Hemijsko jedinjenje – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 1:
{{Infobox
|data1 = [[File:2006-02-13 Drop-impact.jpg|200px]][[File:Water-3D-balls.png|130px]]
|data2 = Na gornjoj slici: čista [[voda]] (H<sub>2</sub>O) u čaši, primjer je hemijskog spoja. Dolje: takozvani molekulski model "lopte i štapa" koji predstavlja da je sastavljena voda iz dva dijela [[vodonik]]a (prikazan bijelo) i jednog dijela [[kiseonik]]a (crveno)
}}
'''Hemijski spoj''' jeste čista [[hemijska supstanca]] koja se sastoji iz dva ili više različitih [[Hemijski element|hemijskih elemenata]]<ref name="Brown p.6" /><ref name="Hill p.6" /><ref name="Whitten p.15" />, a koja se pomoću [[hemijska reakcija|hemijskih reakcija]] može razdvojiti u jednostavnije supstance.<ref name="Wilbraham p.36" /> Svaki hemijski spoj ima jedinistvenu, definiranu [[hemijska struktura|hemijsku strukturu]]. Oni se sadrže od [[atom]]a u fiksnom omjeru<ref name="Whitten p.15"/> koji su povezani jedan s drugim [[hemijska veza|hemijskim vezama]] u definiranom prostornom rasporedu. Hemijski spojevi mogu biti [[molekula]]rni spojevi koji su povezani zajedno [[kovalentna veza|kovalentnim vezama]], [[soli]] koje su nastale vezanjem atoma [[ion]]skim vezama, međumetalni spojevi koji se drže na okupu metalnim vezama ili kompleksi koji su povezani koordiniranim kovalentnim vezama. Razlika između hemijskog spoja i smjese ogleda se u tome što se smjesa može rastaviti na svoje pojedinačne sastojke fizičkim metodama razdvajanja (separacije), poput filtriranja, sedimentacije, [[destilacija|destilacije]] i drugih.
Čisti hemijski elementi se ne smatraju hemijskim spojevima, čak i kada su oni sastavljeni iz molekula koje sadrže samo jednu vrstu atoma jednog elementa (kao naprimjer molekule [[vodik|H<sub>2</sub>]], [[Sumpor|S<sub>8</sub>]], itd.),<ref name="Halal" /> a koje se nazivaju diatomne ili poliatomne molekule.
== Šire definicije ==
Postoje određeni izuzeci od gornje definicije, jer mnogi čvrsti hemijski materijali koji su uobičajeni na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]] (naprimjer mnogi [[silikatni minerali]]), nemaju jednostavne hemijske formule u kojima su različiti elementi spojeni hemijskim vezama jedan s drugim, ne stoje u tačnom i fiksnom omjeru. Takvi kristalni spojevi nazivaju se nestehiometrijski spojevi. Njihov sastav varira bilo zbog prisustva drugih elemenata koji su ''zarobljeni'' unutar njihove [[kristalna struktura|kristalne strukture]] bilo da nedostaje ili ima viška nekog od njihovih osnovnih elemenata. Takvi nestehiometrijski hemijski spojevi sačinjavaju najveći dio [[Zemljina kora|Zemljine kore]] i Zemljinog plašta.
Drugi spojevi, za koje se smatra da su hemijski identični, mogu imati različite količine težih ili lakših [[izotop]]a svojih sastavnih elemenata, a koji neznatno mijenjaju maseni omjer elemenata.
== Brojnost i raznovrsnost ==
Ugrubo, danas naučnici razlikuju više od 80 miliona poznatih hemijskih spojeva, ionskih, tj. spojeva sličnih solima kao i kompleksa, metalnih kao i molekularnih spojeva. Također jedna od osnovnih podjela jeste podjela na [[spisak neorganskih spojeva|neorganske]] i [[spisak organskih spojeva|organske spojeve]], pri čemu se kao ''organski'', uz samo nekoliko izuzetaka, označavaju svi spojevi koji sadrže [[ugljik]]. U 2002. godini bilo je poznato oko 16 miliona organskih, tri miliona neorganskih spojeva i oko jedan milion polimera.<ref name="univlex" />
U osnovama, a u zavisnosti od načina i vrste veze između atomima elemenata iz kojih je sastavljen određeni spoj, mogu se razlikovati četiri osnovne vrste hemijskih spojeva:
* molekularni spojevi (po pravilu spojevi od jednog nemetalnog elemente i jednog ili više drugih nemetala)
* ionski spojevi (po pravilu sastoje se iz jednog [[metal (hemija)|metala]] i jednog ili više nemetala)
* metalni spojevi (od metala)
* kompleksi (kompleksni spojevi, od kationa metala i iona ili drugih molekula)
Tačnija, preciznija kategorizacija spojeva i njihova sistematizacija u neku od ova četiri kategorije može se načiniti pomoću razlika u [[elektronegativnost|elektronegativnošću]] elemenata koji ulaze u sastav nekog spoja. Međutim, postoje i određeni prelazni oblici između četiri navedena idealna tipa spojeva.
