Erwin Rommel – razlika između verzija

Naglo se promijenio u petnaestoj godini života. Počeo je pokazivati zanimanje za matematiku, šport i izradu zračnih jedrilica. S prijateljem je konstruirao jedrilicu koja je mogla letjeti. Htio je studirati aeronautiku, ali mu je otac savjetovao da otiđe u vojsku. Erwin je poslušao očev savjet i prijavio se u württembergški ured za obranu. 19. srpnja [[1910]]. ušao je u sastav 124. württembergške pješačke pukovnije. Nakon općeg novačkog uvježbavanja, poslan je u kraljevsku kadetsku školu u [[Danzig]]u (Gdanjsku). Tamo je upoznao ljubav svog života, Luciju Mariu Mollin. Iako je Rommel bio protestant, a ona katolkinja, vjenčali su se [[1916]]. U lipnju 1914. ratni oblaci počeli su se skupljati i njegova je pukovnija mobilizirana.

 

Kada je rat započeo Rommel je bio niži časnik u 124. württembergškoj pješačkoj pukovniji. Njegovo se vatreno krštenje dogodilo 22. kolovoza [[1914]]., kada mu je naređeno da krene sa svojim vodom prema francuskom selu Bleidu. U rujnu Rommelova je jedinica premještena na planine oko Varennesa, blizu šume Aragonne. Napredovanje je bilo neprestano, ali su rasli i gubici. U to vrijeme bojište još nije prešlo u rovovski rat. Bilo je pješačkih napada i protunapada podržanih artiljerijom i konjicom. U jednom takvom napadu, na rubu Aragonske šume, Rommel je po prvi puta bio ranjen. Za taj napad je dobio [[Željezni križ|Željezni križ drugog stupnja]].

 

 

15. srpnja [[1915]]. ranjen je po drugi put. Kada se oporavio nije vraćen staroj pukovniji, već je poslan u novoosnovani württembergški planinski bataljun s promaknućem u čin poručnika. Nakon obučavanja u [[Austrija|Austriji]], bataljun je poslan na Zapadno bojište, ali nije vidio mnogo akcije. U listopadu [[1916]]. premješteni su na istok, da sudjeluju u završnoj fazi kampanje protiv [[Rumunjska|Rumunjske]]. U to je vrijeme Rommel osmislio svoju taktiku uvlačenja iza neprijateljskih linija koja se pokazala jako uspješnom. U kolovozu [[1917]]. osvojio je uzvisinu Cosna uvlačenjem između neprijateljskih položaja.

:Erwin Rommel, iz knjige [[Pješaštvo napada|''Infanterie greift an'' (Pješaštvo napada)]]

 

Nakon rata, Rommel je vraćen u svoju prvotnu pukovniju, ali samo do ljeta [[1919]]. Tada je prebačen u 32. satniju za unutarnju sigurnost u [[Friedrichshafen]]u. U početku ga novo osoblje nije previše voljelo jer je bio strog i tražio visoku disciplinu. Nakon par mjeseci zavoljeli su ga i imali vrlo visoko mišljenje o njemu.

 

Godinu dana kasnije Rommel je postao instruktor u školi za pješaštvo u [[Dresden]]u. Bio je štovan od strane školskih kolega i ratni heroj u očima polaznika škole. Za to vrijeme on počinje pisati svoju knjigu "Infanterie greift an" (Pješaštvo napada), koja je izdana tek [[1937]]., nakon što ju je usavršavao tijekom podučavanja u [[Potsdam]]u. Knjiga priča o akcijama koje je Rommel vodio tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Knjigom, punom anegdota i skečeva, je oživio bojna polja iz "Velikog rata", a knjiga se odmah pokazala bestselerom.

