Radoje Dakić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m +infobox biografija
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: ispravljena preusmerenja
Red 14:
| roditelji =
}}
'''Radoje Dakić Brko''' ([[1911]] — [[1946]]), učesnik [[Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe]], predsednik Sindikata Jugoslavije i [[narodni heroji Jugoslavije|narodni heroj Jugoslavije]].
 
== Biografija ==
Rođen je [[27. 11.|27. novembra]] [[1911]]. godine u selu [[Mala Crna Gora]], na [[Žabljak]]u, kod [[Pljevlja|Pljevalja]]. Posle završene osnovne škole, kao pitomac [[Srpsko privredno društvo Privrednik (1897—1946)|Srpskog privrednog društva Privrednik]] od [[24. decembar12.|24. decembra]] [[1926]]. godine, izučio je mašinbravarski zanat i završio zanatsku školu u [[Beograd]]u. Posle toga se uaposlio u livnici „Jug“. Radio je i u Ortopedskom zavodu u Beogradu i nekim drugim preduzećima.
 
Vrlo rano je prišao radničkom pokretu. Bio je veoma aktivan u sindikalnoj organizaciji metalaca i naročito se zalagao u okupljanju omladine i njenom uključenju u rad [[sindikat]]a. Član [[SavezKomunistička komunistapartija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] postao je [[1934]]. godine.
 
Zbog revolucionarne aktivnosti često je hapšen i zatvaran. Posle policijske provale u partijsku organizaciju u [[Beograd]]u, [[1936]]. godine, uhapšen je i u zatvoru je proveo devet meseci. Kasnije je, usled nedostatka dokaza, pušten i proteran u rodno mesto.
Red 29:
[[Datoteka:Grob Radoja Dakica.JPG|thumb|levo|190px|Grob Radoja Dakića u [[Aleja zaslužnih građana|Aleji zaslužnih građana]] na [[Novo groblje (Beograd)|Novom groblju]] u [[Beograd]]u]]
 
Posle kapitulacije i okupacije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], odlazi u [[Crna Gora|Crnu Goru]], gde postaje član Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku i aktivno učestvuje u pripremama ustanka. Oktobra 1941. godine izabran je za sekretara Okružnog komiteta KPJ za [[Nikšić]]. Kao delegat nikšićkog sreza učestvovao je na [[Ostroška skupština|Ostroškoj skupštini]] održanoj [[8. februar2.|8. februara]]a [[1942]]. godine u [[Manastir Ostrog|manastiru Ostrog]].
 
Tokom [[1942]]. godine postavljen je za sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku. Godine [[1944]]. postavljen je za [[Politički komesar|političkog komesara]] [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]].
Red 35:
Posle [[Beogradska operacija|oslobođenja Beograda]], učestvovao je na Osnivačkoj zemaljskoj konferenciji sindikata, na kojoj je izabran za sekretara Centralnog odbora Jedinstvenih sindikata Jugoslavije.
 
Krajem [[1945]]. godine otišao je na lečenje u [[Moskva|Moskvu]], gde je i umro [[13. januar1.|13. januara]]a [[1946]]. godine. Sahranjen je u [[Aleja zaslužnih građana|Aleji zaslužnih građana]] na [[Novo groblje (Beograd)|Novom groblju]] u [[Beograd]]u.
 
Nosilac je [[Partizanska spomenica 1941.|Partizanske spomenice 1941.]] i drugih [[Ordeni i medalje SFRJ|jugoslovenskih odlikovanja]].
 
Za [[Narodninarodni herojheroji Jugoslavije|narodnog heroja]] proglašen je [[12. jul7.|12. jula]]a [[1949]]. godine.
 
== Literatura ==