Katolička crkva – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 103:
[[Datoteka:Benedykt xvi-crop.jpg|150p|mini|Umirovljeni [[papa Benedikt XVI]]]]
[[Datoteka:Canonization 2014- The Canonization of Saint John XXIII and Saint John Paul II (14036966125).jpg|150p|mini|Sadašnji [[papa Franjo]] za vrijeme kanonizacije svojih prethodnika [[Ivan XXIII|Ivana XXIII]] i [[papa Ivan Pavao II|Ivana Pavla II]] 27 aprila 2014]]
Najvišu vlast u Katoličkoj crkvi vrši [[papa]]. Savjetodavni organi pape su [[Kolegijum kardinala]] i [[Sinod biskupa]].
Red 138:
[[Celibat]] je obavezan za sveštenike i biskupe latinskog obreda, tj. u Rimokatoličkoj crkvi. U [[20. vijek]]u je vaspostavljen institut stalnog đakonata; za stalne đakone celibat nije obavezan, ali oženjeni đakoni ne mogu postati sveštenici. U istočnim obredima, celibat je obavezan samo za episkope (biskupe).
==
=== Crkva i određivanje nauka ===
Prema [[nauk]]u Katoličke crkve [[Crkva]] je zajednica koju je osnovao [[Isus]] kao božansku tvorevinu koju vodi [[Duh Sveti]]. Ta Crkva u ovom svijetu u punini postoji samo u organizaciji zvanoj Katolička crkva, tj. u organizaciji okupljenoj oko [[sv. Petar|Petrovog]] nasljednika [[papa|pape]] jer je Isus upravo na njemu izgradio Crkvu (usporedi [[Evanđelje po Mateju|Mt]] 16:18-19) i njemu je kao jedinom pastiru povjerio brigu nad cijelim svojim stadom (usporedi [[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 21:15-17). Ipak, Katolička crkva priznaje većinu dobara Kristove crkve i drugim crkvama, posebno [[pravoslavlje|pravoslavnima]], te je svjesna da se u njoj samoj zbog ljudske nesavršenosti ta dobra često ne očituju kako bi trebalo.
Jedno od dobara koje Crkva ima je sigurnost božanskog vodstva, tj. sigurnost da će ona vjerno i nepogrešivo baštiniti što je primila od Isusa. Ta baština naziva se tradicija i svako argumentiranje nauka poziva se na nju. Papa i tu ima ključnu ulogu jer je sigurnost moguća upravo radi njega koji je jedini garant te sigurnosti (usporedi [[Evanđelje po Luki|Lk]] 22:31-32). Ipak, tradiciju prenosi cjelokupna Crkva.
Jedan od najvažnijih dijelova tradicije, ako ne i najvažniji, je [[Sveto pismo]]. Sveto pismo nije izvan tradicije nego je dio nje, jer ga je u ranim vremenima kršćanstva upravo ona napisala i definirala. Sveto Pismo je Božja riječ koju su napisali ljudi vođeni Duhom Svetim. Sastoji se od [[Stari zavjet|Starog]] i [[Novi zavjet|Novog zavjeta]]. Stari zavjet je [[Židovi|Židovska]] [[Biblija]], a Novi zavjet je skup spisa o Isusu i [[apostoli]]ma.
Današnji nauk Katoličke crkve definiran je na 21 [[Ekumenski sabor|Ekumenskom saboru]]. To su zasjedanja svih [[biskup]]a uz odobrenje i potvrdu pape. Zbog gore navedenog, zaključci Sabora su nezabludivi. Zaključci se mogu preispitivati, ali, po nauku, svatko tko istinski prouči materiju doći će do istog zaključka.
=== Osnovni nauk ===
Najvažnije istine tako definiranog nauka sažete su još na prvim saborima, [[Prvi nicejski sabor|Nicejskom]] i [[Prvi carigradski sabor|Carigradskom]], u [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje|Nicejsko-carigradskom vjerovanju]]. Još i prije sabora postojalo je [[Apostolsko vjerovanje]] koje po tradiciji seže iz vremena apostola, i nešto sažetije iznosi praktički isti nauk. Vjerovanja su strukturno podijeljena na tri dijela, svako o jednoj božanskoj osobi.
Po vjerovanju, jedan je [[Bog]] koji se sastoji od tri [[Trojstvo|božanske osobe]]: [[Bog Otac|Oca]], [[Isus|Sina]] i Duha Svetoga. Bog, tj. sve tri osobe, je vječan i počelo je svega (filozofski [[bitak]]). Božanske osobe jesu u vječnom odnosu ljubavi. Bog Otac svemogući je stvoritelj.
Bog Sin vječna je Božja Riječ po kojoj je sve stvoreno. Radi spasenja ljudi, palih u grijeh, ta Riječ je postala čovjekom Isusom koji je [[Krist]] (Pomazanik Božji, obećan Židovima u Starom zavjetu). On je stoga pravi Bog i pravi Čovjek. Isus se [[utjelovljenje|utjelovio]] po Duhu Svetomu od [[Blažena Djevica Marija|Djevice Marije]], dakle bez biološkog oca (ali ne i bez zemaljskog oca, koji mu je [[sveti Josip|sv. Josip]]). Umro je radi našega grijeha, tako očitujući beskrajnu Božju ljubav prema čovjeku. Treći dan po smrti je [[uskrsnuće Isusa Krista|uskrsnuo]] i tako pobijedio smrt kao posljedicu grijeha. Po njegovoj smrti i uskrsnuću svi ćemo uskrsnuti i to tijelom i duhom. Unatoč dojmu da katolička vjera naučava dualizam duha i tijela, to nije tako, temeljni nauk poznaje jedinstvo duha i tijela. Tjelesnost je ljudima nužna za cjelokupno postojanje i za odnose u ljubavi s drugima, iz čega proizlaze i katolički sakramenti i liturgija.