 

 

Kada je [[Adolf Hitler]] došao na čelo Njemačke stvari su se počele mijenjati. [[1934]]. njemačka vojska duplo je povećana, a [[1935]]. je utrostručena, te je počela proizvodnja tenkova i zrakoplova. U rujnu 1934. Rommel se susreo s Hitlerom po prvi put. Bio je zadužen za njegovu sigurnost tijekom posjeta Glosara, grada u podnožju planina Harz.

10. studenog [[1938]]. promaknut je u čin [[pukovnika]] i postavljen je na čelo ratne škole u [[Wiener Neustadt]]u. Hitler ga je pozvao još nekoliko puta da organizira njegovu sigurnosnu pratnju dok je putovao vlakom (Hitlerov pokretni stožer), što je rezultiralo promaknućem u čin general-bojnika.

 

Zaprepašćujuća brzina [[Blitzkrieg]]a kroz [[Poljska|Poljsku]] [[1939]]. i [[Francuska|Francusku]] [[1940]]. pokazale su svijetu svu moć oklopnih jedinica i njihovih zapovjednika, poput generala [[Erich von Manstein|Mansteina]] i [[Heinz Wilhelm Guderian|Guderiana]]. Rommel je tada još bio nepoznat u svijetu. Tijekom napada na Poljsku zapovijedao je Hitlerovim pokretnim stožerom (vlakom). Hitler je u njemu vidio vjernog zapovjednika. [[1940]]. dodijeljena mu je jedna oklopna divizija koja će ga dovesti do svjetske slave. Bila je to 7. oklopna divizija, kasnije nazvana "Divizija duhova" jer je Rommel njome prolazio duboko iza neprijateljskih linija, a da to neprijatelj nije ni znao. Ured za vojno osoblje htio mu je dodijeliti neku planinsku diviziju, što bi ga učinilo najučinkovitijim na terenu, maksimalno iskorišćujući njegovo iskustvo iz Prvog svjetskog rata, no najvjerojatnije se tu umiješao Hitler osobno, koji mu je htio dodijeliti upravo ono što je Rommel i tražio. Sedma oklopna divizija je bila dio petnaestog oklopnog korpusa pod zapovjedništvom generala Hermanna Hotha. Diviziju je činilo: 34 oklopna vozila tipa I (PzKpfw I), 68 oklopnih vozila tipa II (PzKpfw II), 24 oklopna vozila tipa IV (PzKpfw IV) i 91 [[tenk]] 38t (Pz 38t, tenk čehoslovačke proizvodnje koji je početkom rata bio bolji od bilo kojeg njemačkog tenka). Zapovjednik tenkovske pukovnije bio je pukovnik Karl Rothenburg, jedan od najiskusnijih i najboljih zapovjednika oklopnih jedinica u Njemačkoj.

 

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1970-076-43, Paris, Erwin Rommel bei Siegesparade.jpg|thumb|thumb|Erwin Rommel na pobjedničkoj paradi u Parizu]]

 

 

