Hilandar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
mNema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
mNema sažetka izmjene
Red 18:
}}
 
'''Hilandar''' ([[grčki jezik|gr.]] ''Χιλανδαρίου'') je srpski manastir koji se nalazi u severnom delu [[Sveta gora|Svete gore Atonske]] ([[grčki jezik|gr.]] ''Aγιoν Oρoς''), države pravoslavnih monaha koja postoji više od hiljadu godina. Sveta gora je smeštena na Atosu ([[grčki jezik|gr.]] ''Aτoς''), trećem kraku [[Poluostrvo|poluostrva]] [[Halkidiki]] u severnoj [[Grčka|Grčkoj]], a manastir se nalazi na 2,5 kilometara od mora.<ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>Posmatran spolja manastir ima izgled srednjovekovnog [[Tvrđava|utvrđenja]], s obzirom da je utvrđen [[Bedem|bedemima]] koji su visoki i do 30 -{m}-. Spoljni zidovi su dugački 140 -{m}- i okružuju površinu koja je skoro 75 -{m}- široka. Manastir je ovako utvrđen s obzirom da je u prošlosti, kao i ostala utvrđena monaška naselja na Svetoj gori, morao da se brani od [[Gusari|gusara]].
 
Manastir Hilandar su u rangu carske [[Lavra|lavre]] podigli [[Stefan Nemanja]] (u monaštvu Simeon) i njegov sin [[Sveti Sava|Sava]] [[1198]]. godine, a u manastiru je [[1200]]. godine umro Stefan Nemanja. Kralj [[Stefan Uroš I]] je [[1262]]. godine značajno utvrdio manastir. Hilandar je naročito pomogao kralj [[Stefan Uroš II Milutin|Milutin]], koji je oko [[1320]]. godine na mestu stare podigao novu crkvu [[Vavedenje|Vavedenja Bogorodice]], koja i danas služi kao Saborna crkva. U vreme kralja i [[Stefan Dušan|cara Dušana]] Sveta gora je došla pod njegovu vlast, a to je period najvećeg prosperiteta manastira. U vekovima turske vladavine, Hilandar su pomagali ruski carevi i moldavski kneževi u [[16. vek|XVI veku]], a srpski patrijarsi iz Peći u [[17. vek|XVII veku]]. Početkom [[19. vek|XIX veka]] stvorena je [[Kneževina Srbija|prva novovekovna srpska država]], pa je nastavljena bogata tradicija hilandarsko-srpskih odnosa. U novijoj istoriji manastir je značajno stradao [[2004]]. godine u katastrofalnom požaru, a u toku je obnova oštećenih građevina.
Red 65:
 
== Arhitektura manastira ==
Manastirski kompleks je ograđen odbrambenim zidovima koji su pojačani pirgovima – kulama, Svetog Save i Svetog Georgija uz koje su podignuti višespratni konaci, kapele, paraklisi, bolnica i drugi objekti. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> [[Bedem|Bedemi]] su visoki preko 30 -{m}- i u donjem delu, sem kapije, nemaju nikakvih otvora. Stanovi su svi na trećem ili četvrtom spratu. U kelijama na četvrtom spratu spoljašnji zidovi imaju preko 1,5 m širine. [[Kule]] su još tvrđe i imaju vojnički izgled. Otvori su im dosta mali i uzani, vrata niska i teška. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref> Građevine su zidane u [[Vizantijska arhitektura|vizantijskom stilu]] od tesanog kamena sa naizmeničnim redovima opeke, dok su podovi i balkoni izgrađeni od drveta. Konaci su oduvek zidani iznutra uz odbrambene zidove i do [[19. vek|XIX veka]] imali su otvore uglavnom prema porti. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>Pored glavne, u manastiru se nalazi još dvanaest manjih crkava i kapela sa živopisima iz raznih vremena, sa ikonostasima iz doba različitih umetničkih škola, sa ikonama, utvarima i drugim predmetima. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref> Izvan manastira u zidinama, a u njegovoj neposrednoj blizini, nalaze se grobljanska crkva Blagoveštenja sa kosturnicom i paraklis Svetog Trifuna iz [[1719]]. godine. <ref> Kovačević Mirko, Sveta srpska carska lavra Hilandar na Svetoj gori Atonskoj, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd; septembar 2008. ISBN 978-86-7768-031-2</ref>
 
Glavnu manstirsku crkvu Vavedenja Bogorodice sagradio je kralj Milutin početkom [[14. vek|XIV veka]] na temeljima prvobitne crkve. <ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>Ona predstavlja potpuno nov tip [[vizantijska arhitektura|vizantijske arhitekture]] i to konstantinopoljske škole, sa nešto elemenata solunske i atonske neimarske veštine. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Za Svetu goru nova građevina je donela izvesna nova, iako ne originalna rešenja u narteksu. Napušteni su dodaci uz crkvu kao eksonarteks, pobočne kapele i prednji portik. Dobio se velik i dobro osvetljen prostor u crkvi, koji ranije svetogorske građevine nisu imale. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Ovaj novi tip arhitekture održao se na Svetoj gori do današnjih dana. Ornamenti u maramoru oko vrata i prozora nisu iznenađujući, već skladni i solidni. Pod crkve koji je ukrašen [[mozaik|mozaikom]] izuzetne lepote je pažljivo i dobro složen. <ref> Mojsilović Igor, MANASTIR HILANDAR, http://www.srpskidespot.org.rs/Tekstovi/Hilandar.htm </ref>Na crkvi su očuvani fragmenti prvobitne plastike. U vreme kneza Lazara, oko [[1380]]. godine, uz crkvu je sagrađena priprata.<ref> Chilandar Monastery, http://www.embassyofserbia.gr/Hilandar/Hilandar3.htm </ref>