=== Molekularni spojevi ===
[[Molekula|Molekularni spoj]]evi nastaju od dva ili više atoma nemetala. Oni su općenito izolatori, ne provode električnu struju, i uglavnom imaju relativno nisku tačku ključanja (osim spojeva sličnih dijamantu i vještačkim materijalima sa izuzetno velikim molekulama). Najmanji djelići molekularnih spojeva su neutralni spojevi atoma (molekule). Oni se mogu sastojati iz dva atoma (kao naprimjer [[ugljen-monoksid]], CO), tri atoma (naprimjer [[ugljen-dioksid]]), a neki i do nekoliko hiljada ili desetina hiljada atoma (ogromne molekule, polimeri, naprimjer vještački materija [[polietilen]] ili molekula koja prenosi genetski materijal (DNK). Atomi u molekulama su povezani putem atomskih veza, tj. atomi koji su međusobno povezani zajednički koriste parove vanjskih [[elektron]]a.
Primjeri molekularnih spojeva, osim vode, su i gas [[metan]], šećer, ugljik dioksid, polietilen itd.
=== Ionski spojevi ===
[[Datoteka:Pyrite1.jpeg|thumb|Mineral željezo-sulfida ([[Pirit (mineral)|pirit]]), spoj iona željeza i [[sumpor]]a]]
[[Datoteka:Selpologne.jpg|thumb|Kristali kuhinjske soli]]
''Ionski spojevi'' ([[soli]]) sastoje se iz kationa i aniona. Oni su često poput soli:
* krti,
* formiraju [[kristal]]e
* imaju relativno visoku tačku topljenja i ključanja, i
* provode električnu struju samo u smjesi ili otopini.
[[Ion]]i nastaju reakcijama atoma metala i nemetala, pri čemu atomi metala otpuštaju [[elektron]]e (oksidiraju), a te elektrone primaju atomi nemetala (reduciraju se). Tako nastali kationi metala i anioni nemetala se spajaju zbog elektrostatičke privlačnosti kristalnih iona. Prema vrsti nemetala koji učestvuju pri ionskim vezama razlikuju se sljedeći ionski spojevi: oksidi ([[kisik]] kao anion), sulfidi ([[sumpor]]), fluoridi ([[fluor]]), hloridi, bromidi, jodidi, nitridi (sa [[dušik]]om), karbidi (sa [[ugljik]]om), hidridi (sa [[vodik]]om) i drugi. Pored toga, u sastav aniona ulazi i kisik kao treći element, pa tako nastaju još i sulfati, hlorati, nitrati, karbonati itd.
Neki od primjera ionskih spojeva su željezo(III) oksid (slično hrđi), pirit (željezo-sulfid), natrij hlorid (kuhinjska so) i kalcij sulfat (gips).
=== Međumetalni spojevi ===
''Međumetalni spojevi'' (često u svakodnevnom govoru poznati i kao [[legura|legure]]) nastaju iz dva ili više metala. Oni su:
* vrlo dobri provodnici električne struje,
* dobro se mogu oblikovati,
* imaju metalni sjaj,
* dobro provode toplotu i
* na sobnoj temperaturi su uglavnom u [[čvrsto stanje tvari|čvrstom stanju]].
[[Datoteka:Bronzebeile.JPG|thumb|Prahistorijske sjekire izrađene iz [[bronza]]nih legura. Bronza je bila jedan od prvih materijala koje je izradio čovjek (također pogledajte članak [[bronzano doba]]).]]
