Bitka na Rovinama – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 36:
Na južnom Jadranu, Đurađ II je u jesen [[1395]]. godine zauzeo Skadar i okolna utrđenja, koja je potom ponudio Mlečanima, koji su u [[april]]u [[1396]]. godine preuzeli Đurđeve posede oko Skadra i istočno od [[Reka Bojana|reke Bojane]].
 
Međutim, Bajazit je bitku na Rovinama iskoristio i da ovlada [[Makedonija (oblast)|Makedonijom]], pošto su u bici poginuli njeni preostali gospodari, kralj Marko i Konstantin Dragaš. Markova braća, [[Andrejaš Mrnjavčević|Andrejaš]] i [[Dmitar Mrnjavčević|Dmitar]], su još tokom proleća [[1393]]. godine napustili svoje posede<ref name="ISN" />, južno od [[Skoplje|Skoplja]], tako da u tim delovima nekadašnjeg [[SrpskoDušanovo carstvo|SrpskogDušanovog carstva]] više nije bilo nikoga ko bi mogao da nasledi kralja Marka. Njih dvojica su u julu [[1394]]. godine boravila u Dubrovniku, odakle su prešli u Mađarsku i stupili u službu kralja Žigmunda<ref name="ISN" />. Konstantinov sin, Jakov, prešao je u [[islam]] i kao Jakub, jedno vreme je upravljao oblašću oko [[Velbužd]]a.
 
Početkom [[1396]]. godine, Bajazitove snage su zauzele [[Priština|Prištinu]], ali nisu ovladale celokupnim zemljama Vuka Brankovića. Tokom leta iste godine, Osmanlije su, ojačane pomoćnim odredima kneza Stefana<ref name="ISN" />, upale u [[Banat]] i opljačkale ga.