Izrael – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2) (robot Dodaje: xmf:ისრაელი
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
Red 39:
[[Musliman]]ski [[kalifat]] je osvojio ovu teritoriju od [[Istočno Rimsko carstvo|Istočnog Rimskog carstva]] ([[Vizantija|Vizantije]]) u sedmom veku, i privukao arapske doseljenike. Lokalni jezik, [[aramejski jezik|aramejski]] (jezik kojim je govorio [[Isus Hrist]]), je postepeno nestao. Tokom vekova je količina jevrejskog stanovništva u zemlji fluktuirala. Pre rođenja modernog [[cionizam|cionizma]], do ranog 19. veka, više od 10000 Jevreja je živelo na teritoriji današnjeg Izraela. (Dan Bahat, ''Dvadeset vekova jevrejskog života u svetoj zemlji'', [[1976]].)
 
Nakon vekova života u dijaspori, devetnaesti vek je doneo uzlet cionizma, [[Jevrejski nacionalistički pokret|Jevrejskog nacionalističkog pokreta]], želje da se formira jevrejska država u Palestini i značajnu [[Imigracija u Izrael|imigraciju]]. Cionizam je ostao manjinski pokret sve do uspona [[Nacizam|nacizma]] [[1933]]. godine i pokušaja istrebljenja Jevreja u [[Holokaust]]u. U kasnom 19. veku veliki broj Jevreja se doselio u ovaj region koji su prvo kontrolisali Turci, a zatim Britanci. [[1917]]. Britanci su garantovali Jevrejima domovinu u Palestini, usvajanjem [[Balfurova deklaracija|Balfurove deklaracije]]. Jevrejsko stanovništvo je povećalo svoj udeo u regionu sa početnih 117% [[1922]]. godine na 30% [[1940]]. godine. [http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/middle_east/78601.stm].
 
[[1937]], posle [[Veliki arapski ustanak|Velikog arapskog ustanka]], plan za podelu koji je predložila [[Pilova komisija]], je odbacilo i palestinsko arapsko rukovodstvo i dvadeseti cionistički kongres. Kao rezultat, [[1939]], Britanci su podlegli arapskom pritisku, zbog podrške koja im je bila potrebna u [[Drugi svetski rat|Drugom svetskom ratu]], i napustili ideju o jevrejskoj nacionalnoj domovini, i podelu i pregovore u korist jednostrano nametnutog [[Beli dokument iz 1939.|Belog dokumenta iz 1939.]] U ovom dokumentu je stajalo da treba uspostaviti sistem u kome će Jevreji i Arapi imati zajedničku vladu. Ovaj dokument je bio viđen kao značajan poraz jevrejske strane, jer je doneo oštre restrikcije za jevrejsku imigraciju, dok za arapsku imigraciju nije bilo nikakvih zabrana. Kako je arapsko stanovništvo brojčano prevazišlo jevrejsko u godinama nekontrolisanih migracija, očekivalo se da će ovoj zajedničkoj vladi dominirati Arapi. Zbog nadolazećeg Drugog svetskog rata, plan nije u potpunosti sproveden.