Spajanje različitih metala u legure može se vršiti u proizvoljnim omjerima, naročito kada se radi o miješanju dva ili više istopljena metala u smjesu. Kada se grade ''međumetalni spojevi'', tada su elementi koje ih grade sadržani u njima samo u tačno određenim količinskim omjerima (''međumetalnim fazama'', stehiometrijskim sastavima, vidi također i članak [[stehiometrija]])
Primjeri legura su [[bronza]] (od [[bakar|bakra]] i [[kalaj]]a), [[mesing]] (bakar sa [[cink]]om) i bakar-nikl (metal za izradu kovanica). Primjeri međumetalnih spojeva su spojevi između [[magnezij]]a i [[germanij]]a (formula: Mg<sub>2</sub>Ge), Al<sub>2</sub>Cu, magnezij silicid (Mg<sub>2</sub>Si), bronza Cu<sub>4</sub>Sn, te [[cementit]] Fe<sub>3</sub>C (od željeza i ugljika, pri čemu se ugljik ponaša kao metal) i WC (volfram karbid).
=== Kompleksi ===
[[Datoteka:Hemoglobin t-r state ani.gif|thumb|[[Hemoglobin]], jedan od osnovnih sastojaka [[krv]]i, kompleks [[željezo|željeza]] čija se struktura mijenja primanjem (oksidacijom) i otpuštanjem (redukcijom) [[kisik]]a (reakcija građenja kompleksa).]]
''Spojevi višeg reda'' (kompleksi) nastaju putem reakcije građenja kompleksa, većinom iz kationa obojenih metala i molekula sa slobodnim elektronskim parovima ([[ligand]]ima). Mnogi od kompleksa su izrazito obojeni raznim bojama.
Naprimjer, supstanca koja daje crvenu boju krvi, [[hemoglobin]], sastoji se iz iona željeza(II) i molekula bjelančevina, te tamnoplavi kompleks bakar-tetramina sastavljen iz iona bakra(II) i [[amonijak]]a.
=== Organski spojevi ===
{{Glavni|Organska hemija}}
Molekularni spojevi, u kojima je sadržan [[ugljik]] spojen sa [[vodik]]om, označavaju se kao ''organski'' spojevi. Oni sačinjavaju daleko najveći dio svih poznatih hemijskih spojeva, a njihova raznovrsnost kreće se od najjednostavnijih poput [[gas]]a [[metan]]a iz grupe [[alkani|alkana]], odnosno općenito [[ugljikovodici|ugljikovodika]], do vrlo složenih spojeva. Pored ugljikovog "skeleta" (lanca), u organskim spojevima često se nalaze i mnoge druge atomske grupe, koji u znatnoj mjeri utječu na osobine organskih spojeva.
Prema ugljikovom skeletu (lancu), organski spojevi se otprilike mogu podijeliti na:
* alifatske ugljikovodike (alifate, između ostalih aciklične ugljikovodike, zasićene alkane, nezasićene [[alkeni|alkene]] i [[alkini|alkine]], te ciklične ugljikovodike.
* aromatske ugljikovodike (aromate, koji se dalje dijele na jednostavne i kondenzirane aromate),
* heterociklične spojeve, kao i
* biohemijske spojeve ([[alkaloid]]e, [[Aminokiselina|aminokiseline]], [[Ugljikohidrati|ugljikohidrate]], [[bjelančevine]], steroide, terpene, vitamine itd.)
Prema [[Funkcionalna grupa|funkcionalnim grupama]], organski spojevi se mogu podijeliti na:
* spojeve kisika i hidroksi-spojeve (alkohole, aldehide, estre, etre, ketone, karboksilne kiseline itd.)
* spojeve dušika (amine, amide, nitro-spojeve, nitrile),
* spojeve sumpora (alkantiole, sulfide, disulfide, estre sumporne kiseline, sulfone, sulfokside, tionamide, tioestre, tio kiseline itd.)
* spojeve fosfora (fosfate, fosfine),
* organometalne spojeve.
