:
|-
|'''Datum rođenja:'''
|[[9. 1.|9.1.]] [[1913]].
|-
|'''Mjesto rođenja:'''
|[[Yorba Linda]], [[Kalifornija]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]
|-
|'''Datum smrti:'''
|[[22. 4.|22.4.]] [[1994]].
|-
|'''Mjesto Smrti:'''
|[[New York]], [[New York (savezna država)|New York]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]
|-
|'''Nacionalnost:'''
Red 38:
|}
'''Richard Milhous Nixon''' ([[Yorba Linda]], [[Kalifornija]], [[9. 1.|9.1.]] [[1913]]. - [[New York]], [[22. 4.|22.4.]] [[1994]]) bio je američki političar i državnik, poznat po tome što je jedini uspio dva puta biti izabran za potpredsjednika i dva puta za predsjednika. Najviše ga se ipak pamti po tome sto je bio prvi i dosad jedini predsjednik SAD-a koji je odstupio s dužnosti. Njegova ostavka bila je posljedica afere [[Watergate]].
Red 57:
Tamo je dosadu kratio igrajući [[poker]] sa suborcima. Ubrzo se ispostavilo kako ima veliki talent za tu igru, a s vremenom je na kartama osvojio toliko novca da je počeo razmišljati da ga uloži u vlastitu kampanju za Kongres.
Godine [[1946]]. Nixon je kao kandidat [[Republikanska stranka SAD|Republikanske stranke]] na izborima za [[
Nixon je u Zastupnički dom izabran još dva puta. U Washingtonu se vrlo brzo nametnuo kao jedan od najmlađih, najaktivnijih, ali i najkontroverznijih zastupnika. Tome je pridonijela njegovo aktivno sudjelovanje u hladnim ratom inspiriranoj makartističkoj histeriji, odnosno progonom raznih lijevo ili liberalno orijentiranih ličnosti pod optužbom za suradnju sa [[
Nixon se pogotovo istakao u istrazi tokom koje je službenik [[State Department]]a [[Alger Hiss]] raskrinkan kao sovjetski agent. Kasnije se ispostavilo da je Hiss jedini od optuženih, koji je uistinu bio sovjetski agent, a ne nedužna žrtva desničarskih progona.
Red 94:
Nixon je taj poraz shvatio kao poniženje, a držao je da su za njega najviše krivi mediji, prema kojima je postajao sve paranoičniji. To je iskazao na izjavi prilikom priznanja izbornog poraza, kada je rekao da napušta politiku te da "više neće imati Richarda Nixona da ga udaraju".
Ispočetka se činilo da će Nixon to potvrditi, kada je iste godine napustio Kaliforniju te se preselio u [[New York]] gdje je našao posao u uglednoj advokatskoj firmi. Zbog posla se [[22. 11.|22.11.]] [[1963]]. našao na dallaskom aerodromu - slučajnost koja je poslije bila predmetom mnogih teorija zavjere vezanih uz atentat na Kennedyja.
Nixon se ponovno aktivno uključio u politiku [[1964]]. za vrijeme republikanske izborne konvencije. Iako se nije kandidirao, njegova podrška je bila glavni razlog zbog koga su republikanci za predsjedničkog kandidata izabrali konzervativnog [[Barry Goldwater|Barryja Goldwatera]]. Iako je Goldwater hametice poražen od demokratskog kandidata i tadašnjeg predsjednika [[Lyndon B. Johnson]]a, ti su događaji označili početak uspona konzervativnog krila Republikanske stranke nauštrb liberalnog krila s [[Istočna obala (SAD)|Istočne obale]] - frakcije prema kojoj je Nixon uvijek osjećao prezir.
Red 104:
[[Datoteka:Richard Nixon campaign rally 1968.png|thumb|desno|200px|Nixon kao spasitelj nacije na predizbornom skupu 1968. godine]]
Taj raskol se odrazio na porast nasilja na ulicama, a svoj doprinos tome su donijeli ubojstva [[Martin Luther King, Jr.|Martina Luthera Kinga]] i [[Robert Kennedy|Roberta Kennedyja]], kao i studentski nemiri, inspirirani studentskim protestom u Parizu te krvavi neredi u crnačkim četvrtima. Demokratska stranka je u potpunosti izgubila autoritet nakon TV-kamerama zabilježenog nasilja na vlastitoj izbornoj konvenciji, na kojem je za kandidata izabran [[Hubert Humphrey]].
Nasuprot tome, republikanci su se brzo ujedinili iza Richarda Nixona, koji se nametnuo kao idealni kandidat. Njegov izborni program je bio jednostavan - završiti nepopularni rat u Vijetnamu kroz "časni mir", a pod parolom "zakona i reda" dovesti mir na američke ulice. Nixon se u svojoj kampanji oslanjao na tzv. "tihu većinu" - konzervativne glasače koji, za razliku od radikalizirane ljevičarske omladine, nisu svoje stavove javno iznosili na uličnim demonstracijama.
Red 119:
Te ofenzive su izvedene tajno, bez formalnog odobrenja Kongresa ili objave, što je Nixon poslije vlastitim tumačenjem ustavnih ovlasti. Međutim, u američkoj javnosti, pogotovo među radikalnim ljevičarskim studentima, ta je odluka izazvala masovne, a negdje i krvave demonstracije, od kojih su najpoznatije one prilikom kojih je [[1970]]. godine ubijeno četvoro studentata na [[Univerzitet Kent|Univerzitetu Kent]]. Istovremeno je nastojanje da se razotkriju Nixonove tajne operacije dovelo do masovnog "curenja" podataka iz američke administracije, što je samog Nixona učinilo paranoidnim i sklonim korištenju prljavim trikovima i ilegalnim aktivnostima da to spriječi.