Dan kasnije, naređeno mu je da krene prema [[Lille]]u kako bi sudjelovao u čišćenju Belgije i sjeverne Francuske. Kao pojačanje pripojena mu je tenkovska brigada iz susjedne 5. oklopne divizije. Do 30. svibnja Lille je pao i velik dio francuske prve armije se predao. Nakon toga Rommel je dobio nekoliko dana odmora. Saveznici su tijekom njegovog odmora završili evakuaciju [[Dunkerque]]a. Dan poslije evakuacije, Rommelova 7. oklopna divizija krenula je preko rijeke Somme u veliku ofenzivu duboko u Francuski teritorij. Francuzi su očekivali oštar prodor tenkovima, no Rommel je primijenio novu taktičku formaciju koju je opisao kao Flächenmarsch, u kojoj je cijela divizija napredovala u formaciji velikog pravokutnika, dugog 20 km i 1.5 km širokog. Prednost te formacije bila je što su sve vrste jedinica kojima je divizija raspolagala bile na raspolaganju kad je divizija naletjela na otpor. Nakon prelaženja rijeke Somme, Rommel je krenuo prema rijeci Seine. Zabunio ga je slab otpor kod [[Seine]], no saveznici su bili demoralizirani i tražili su put za evakuaciju. Dunkirk je još bio svjež Nijemcima u pamćenju, pa kako bi spriječili sličnu evakuaciju preko sličnih luka poput Le Havrea, njemački je vrhovni stožer naredio Rommelu da krene prema moru. Tako je Rommel desetog lipnja, skupa s Rothenburgovom dvadeset i petom oklopnom pukovnijom, stigao do mora kod sela Dalles. Nakon toga krenuo je prema gradu St. Valéry. U St. Valéryu je susreo jak otpor ukopanih savezničkih trupa, koje je porazio nakon tri dana borbe. Iako je borba bila naporna, Rommela je čekala još jedna teška borba prije kraja Francuske kampanje, borba za veliku francusku luku [[Cherbourg]]. 18. lipnja doveo je artiljeriju na položaje s kojih se je moglo bombardirati Cherbourg. Nakon intenzivne artiljerijske vatre na luku, francuske su se trupe predale.

21. lipnja Francuska je kapitulirala. Rommelovi podvizi tijekom osvajanja Francuske bili su fenomenalni i ubrzo je postao miljenik cijelog Njemačkog naroda. Njegova 7. oklopna divizija zarobila je oko 90,000 savezničkih vojnika, izgubila je samo 42 tenka i imala 682 mrtvih. Njegovi podvizi preneseni su na filmsko platno u propagandnom filmu "Pobjeda na zapadu". Rommelov se ugled naglo dizao nakon uspjeha u Francuskoj, a što je još važnije, njegovi su podvizi pokazali svijetu što oklopne jedinice mogu učiniti pod zapovjedništvom generala poput Rommela. Ukupno gledajući, kampanja je pokazala važnost inicijative i elementa iznenađenja, koje je Rommel stalno naglašavao.

 

6. veljače 1941. Rommel, promaknut u čin general-poručnika, pozvan je u [[Berlin]]. Rečeno mu je da je odabran za zapovijedanje dvaju divizija, 15. oklopne divizije i 5. lake divizije (ranije zvana 21. oklopna divizija), koje će činiti famozni Afrički korpus (Deutsches Afrika Korps - [[DAK]]) zajedno s talijanskim divizijama Ariete i Trieste, a kasnije i njemačkom 90. lakom divizijom. Divizije će biti poslane u Sjevernu Afriku u jesen 1941. za operaciju Suncokret (Sonnenblume) radi pomoći talijanskim trupama koje su se povukle sa gorja Cyrenaice do Tripolija za vrijeme britanske ofenzive iz Egipta. Njemačka je obavještajna služba saznala da Britanci namjeravaju napasti sam Tripoli, pa su Nijemci kao dobri saveznici s Italijom trebali zaustaviti britanski prodor . Iako su je Nijemci smatrali područjem malog strateškog značenja, Sjevernoafrička kampanja je započeta kako bi se [[Italija]] zadržala u ratu i to na strani Sila osovine. Rommel bio pod zapovjedništvom talijanskog generala Itala Gariboldija, no mogao se žaliti Berlinu u slučaju ozbiljnog neslaganja između dva generala. Zapovjeđeno mu je ponovno osvajanje strateškog gorja Cyrenaice.

 

 

[[Britanci]] su već znali da će Njemačka ojačati talijanske položaje u Sjevernoj Africi. Dekodiranje signala njemačke Enigme, iako 1941. još uvijek pretežno neuspješno, otkrilo je neke važne detalje operacije Suncokret.