== Osnovni koncepti ==
Karakteristične osobine spojeva su:
* ''Hemijski elementi u spoju nalaze se u određenoj proporciji''
Naprimjer jedan atom [[natrijum]]a i jedan atom [[hlor]]a postaju jedna molekula [[natrijum-hlorid]]a (osnovnog sastojka [[so|kuhinjske soli]])<br />
* ''Spojevi imaju konačan skup osobina''
Elementi iz kojih se sastoji neki spoj, ne zadržavaju svoje prvobitne osobine.<br />
Naprimjer, vodik (zapaljivi gas koji ne podržava sagorijevanje) + kisik (nezapaljivi gas koji podržava sagorijevanje) postaju voda (nezapaljivi spoj koji ne podržava sagorijevanje)
[[Valenca (hemija)|Valencija]] predstavlja broj atoma vodika koji se mogu spojiti (kombinirati) sa atomom nekog elementa da bi dali (proizveli) neki hemijski spoj.
== Formula ==
{{Glavni|Hemijska formula}}
[[Hemičar]]i opisuju spojeve koristeći hemijske formule u raznim formatima. Za spojeve koji postoje u vidu molekula, koriste se formule za molekularne jedinice. Za [[polimer]]ne materijale, kao i minerale i mnoge metalne oksine, obično se navodi empirijske formula, npr. NaCl za kuhinjsku so.
Elementi u hemijskoj formuli obično su navedeni po određenom redu, nazvanom [[Hillov sistem]]. U tom sistemu, obično su prvo navedeni atomi [[ugljik]]a (ako ih ima), zatim se navode atomi vodika (ako ih ima), te poslije njih svi ostali elementi po abecednom redu. Ako formula ne sadrži ugljik onda se svi elementi, uključujući i vodik, navode po abecednom redu. Međutim, od tog pravila postoji nekoliko važnih izuzetaka. Za ionske spojeve, pozitivni ion se gotovo uvijek navodi na prvom mjestu, dok se negativni ion navodi nakon njega. Za okside, atomi kisika se obično navode na kraju formule.
Općenito, organske kiseline slijede normalna pravila da se C i H atomi navode prvi u formuli. Naprimjer, formula za trifluoroacetatnu kiselinu obično se piše kao C<sub>2</sub>HF<sub>3</sub>O<sub>2</sub>. Međutim, više strukturnih podataka mogu otkriti opisne formule, kao što je naprimjer formula za istu kiselinu u obliku CF<sub>3</sub>CO<sub>2</sub>H. Na drugoj strani, hemijske formule za većinu neorganskih kiselina i baza su izuzeci od normalnih pravila. One se pišu u skladu sa pravilima za ionske spojeve (pozitivni prvi, negativni drugi), ali one također slijede pravila koja naglašavaju njihove Arrheniusove definicije. Tačnije, formula za većinu neorganskih kiselina počinje sa vodikom a formula za većinu baza završava sa hidoksid ionom (OH<sup>-</sup>).
Formule za neorganske spojeve često ne daju detaljnije strukturne podatke o njima, kao što to ilustrira uobičajena upotreba formule H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub> za molekulu (sumporne kiseline) koja ne sadrži H-S veze. Prezentacija koja bi dala mnogo više opisa i podataka bila bi O<sub>2</sub>S(OH)<sub>2</sub>, ali se gotovo nikad ne piše na ovaj način.
== Faze i termalne osobine ==
Spojevi se također, kao i hemijski elementi, mogu pojavljivati u nekoliko agregatnih stanja. Svi spojevi mogu postojati u [[Čvrsto stanje tvari|čvrstom stanju]], barem na dovoljno niskim temperaturama. Molekularni spojevi također mogu postojati i kao tekućine, gasovi, a u nekim izuzetnim slučajevima, i u vidu [[plazma|plazme]]. Svi spojevi se mogu razložiti (raspasti) ukoliko se izlože dovoljno visokoj temperaturi. [[Temperatura]] pri kojoj se dešava takva fragmentacija često se naziva ''temperatura raspadanja'' (termolize). Ta tačka često nije precizno određena i u velikoj mjeri zavisi od brzine zagrijavanja. Naprimjer, voda se u maloj mjeri razlaže na kisik i vodik pri zagrijavanju na preko 2000 °C. Neki smatraju da [[ugljen-dioksid]] ima najvišu tačku termalnog raspada od preko 3870 °C.
