Husein Gradaščević – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vanjske veze |
|||
Red 56:
Ostatak 1820-ih je Gradaščević uglavnom proveo mirno, imajući dobre odnose sa carskim vlastima u Bosni. Kada je Abdurahim-paša postao vezir 1827. godine, Gradaščević je postao jedan od njegovih najpovjerljivijih savjetnika. To je kulminiralo Gradaščevićevom ulogom prilikom bosanske mobilizacije za Rusko-Turski rat. Nakon pobune u sarajevskoj kasarni Gradaščević je čak obezbijedio sklonište za izbačenog Abdurahim-pašu u Gradačcu prije nego što mu je pomogao da napusti zemlju. Gradaščević je također bio relativno lojalan Abdurahimovom nasljedniku, Namik-paši, pojačavajući osmanske garnizone u [[Šabac|Šapcu]] po njegovoj naredbi.
Prekretnica za Gradaščevića je nastupila završetkom Rusko-Turskog rata i potpisivanjem [[Mirovni ugovor u Jedrenama|Mirovnog ugovora u Jedrenama]] [[14. septembar|14. septembra]] [[1829]]. godine. Prema odredbama traktata Osmanlijsko carstvo je moralo dati autonomiju [[Srbija|Srbiji]]
U danima između [[20]]. i [[31. decembar|31. decembra]] 1830. godine Gradaščević je bio domaćin skupa
*poništi privilegije date Srbiji i naročito da vrati 6
*obustavi implementaciju Osmanlijskih vojnih reformi.
*okonča upravu nad Bosnom i prihvati implementaciju autonomne bosanske vlade na čelu s lokalnim vođom. Zauzvrat bi Bosna plaćala godišnji doprinos.
|