Pavle od Tarsa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m struktura
Red 16:
Putovao je po [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Grčka|Grčkoj]], istočnom [[Sredozemlje|Sredozemlju]], došao je i u [[Španija|Španiju]], nakon putovanja u Rim. Imao je četiri misijska putovanja.
 
=== Prvo misionarsko putovanje ===
 
Nakon preobraćenja, Pavle i vođa [[Antiohija|antiohijskih]] hrićana [[Barnaba]], postaju bliski suradnici u misionarskom radu. Prvi prijem „[[nejevreji|nejevreja]]“ u jevrejsku hrišćansku zajednicu dogodio se sa saglasnošću vođstva hrišćanske zajednice u Jerusalimu pre [[46]]–[[47]]. godine, kada su Pavle i Varnava posetili [[Jerusalim]] da bi doneli pomoć zajednice u Antiohiji za zajednicu u Jerusalimu.<ref name="Зизијулас"/> Nakon prihvatanja prvih "[[inoverci|inoveraca]]" u hrišćansku zajednicu, oni čini dalji korak u traženju "neznabožaca" misionarskom metodom. Pavle, zajedno sa Varnavom, predstavlja možda inicijatora ovog plana.<ref name="Зизијулас"/>
Red 26:
Prva ozbiljna kriza glede položaja „[[nejevreji|nejevreja]]“ u zajednici nastaje u Galatiji i Antiohiji [[49]]. godine, po pitanju obaveznosti [[obrezanje|obrezanja]] hrišćana.<ref name="Зизијулас"/> Među hrišćanima su se razvile dve struje. [[Judeohrišćani]] su verovali u obaveznost Mojsijevog zakona, dok je Pavle govorio da su nejevreji slobodni od njega. Pavle je želeo da ukine [[obrezivanje]] i ostale zakone kojih su se oni pridržavali (Dela 21:21), zbog čega je sav Jerusalim bio u pometnji (Dela 21:31). Varnava je verovao da ljudi neće zaslužiti spasenje ukoliko se ne obrežu po jevrejskom običaju. Između njih dvojice ''“...dođe do zaoštrenosti, tako da se rastaše jedan od drugoga”'' (Dela 15:39).
 
Radi rešavanja spora, da li je [[nejevreji]]ma koji su prihvatili [[Isusovo učenje]] obavezan [[Mojsije]]v [[Tora|Zakon]], sazvan je sabor [[rano kršćanstvo|ranih kršćanskih]] vođa u [[Jeruzalem]]u oko [[49]]. godine.<ref name="Зизијулас"/> Pavle je bio glavni zastupnik stava da nejevreje treba osloboditi od poštovanja jevrejskog zakona. U početku se mnogi [[apostoli]], uključujući i [[sveti Petar|Petra]], nisu slagali sa tim. Pavle je na saboru postavio sledeće pitanje Petru: „Kada ti koji si Jevrejin živiš neznabožački a ne judejski, zašto prisiljavaš neznabošce da žive judejski?“ (Gal. 2, 14). Nakon toga, sabor je delimično podržao Pavlovo gledište. Odlučeno je da se nejevreji preobraćeni na kršćanstvo ne moraju držati [[Mojsijev zakon|Mojsijevih zakona]], uključujući [[obrezivanje]] muške djece, ali su zadržane zabrane konzumacije [[krv]]i, [[tabui vezani uz prehranu|krvavog mesa]], mesa nepravilno zaklanih životinja, [[blud]]a i [[idolatrija|idolatrije]].
 
=== Drugo misionarsko putovanje ===
 
Drugo Pavlovo misionarsko putovanje (49–52. godine) počinje u Antiohiji u pratnji [[Apostol Sila|Sile]] — ovaj put bez Varnave. Posle posete Crkvama Likaonije i pridruživanju [[Timotej Efeški|Timoteja]] u Listri, odlazi u Frigiju i galatijsku zemlju i u nastavku u Troadu, posle koje, nakon jedne vizije, ide u [[Makedonija|Makedoniju]]. Tu mu se priključuje i [[Apostol Luka|Luka]], koji u [[Dela apostolska|Delima apostola]] od tada opisuje događaje u prvom licu množine. U [[Filipi]]ma u Makedoniji se osniva prva Crkva na tlu Evrope. U nastavku putovanja Pavle stiže preko [[Amfipolis]]a i Apolonije u [[Solun]], koji zbog progona brzo napušta, te stiže do [[Ber]]a — gde iz istih razloga ostaje kratko — i odatle u [[Atina|Atinu]], gde nije imao uspeha.<ref name="Зизијулас"/>
 
[[Dela apostolska]] navode govor u Atini i navodi dva imena, [[Dionisije Areopagit|Dionisija Areopagita]] i Damaru koji su plod ove posete. Atinjani su posmatrali Pavla sa sumnjom i stavom „da čujemo opet o tome“. Čini sa da je, po Luki, propoved o [[Vaskrsenje|vaskrsenju]] mrtvih, bila glavni kamen spoticanja za atinske filosofe. Sledeća stanica na putovanju bio je trgovački grad [[Korint]], u kome Pavle ostaje godinu i po dana u društvu [[Akila|Akile]] i [[Priskila|Priskile]] i piše dve poslanice Solunjanima. Iz Korinta, zajedno sa Akilom i Priskilom, odlazi u [[Efes]], iz koga posećuje Kesariju u Palestini i možda zakratko [[Jerusalim]], da bi se vratio u Antiohiju, u kojoj ne ostaje dugo i napušta je jednom za svagda.<ref name="Зизијулас"/>
 