31. ožujka Rommel je krenuo u [[napad na Mersa el Bregu]] koju je zauzeo istoga dana. Rommel je shvatio da se Britanci radije povlače umjesto da ojačaju svoje položaje, pa je Rommel odlučio napasti Cyrenaicu. 3. travnja pokrenuo je napad u formaciji od tri kolone, požurivajući svoje trupe što je više mogao. Ključ uspjeha u Rommelovu napadu preko Cyrenaice bilo je zauzimanje grada Mechellija, protiv kojega je naumio koncentrirati jedinice iz sve tri kolone koje je poslao preko pustinje 3. travnja. Plan se pokazao totalnim uspjehom. Rommel je imao sreće. Prekršivši zapovjedi mogli su ga u najmanju ruku smijeniti, a opskrbna linija bila je toliko razvučena da je postala vrlo neučinkovita, nekim tenkovima je i ponestalo gorivo tijekom napredovanja prema Mechilliju. 8. travnja Mechilli je zauzet, a Britanske su se snage povukle iz Cyrenaice. Rommel je ostvario svoju prvu pobjedu u pustinji i mogao je izraziti buduće ambicije.

 

Nakon osvajanja Cyrenaice, Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o obrani i naravi branitelja. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. 11. travnja opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta Australska divizija. Slijedio je napad Štuka po savezničkim obrambenim linijama, iako Rommel još uvijek nije imao plan britanskih obrambenih linija. Nakon Štuka naredio je napad trupama [[Njemački afrički korpus|Afričkog korpusa]] (u daljnjem tekstu DAK) koji je zaustavljen nakon intenzivnog britanskog topničkog bombardiranja. Moral među Rommelovim jedinicama je po prvi puta počeo padati. Tijekom nekoliko uzastopnih napada na jugozapadno krilo Tobruka od 11. travnja do 22. travnja Rommel je izgubio 120 ljudi koji su bili ubijeni, ranjeni ili nestali. Tobruk je postao fokus rata u Sjevernoj Afrci od travnja [[1941]]. do kraja godine.

 

Materijalna pomoć iz [[Berlin]]a nije stizala. Vrhovni stožer je postajao sve zaokupljeniji planiranjem operacije [[Operacija Barbarossa|Barbarossa]], te su obavijestili Rommela da ih više ne zamara i neka ih kontaktira nadalje jedino ako je nešto jako hitno. Napad preko Cyrenaice i napadi na Tobruk zabrinuli su generala [[Franz Halder|Haldera]], zapovjednika osoblja Vrhovnog vojnog zapovjedništva ([[Oberkommando des Heeres|OKH]]). Kako bi razjasnio situaciju, poslao je general poručnika [[Friedrich Paulus|Paulusa]] (kasnije zapovjednika 6. armije koja je bila opkoljena u Staljingradu) u Afriku. On je stigao u Afriku 27. travnja. Paulus se složio s Rommelovim planovima da se provede još jedan pokušaj napada na Tobruk, ali je predložio da dio njemačkih snaga štiti egipatsku granicu, koja je bila čuvana samo s talijanskim trupama. Rommel se složio s njim i poslao jednu njemačku [[bojna|bojnu]] na granicu. Paulus je napustio Afriku početkom lipnja. Njegov izvještaj je bio vrlo pozitivan s naglaskom na probleme u dostavi snaga u Afriku. Izrazio je sumnju u mogućnost osvajanja Egipta i predložio da daljnji napad na Tobruk dobije dozvolu Vrhovnog vojnog zapovjedništva. No uz sva planiranja i pokušaje osvajanja Tobruk je ostao u rukama Australaca.

 

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-1982-0927-503, Bei El Agheila, Rommel bei italienischer Division.jpg|thumb|thumb|220px|Rommel se savjetuje s osobljem kod [[El-Aghila|El-Agheile]] 12. siječnja 1942.]]

 

Dok su određene snage vršile napad (najzapaženija jedinica pod satnikom Bachom kod Halfajskog prolaza), Rommel je pokazao svoju stručnost u oklopnom ratovanju organizirajući protunapad koji je natjerao Britance da prekinu svoj napad nakon samo tri dana. Nakon toga [[Churchill]] je izjavio "[[Bitka kod Solluma]] od 15. do 17. lipnja bila je bolno iskustvo".