[[Datoteka:Nixon Mao 1972-02-29.png|thumb|desno|200px|Historijski susret Nixona i kineskog vođe [[Mao
Drugi važan aspekt Nixonove vijetnamske strategije je zaslužan za ono što mnogi smatraju jednim od najpozitivnijih aspekata njegove vanjske politike. Nixon je smatrao kako SAD moraju iskoristiti ideološki, a od kraja 1960-ih i tinjajući oružani sukob SSSR-a i [[
SSSR je, pak, plašeći se američko-kineskog saveza, reagirao pomirljivijom politikom prema SAD, pogotovo u oblasti nuklearnog razoružanja. Pod Nixonovom vladom su sklopljeni važni sporazumi o razoružanju, a dvije supersile su intenzivirale proces koji se naziva [[detant]] - smanjivanje napetosti u hladnom ratu, koji je upravo u Nixonovo doba najviše izgubio u intenzitetu.
Red 144:
Međutim, sam Nixon nije bio uvjeren da će tako lako pobijediti, a gorka iskustva s "curenjem" informacija i stalna medijska haranga ga je učinila paranoičnim i nepovjerljivim čak i prema vlastitoj stranci. Zbog toga je za kampanju angažirao vlastitu organizaciju CRP, čiji su članovi protiv demokrata koristili "prljave trikove", često na rubu, a nekad i s one strane zakona.
Jedna od takvih "prljavih" operacija bila je provala u [[Hotel Watergate]], sjedište Demokratske stranke u Washingtonu, s ciljem prikupljanja informacija. Provalnici su uhapšeni [[17. 6.|17.6.]] [[1972]]. godine, a u oktobru iste godine je ''[[The Washington Post|Washington Post]]'' započeo seriju članaka koja je počinitelje povezivala s CRP-om, a kasnije i sa samim predsjednikom. To je bio početak zloglasnog skandala koji će biti poznat kao [[watergate|afera Watergate]].
[[Datoteka:Nixon-depart.png|levo|200px|thumb|Nixon napušta Bijelu kuću nakon ostavke]]
Red 150:
Nixon je sve vrijeme negirao da ima ikakve veze sa skandalom, ali je s vremenom na vidjelo izlazilo sve više dokaza koji su upućivali na to da su Nixon i njegovi najbliži suradnici pokušavali zataškavati slučaj. Nixon se, nastojeći spasiti položaj, morao nevoljko riješiti nekih od svojih najbližih suradnika, koji su, pak, poslije odlučili svjedočiti protiv njega kada je podignuta službena istraga.
Nixonovom položaju nije nimalo pomoglo ni izbijanje naftnog šoka u jesen [[1973]]. godine, kada je nagli skok cijena izazvao masovno nezadovoljstvo u zemlji, a Nixon smatran odgovornim za sve ekonomske i druge nevolje. Nixonu je također odmogla i ostavka potpredsjednika [[
U maju 1974. godine je pravosudni odbor Zastupničkog doma Kongresa, koga su kontrolirali demokrati, započeo formalni postupak [[impeachment|opoziva]]. Kao ključni dokaz su korištene audio-vrpce s dokazima o nizu protuzakonitih radnji, čije je objavljivanje i korištenje [[5. 8.|5.8.]] [[1974]]. u postupku odobrio [[Vrhovni sud SAD|Vrhovni sud]]. Vidjevši da je izglasavanje opoziva neizbježno, Nixon je četiri dana kasnije podnio ostavku.
== Nixon nakon Bijele kuće ==
Nixon je nakon izlaska iz Bijele kuće bio uvjeren da će protiv njega biti nastavljena krivična istraga, te da će na kraju završiti u zatvoru. Međutim, novi predsjednik Gerald Ford je [[9. 9.|9.9.]] [[1974]]. donio tada kontroverznu odluku kojom se na bivšeg predsjednika primjenjuje [[abolicija (krivično pravo)|abolicija]]. Tako se na odgovor na pitanje je li Nixon prekršio zakon nikada nije mogao pronaći na sudu.
Stav javnosti je u to vrijeme, s druge strane, bio nedvosmislen. Nixon je tada uživao reputaciju najomraženijeg političara, a oduzeta mu je i dozvola za advokaturu. U medijima i popularnoj kulturi je prikazivan kao monstrum i diktator, a novinari koji su ga raskrinkali su proglašavani herojima.
Red 166:
[[Datoteka:FordNixonBushReaganCarter.jpg|levo|200px|thumb|Nixon (drugi slijeva) godine 1991. pozira zajedno sa svim živućim američkim predsjednicima u Bijeloj kući]]
Tome je pridonijelo i da su mnogi istaknuti i ugledni članovi administracija Reagana, [[George H. W. Bush|Busha starijeg]] i [[George W. Bush|Busha mlađeg]], stekli iskustva i započinjali karijere upravo pod Nixonom.
Nixon je mirovinu provodio prikupljajući materijal za predsjedničku biblioteku, ali i pisao memoare koji su objavljeni pod naslovom ''Six Crises''.
Nixon je [[18. 4.|18.4.]] [[1994]]. na svom imanju u New Jersey doživio [[moždani udar]] i umro četiri dana kasnije. Njegov pogreb je održan 27.4. 1994. i predstavljao je prvi predsjednički pogreb nakon više od dva desetljeća.
Mnogi historičari smatraju da je Nixon bio pretjerano i neopravdano sotoniziran, isto onako kao što je njegov prethodnik i antipod Kennedy bio pretjerano i neopravdano veličan kao jedan od najvećih američkih predsjednika.
| |||