Nakon uskrsnuća Krist je uzašao na nebo. Očekuje se njegov drugi dolazak u slavi kada će suditi svima i preobraziti svijet. Ovo posljednje tumači se na različite načine, od doslovnog dolaska na oblaku popraćenog raznim grozotama, do alegorija. Katolički nauk iz toga izvlači teološku istinu da je konačno pročišćenje svakoga i svega moguće samo kroz osobu Isusa Krista koji je jedina Istina i da se to neminovno mora dogoditi, što povlači propast onih koji nisu u istini i vječno blaženstvo onih koji jesu. Bitan je nauk da spasenje dolazi samo po Isusu Kristu i ni po kome drugome (usporedi [[Djela apostolska|Dj]] 4:12), pa i oni koji ga nisu upoznali, ako se spase, spašeni su po njemu.
Duh Sveti treća je božanska osoba koja uzdržava ovaj svijet i nadahnjuje svakoga od nas. Sva dobra koja imamo i sve što radimo kontinuirano dobivamo od Duha Svetoga. U dijelu vjerovanja o Duhu je i vjerovanje u Crkvu o kojemu je već bilo govora, jer je ona plod njegovog trajnog vodstva.
=== Kasnije donošenje nauka ===
Nauk je detaljnije definiran na kasnijim [[Ekumenski sabor|Ekumenskim saborima]]. Ne može se uvoditi novi nauk nego samo definirati ono što u tradiciji već u biti postoji, te se na jasniji ili suvremeniji način to iznijeti. Jedina [[objava]], iz koje crpimo sav nauk, je objava Isusa Krista koja kroz tradiciju koju vodi Duh Sveti govori i nama danas.
Bitan je i nauk o [[sakrament]]ima. To su vidljivi znaci nevidljivog božjeg djelovanja. Po nauku, ako je izvršen propisani vidljivi oblik, sakrameti zaista djeluju, tj. zaista se događa nevidljivo Božje djelovanje. Nauk da Crkva može označavati stvarno Božje djelovanje u svijetu postoji oduvijek te svi sakramenti svoje utemeljenje imaju u Isusovom djelovanju. Ipak, konkretan opis sakramenata, nužnosti za valjanost i njihova teologija mijenjali su se kroz stoljeća.
Jedna od poznatijih [[dogma|dogmi]] Katoličke crkve je dogma o [[Papina nezabludivost|Papinoj nezabludivosti]] definirana na [[Prvi vatikanski sabor|Prvom vatikanskom saboru]] [[1870]]. Kaže da je sam papa nezabludiv kada na jasno definiran način iznosi nauk u ime Crkve, što je istina koja postoji u tradiciji i Svetom pismu od početka. Tu mogućnost je nakon 1870. papa iskoristio samo jednom kada je [[1950.]] definirao dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo.
== Bogoštovlje ==
Katolici se klanjaju Bogu i štuju svece prema crkvenim propisima, ali i na privatan način koji je u skladu s katoličkim naukom.
Komunikacija čovjeka s Bogom naziva se [[molitva]]. Ona se izražava na različite načine, javno i privatno. Molitva je širok pojam, obuhvaća javna bogoslužja, privatno ponavljanje molitvenih tekstova, razmatranje vjerskih tema, razgovor s Bogom, ali u konačnici i cijeli čovjekov život treba biti odnos s Bogom, dakle molitva.
Posebno mjesto u crkvenom bogoslužju ima [[liturgija]]. To je uglavnom javno slavljenje Boga cijele Crkve po točno određenim propisima. Obuhvaća [[sakrament]]e i uobičajeno slavlje uz sakramente (dakle i [[musa|misu]]) i još neka važna bogoslužja (npr. sprovod i obredi [[veliki petak|velikog petka]]). Liturgija je nužan dio crkvenog djelovanja.
== Rasprostranjenost ==
Katoličanstvo je prevladavajuća vjeroispovijed u većini [[Europa|Europe]] (poglavito južne i srednje), [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]] i [[Filipini]]ma, te velikim dijelovima [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]], [[Sjeverna Afrika|subsaharske Afrike]]. Procjenjuje se da u svijetu ima prbližno 1,2 milijarde katolika.
Katolička crkva ima svoje upravne jedinice po cijelom svijetu. U tradicionalno katoličkim zemljama i u zemljama stabilne vjerske slobode, što obuhvaća većinu svijeta, to su biskupije. U misijskim zemljama prije uspostave biskupija organiziraju se apostolski vikarijati i prefekture. Posebna situacija je u [[Kina|Kini]] gdje su u prošlosti ustanovljene biskupije, ali zbog zabrana kineskih vlasti ne funkcioniraju.
== Vidite još ==
* [[Katolicizam]]
* [[Istočne katoličke crkve]]
| |||