U to vrijeme Rommel je bio djelomice impresioniran zapovjednicima kojima se suprotstavljao na ratištu. Njegovo visoko mišljenje o Wavellu, koje je u kasnijim pisanjima promijenio, nije dijelio i [[Churchill]], koji ga je zamijenio s [[Claude Auchinleck|Auchinleckom]] poslije Solluma.

 

 

U prosincu [[Nijemci]] i [[Talijani]] su bili pod teškim pritiskom. Po prvi puta od travnja 1941. godine, Britanci preuzimaju inicijativu i pokazuju odlučnost u zadržavanju iste. Kakogod, Rommel je ponovno u protunapadu vidio priliku za pokušaj preuzimanja inicijative. 6. prosinca Rommel kreće u protunapad, ali bez Talijanskih snaga, čiji su zapovjednici izjavili da su njihove trupe iscrpljene i nesposobne za borbu. Rommelov napad uspio je pokrenuti sporo povlačenje Britanaca, ali je brzo uvidio da nema dovoljno trupa za okruživanje neprijateljskih trupa. Pokušao je još jednom 7. prosinca, ali ponovno bez uspjeha i s visokim gubicima.

7. prosinca nije bio sudbonosni dan samo u Africi nego i u [[SAD]]-u. 7. prosinca japanske snage napale su [[Napad na Pearl Harbor|Pearl Harbor]], što je uslijedilo proglašenjem rata sa SAD-om od strane Njemačke, potez koji je imao teške posljedice za Rommelovu daljnju karijeru. Rommel je odlučio da je daljnja obrana pozicija nemoguća, pa je odlučio započeti s potpunim povlačenjem. Talijani, čiji je doprinos u zadnjih nekoliko mjeseci bio gotovo nerimjetan, digli su ruke od oružja. 16. prosinca započelo je dinamično povlačenje Rommelovog [[Njemački afrički korpus|DAK]]-a. Pod okriljem noći i lošeg vremena Rommel je povukao svoje trupe do El Agheile, kod koje je odlučio postaviti obrambenu liniju, dok su se [[Britanci]] okupljali i spremali za napad oko napuštenog obrambenog položaja. Kombinacija faktora, uključujući zbunjenost, loše vrijeme i probleme s opskrbom, učinili su nemogućim Britansko proganjanje trupa Afričkog korpusa na zapad. Iako je to bio taktički poraz za Rommela, to nije bila potpuna pobjeda Britanaca, jer su izgubili priliku udariti Osovinske sile u Africi dok su bile u povlačenju. Cijena operacije Crusader bila je visoka za obje strane. [[Sile Osovine]] izgubile su 38 000 ljudi, iako su većina od tih 38 000 bili [[Talijani]] popisani kao nestali, dok su Britanski gubici bili oko 18 000 ljudi, od kojih je većina bila ubijena ili ranjena (treba imati na umu da se pod gubitke broje ubijeni, ali isto tako i ranjeni, te nestali u borbi).

 

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1985-013-07, Erwin Rommel.jpg|thumb|left|thumb|220px|Rommel [[1942.]]]]

Početni mjeseci 1942. godine donijeli su zaokret u Rommelovom načinu vođenja [[Njemački afrički korpus|DAK]]-a. Nakon taktičkog poraza tijekom [[Operacija Crusader|operacije Crusader]], Rommel je trebao prekinuti opsadu [[Tobruk]]a i povući se 80km zapadno od Tobruka. Pokazavši se u najgorem svjetlu tijekom operacije Crusader, Rommel je proveo sljedeća dva mjeseca pokazujući se u najboljem svjetlu, donoseći svojeglave, ali ispravne odluke. Pokazao je veliku moralnu hrabrost i odličnu sposobnost manevriranja jedinicama.