== Klase hemijskih jedinjenja ==
Hemijska jedinjenja se dele u klase: [[Neorganska jedinjenja | neorganska]] i [[Organska jedinjenja | organska]].<ref>Zumdahl, Steven S. Chemical Principles, Fifth Edition. New York: Houghton Mifflin, 2005. 943–946, 957. {{OCLC|77760970}}</ref> Druga klasa u svojoj široj definiciji uključuje [[Organometalna hemija|organometalna jedinjenja]], kao što su [[Bor| organoboroni]], [[silikon]]i, [[Organofosfor|organofosforna jedinjenja]] i drugi.
Linija 34 ⟶ 140:
== Opis glavnih grupa organskih jedinjenja ==
== CAS broj ==
Za svaku poznatu supstancu, uključujući i sve hemijske spojeve, dodijeljen je jedinstveni [[CAS registarski broj]], po kojima ih naučnici i istraživači mogu jednoznačno raspoznati.
== Vidi još ==
* [[hemija]]
* [[organska hemija]]
* [[neorganska hemija]]
== Reference ==
{{reflist|2|refs=
<ref name="univlex">[http://universal_lexikon.deacademic.com/140288/chemische_Verbindung „chemische Verbindung“ im Universal-Lexikon.] Pristupljeno 8. augusta 2012.</ref>
<ref name="Halal">{{Cite book| last = Halal| first = John| title = Milady's Hair Structure and Chemistry Simplified| publisher = Milady Publishing| year = 2008| edition =5.izd.| chapter = Chapter 8: General Chemistry| url = http://www.wadsworthmedia.com/marketing/sample_chapters/156253629X_ch08.pdf| pages = str. 96–98}} ISBN 1-4283-3558-7</ref>
<ref name="Whitten p.15">{{Cite book| last = Whitten| first = Kenneth W.; Davis Raymond E.; Peck M. Larry| title = General Chemistry| location = Fort Worth, TX | publisher = Saunders College Publishing/Harcourt College Publishers| year = 2000| edition = 6.izd.| pages = str. 15}} ISBN 978-0-03-072373-5</ref>
<ref name="Brown p.6">{{Cite book| last = Brown| first = Theodore L.; LeMay H. Eugene; Bursten Bruce E. ''et.al''|title = Chemistry: The Central Science, AP Edition|location = Upper Saddle River, NJ|publisher = Pearson/Prentice Hall| year = 2009|edition = 11.izd.|pages = str.5–6|url = http://www.pearsonschool.com/index.cfm?locator=PSZ16f&PMDBSUBCATEGORYID=&PMDBSITEID=2781&PMDBSUBSOLUTIONID=&PMDBSOLUTIONID=6724&PMDBSUBJECTAREAID=&PMDBCATEGORYID=814&PMDbProgramId=52962}} ISBN 0-13-236489-1</ref>
<ref name="Wilbraham p.36">{{Cite book|last = Wilbraham|first = Antony; Matta Michael; Staley Dennis; Waterman Edward|title = Chemistry|location = Upper Saddle River, NJ|publisher = Pearson/Prentice Hall|year = 2002|edition = 1.izd.|page = str.36}} ISBN 0-13-251210-6</ref>
<ref name="Hill p.6">{{Cite book|last = Hill|first = John W.; Petrucci Ralph H.; McCreary Terry W. ''et.al.''|title = General Chemistry|location= Upper Saddle River, NJ|publisher = Pearson/Prentice Hall|year = 2005|edition = 4.izd.|pages = str.6|url = http://www.pearsonhighered.com/educator/academic/product/0,3110,0131402838,00.html}} ISBN 978-0-13-140283-6</ref>
}}
== Literatura ==
{{refbegin|2}}
* {{Cite book|author=Robert Siegfried|title=From elements to atoms: a history of chemical composition|year=2002|publisher=American Philosophical Society}} ISBN 978-0-87169-924-4
* {{Cite book |ref= harv|last=Pauling|first=Linus|title=General Chemistry|location=New York|publisher=Dover Publications, Inc.|year=1970|isbn=978-0-486-65622-9}}
* {{Cite book |ref= harv|author=Ebbin, Darrell, D. |title=General Chemistry, 3rd Ed.|location=Boston|publisher=Houghton Mifflin Co.|year=1990|isbn=978-0-395-43302-7}}
* {{Cite book |ref= harv|author=Brown, T.L. |title=Chemistry – the Central Science, 9th Ed.|location=New Jersey|publisher=Prentice Hall|year=2003|isbn=978-0-13-066997-1}}
* {{Cite book |ref= harv|last=Chang|first=Raymond|title=Chemistry, 6th Ed.|location=New York|publisher=McGraw Hill|year=1998|isbn=978-0-07-115221-1}}
* {{Cite book |ref= harv|last= Zumdahl|first= Steven S. |title= Chemistry, 4th ed.|location= Boston |publisher= Houghton Mifflin|year= 1997|isbn=978-0-669-41794-4}}
* {{cite book|author=Robert Siegfried|title=From elements to atoms: a history of chemical composition|year=2002|publisher=American Philosophical Society|isbn=978-0-87169-924-4}}
* Silberberg, Martin. Chemistry: The Molecular Nature Of Matter and Change. New York: McGraw-Hill Companies, 2004. ISBN 0-07-310169-9
# {{cite book
|title = Высшие жирные спирты (области применения, методы производства, физико-химические свойства)
|editor = Под редакцией С. М. Локтева
|location = М.
