Andrija Torquat Brlić – razlika između verzija

Sudjelovao je na Sveslavenskom kongresu u [[Prag]]u [[1848.]], a te i iduće godine bio je izaslanik bana [[Josip Jelačić|Jelačića]] u Parizu. Do Oktroiranog ustava zastupao je ideju austro-slavističkog preuređenja monarhije.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/13647/ proleksis.lzmk.hr], "Brlić, Andrija Torkvat", objavljeno svibnja 2014., pristupljeno 31. ožujka 2015.</ref> Tijekom [[1850.]] i [[1851.]] bio je tajnik Matice ilirske, a od [[1853.]] do [[1857.]] studira pravo u [[Beč]]u i potom se zapošljava kao [[odvjetnik]] u rodnom Brodu.<ref>[http://povijest.net/v5/zivotpis/hr-zivotopisi/2008/andrija-torkvat-brlic/ povijest.net], "Andrija Torkvat Brlić", objavljeno 1. listopada 2008., pristupljeno 31. ožujka 2015.</ref> Nakon [[1861.]] zastupa [[Vojna krajina|Vojnu krajinu]] u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]]<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9596 enciklopedija.hr], "Brlić, Andrija Torkvat", pristupljeno 31. ožujka 2015.</ref>, a kasnije biva tajnikom Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine u [[Zagreb]]u. Bio je bliski prijatelj [[Matija Mesić|Matije Mesića]] i putopisca [[Tomo Skalica|Tome Skalice]], a kuće triju obitelji bile su smještene veoma blizu jedna drugoj.<ref>Tomo Skalica - Galijom oko svijeta (putopisi Hrvata koji je prvi oplovio Zemlju), Slavonski Brod 2007.</ref> Također je osobno poznavao biskupa [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayera]], a snaha mu je bila poznata književnica [[Ivana Brlić-Mažuranić]]. Poznavao je [[njemački]], [[francuski]], [[poljski]], [[češki]], [[ruski]] i [[slovački]] jezik, a služio se i [[engleski jezik|engleskim]].<ref>Zbornik o Andriji Torkvatu Brliću, pp. 127. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest. 2012.</ref> Poznavao je i [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Karadžića]] i [[Ilija Garašanin|Iliju Garašanina]].<ref>Brlić, Andrija Torkvat (1935). Ulomci dnevnika Andrije Torquata Brlića (od 17.9.-1.12.1848), pp. 35.. Zagreb.</ref> Autor je knjige ''Gramatika ilirskog jezika'' iz [[1854.]], a uređivao je i pisao priloge u mnogim časopisima (''Kolo'', ''Slavenski jug'', ''Neven''). Njegov dnevnik pisan od [[1844.]] do [[1857.]] važno je vrelo za hrvatsku povijest i u njemu se nalazi skoro sve što je poznato o obitelji Skalica.<ref>[http://www.gksb.hr/index.php/knjiznica/zavicajnici/svibanj/188-brlic-andrija-torkvat www.gksb.hr], "Brlić, Andrija Torkvat,", pristupljeno 31. ožujka 2015.</ref> Objavio je knjigu na srpskom, ''Izvori srpske povjestnice''.