 

 

Nakon povratka u Tripoli, Rommelovo vojno umijeće, osjećaj za snagu neprijatelja i procjena vlastitih mogućnosti, uskoro će ga vratiti na put do slave. Nakon Crusadera, DAK-ove oklopne jedinice bile su brojčano manje. U siječnju je stiglo pojačanje iz Njemačke, a [[Adolf Hitler|Hitler]] je odlučio na sredozemno područje dodijeliti i zračnu flotu pod zapovjedništvom feldmaršala [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]]. Relativna lakoća kojom su zračne jedinice uočavale i uništavale jedinice u goloj pustinji, činile su zračnu snagu vrlo važnim čimbenikom u [[Sjevernoafrička kampanja|Sjevernoafričkoj kampanji]].

26. svibnja 1942. napad na Gazala liniju je započeo. Bitka je započela vrlo loše za DAK zbog jakog otpora na području Bir Hacheima koji je pao tek 13. lipnja i superiornijih američkih tenkova koji su činili rupe u njemačkom udarnom valu. Rommelove trupe su bile konstantno izložene savezničkim napadima, što ih je činilo vrlo ranjivim. Nakon pada Bir Hacheima u lipnju stvari su krenule na bolje za Rommela. Britanske oklopne snage bivale su sve slabije. Iako se našao u vrlo teškoj situaciji, Rommel je uspio savladati sve prepreke i pobijediti moćnijeg neprijatelja, nalazeći se nemali broj puta osobno u samom žaru bitke analizirajući tijek napada. Pobjedu kod Gazale mnogi smatraju Rommelovim najvećim uspjehom u njegovoj dugoj vojnoj karijeri.

 

Uspješno napredujući uz obalu [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], Rommel je izmorio svoje trupe i potrošio većinu zaliha. Pobjeda kod Gazale pružila mu je mogućnost ostvarivanja njegovog sna o napredovanju prema delti [[Nil]]a i tjeranju Britanaca s područja [[Srednji istok|Srednjeg istoka]]. Čak je zamišljao i priključenje borbama na istočnom frontu osvajanjem [[Kavkaz]]a, a najambiciozniji plan bio mu je ne samo zauzimanje [[Nil]]a i [[Suez]]a, nego i osvajanje naftnih polja u [[Perzija|Perziji]] i [[Irak]]u. No to je moglo jedino uspjeti njemačkom okupacijom [[SSSR|Sovjetskog saveza]] s druge strane, što je samo po sebi bilo težak zadatak.

 

Na dan pobijede Rommel je napisao sljedeću poruku svim članovima oklopne armije:

 

Velika bitka u Marmarici je okrunjena munjevitim osvajanjem Tobruka. Zarobljeno je više od 45.000 britanskih vojnika, te zarobljeno ili uništeno preko 1000 tenkova i oko 400 topova. Zahvaljujući vašoj neusporedivoj hrabrosti i žrtvi, nanijeli ste poraz za porazom neprijatelju tijekom duge, teške i iscrpljujuće borbe tijekom zadnjih četiri tjedna. Zahvaljujući vašem borbenom duhu, neprijatelj je izgubio jezgru snažne armije, te snažne oklopne jedinice. Ovom se prigodom posebno zahvaljujem časnicima i vojnicima za ovaj predivan pothvat.

 

Od trećeg pa do šestog mjeseca Rommel je uživao u zasluženom odmoru, provodeći većinu vremena sa ženom Lucijom i sinom Manfredom.

[[10. lipnja]] [[1943]]. godine Rommelu je dobio zapovjedništvo nad Grupom Armija B u Sjevernoj Italiji.

[[Datoteka:Rommels-grab.jpg|thumb|left|thumb|Rommelov grob]]

 

[[ca:Erwin Rommel]]

[[ceb:Erwin Rommel]]

[[cs:Erwin Rommel]]

[[cv:Эрвин Роммель]]