=== Treće misionarsko putovanje ===
[[Datoteka:Voyage Paul 3.png|thumb|Treće Pavlovo misijsko putovanje]]
 
Treće misionarsko putovanje (52–56. godine) ima za cilj [[Efes]], odakle Pavle posećuje Malu Aziju i [[Grčka|Grčku]]. Tada, najverovatnije u Efesu, gde je Pavle zatočen, nastaju sve ili neke od Poslanica iz sužanjstva (Filipljanima, Kološanima, Filimonu, Efescima), iako ih predanje smešta u vreme kasnije Pavlovog sužanjstva u Rimu.<ref name="Зизијулас"/> Od Pavlovih delatnosti tokom ovog putovanja izdvajaju se odnosi sa Crkvom u [[Korint]]u. Plod tog odnosa je nekoliko putovanja tamo, kao i sačuvana prepiska (1. i 2. Korinćanima), a možda i treća poslanica (po nekima i četvrta) koje nisu sačuvane.<ref name="Зизијулас"/> Prilikom treće posete Pavla Korintu, nastaje [[Poslanica Rimljanima]], teološki tekst koji će između ostalog otkriti i Pavlov stav o položaju „neznabožaca“ u hrišćanstvu.
 
=== Dalja putovanja ===
 
Zabeleženo je i četvrto putovanje apostola Pavla (62–64. godine), posle njegovog boravka i dvogodišnjeg zatočeništva u Rimu, koje pokriva zapad, možda sve do [[Španija|Španije]]. Po Pastirskim poslanicama (1. i 2. Timoteju i Titu) ovo putovanje obuhvata i ponovni put na istok, uglavnom u Malu Aziju, [[Krit]], [[Makedonija|Makedoniju]] i [[Ilirik]], da bi se ponovo završilo u Rimu,.<ref gde je Pavle, po predanju, stradao mučeničkom smrću u toku [[Neron]]ovog [[progoni hrišćana|progona]].name="Зизијулас"/>
 
 
 
Pavlovo učenje bilo je suprotstavljeno učenju [[Prvobitni jevrejski hrišćani|prvobitnih jevrejskih hrišćana]] te ga je na kraju potisnulo na prvom [[Jerusalimski sabor|Jerusalimskom saboru]].
 
Pavle je osnivao crkve po čitavom istočnom Sredozemiju, uglavnom u urbanim centrima. On je od svojih preobraćenika stvorio čvrsto povezane zajednice koje Vejn Miks naziva „prvim gradskim hrišćanima". Bile su to socijalno i etnički raznovrsne skupine u kojima su bili izmešani trgovci, [[rob]]ovi i bogati pokrovitelji, čija je dužnost bila da pomažu i podržavaju jedan drugog, očekujući [[Hristov drugi dolazak|Hristov trijumfalni povratak]].<ref>Wayne Meeks, ''The First Urban Christians: The Social World of the Apostle Paul''. New Haven: Yale University Press, 1983.</ref>
 
=== Smrt ===
 
Pavle je, po predanju, u [[Rim]]u stradao mučeničkom smrću u toku [[Neron]]ovog [[progoni hrišćana|progona]]. Prema predanju, odrubili su mu [[glava|glavu]] [[mač]]em oko [[65]]. godine.
Prema hrišćanskom predanju, Pavao je molio danonoćno, osjećao je iskustvo Boga, imao je dar jezika i proročku snagu. Pavao je bolovao od neke bolesti, koju on naziva "trn u tijelu". Puno je pisao kršćanskim zajednicama u obliku poslanica, koje su postale sastavni dio [[Biblija|Biblije]]. Jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je "[[Hvalospjev ljubavi]]" iz [[Druga poslanica Korinćanima|Druge poslanice Korinćanima]].
 
Prema predanju, odrubili su mu [[glava|glavu]] [[mač]]em, [[65]]. g. u Rimu.
 
== Dela ==
Linija 117 ⟶ 113:
=== Odvajanje od judaizma ===
{{main|Rano hrišćanstvo i judaizam}}
[[Datoteka:Voyage Paul 3.png|thumb|Treće Pavlovo misijsko putovanje]]
Pavle je želeo da ukine [[post]], [[obrezivanje]] i ostale zakone kojih su se [[prvobitni jevrejski hrišćani]] pridržavali. U svojim poslanicama (kao što su Rimljanima i Galatima), Pavle piše da spasenje dolazi pomoću vere u Hrista, a ne obavljanjem radnji koje propisuje [[Tora|jevrejski zakon]].<ref name="Ehrman"/> Zajednice koje su sledile učenja [[apostol Pavle|Pavla]] uveliko su prisvojile njegovo ubeđenje da je "''Hrist kraj [[Tora|zakona]] za svakoga ko veruje, bio on Jevrejin ili nejevrejin''". Većina vernika tumačila je tu Pavlovu izjavu kao tvrdnju da su [[obrezivanje]] i poštovanje [[košer]] zakona i jevrejskih festivala u suprotnosti sa [[evanđelje]]m.<ref name="Pejgels"/>