|publisher = «Химия»
|year = 1970
|страниц = 329
}}
# {{cite web
| author = Курц А. Л., Брусова Г. П., Демьянович В. М.
| authorlink =
| datepublished = 1999
| url = http://www.chem.msu.ru/rus/teaching/brusova/welcome.html
| title = Одно- и двухатомные спирты, простые эфиры и их сернистые аналоги
| work = Учебные материалы. Органическая химия
| publisher = ChemNet. Химический факультет МГУ
| accessdate = 2010-07-10
| archiveurl = http://www.webcitation.org/616PBP7xo
| archivedate = 2011-08-21
}}
# {{cite book |author = Маркизова Н. Ф., Гребенюк А. Н., Башарин В. А., Бонитенко Е. Ю.
|title = Спирты
|location = СПб.
|publisher = «Фолиант»
|year = 2004
|pages = 112
|volume = Токсикология для врачей
|isbn = 5-93929-089-2
|тираж =
}}
# {{cite book |author =Реутов О. А., Курц А. Л., Бутин К. П.|заглавие=Органическая химия|издание=3-е изд.|место=М|издательство=Бином. Лаборатория знаний|год=2010|том=2|isbn=978-5-94774-614-9|ref=Реутов и др.}}
# {{cite web
| url = http://base.safework.ru/iloenc?d&nd=857300029&prevDoc=857300029&spack=110LogLength%3D0%26LogNumDoc%3D857300024%26listid%3D010000000100%26listpos%3D3%26lsz%3D40%26nd%3D857300024%26nh%3D1%26
| title = Спирты
| work = Энциклопедия по охране и безопасности труда. Том IV. Раздел XVIII. Справочники. Обзор химических соединений
| publisher = Институт промышленной безопасности, охраны труда и социального партнерства
| accessdate = 2010-12-27
| archiveurl = http://www.webcitation.org/616PCBm5B
| archivedate = 2011-08-21
}}
* Химия. Справочное руководство. Пер. с нем. Л., Химия 1975, сс. 240—242.
* Химическая Энциклопедия в 5 томах. ред. И. Л. Кнунянц. 5 том.
* {{cite book |author = Кнунянц И. Л. и др.|chapter = т.1 А-Дарзана|title = Химическая энциклопедия|оригинал = |ссылка = |ответственный = |издание = |location = М.|publisher = Советская энциклопедия |year = 1988 |volume = |страницы = |pages = 623|серия = |isbn = |тираж = 100 000}}
* Сайкс П. Механизмы реакций в органической химии. М.: Химия. 1991
* Адамс М. Карбоновые кислоты в органике. М.: Химия. 1990
* Дж. Роберт, М.Касерио "Основы органической химии" т. 1 Издание 2-е, дополненное. 1978
* {{cite book |author = Кнунянц И. Л. и др.|chapter = т.1 А-Дарзана|title = Химическая энциклопедия|оригинал = |ссылка = |ответственный = |издание = |место = М.|publisher = Советская энциклопедия |year = 1988|volume = |страницы = |pages = 623|серия = |isbn = |тираж = 100 000}}
{{refend}}
== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Chemical compounds}}
* [http://www.3dchem.com/table.asp Brojni hemijski elementi razvrstani po svojim glavnim elementima (engl.)]
[[Kategorija:Kemijska jedinjenja|*]]
| |||