Rastafarijanstvo – razlika između verzija

 

Rastafarijanstvo se prvobitno javlja na Jamajci i njegovi počeci se vezuju za [[Markus Garvi|Markusa Garvija]], osnivača Univerzalne asocijacije za unapređenje crnaca (UNIA), koji je govorio crncima da se upoznaju sa svojom prošlošću i kulturnim nasleđem. Garvi je propovedao povratak u zemlju porekla Afriku i naglašavao veru u jednog [[Bog]]a. Najavljivao je dolazak crnog kralja koji će osloboditi i ujediniti sve Afrikance (jednom prilikom je nakon sna izjavio: “Pogledajte u Afriku. Tamo crni kralj će se krunisati, jer dan oslobođenja je nadomak ruke“).

Raste ove reči doživljavaju kao proročanstvo za koje smatraju da se ubrzo obistinilo i zato poštuju Garvija kao proroka. U Etiopiji je [[2. novembar]] [[1930]]. godine krunisan ras Tafari Makonen (poslednji car Etiopije) i mnogi smatraju taj datum danom rođenja pokreta. Nakon Selasijevog krunisanja, rasta pokret je skupio svoje sledbenike i službeno započeo. Po njemu je rastafarijanizam i dobio ime. Sam Garvi se, međutim, nije divio caru Selasiju i napadao je raste kao zanesenjake. [[Ras Tafari Makonen]] potom uzima naziv '''Hajle Selasije I od Etiopije''', kao i sledeće titule: Kralj svih kraljeva, Gospodar svih gospodara, izabranik Boga i pobedonosni Lav Judejski, jer tvrdi da je 225. potomak kralja Solomona.

 

 

Prvi rastafarijanci su iznikli iz najniže klase koja je često trpela maltretiranja, zlostavljanja, i zatvaranja u zatvore. Jedan od važnijih rasta u tom periodu bio je [[Leonard Hovel]], osnivač Pinakl (“vrhunske”) [[komuna|komune]]. Nakon rušenja komune od strane [[vlast]]i došlo je i do krvavih sukoba, jer je nekolicina rasta u očajanju odbacila nenasilnu politiku pokreta.