Milovan Milovanović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 17:
}}
'''Milovan Đ. Milovanović''' ([[17. februar]] [[1863]] — [[18. jun]] [[1912]]) bio je srpski teoretičar države i prava, diplomata i političar. Bio je predsednik Vlade Kraljevine Srbije (1911—1912) i za vreme svog mandata zaključio je savez sa [[Kraljevina Bugarska|Bugarskom]] koji je omogućio stvaranje [[Balkanski savez|Balkanskog saveza]] protiv [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]].
Milovanović je bio sin bio je [[Đorđa Milovanovića]] (1813-1885), poznatog konzervativcaсудије konzervativне оријентације, državnog savetnika, ministarи ministrа pravde 1875.
Milovanović je bio "Parizlija", tj. pariski djak, briljantan student sa doktoratom na Pravnom fakultetu u Parizu o garantnim ugovorima u XIX veku, doktoratom koji je 1888. bio nagradjen zlatnom medaljom na SorboniPariskom univeryitetu. Kao profesor državnog prava na Velikoj školi u Beogradu i jedan od prvaka Narodne radikalne stranke, učestvovaoMilovanović je učestvovao u izradi [[Ustava Srbije od 1888. godine|Ustava Srbije iz 1888.]] (takozvani Radikalski ustav), jednog od najslobodumnijih ustava u tadašnjoj Evropi. Milovanović je u karijeri bio još i [[ministar]] privredepravde, ministar finansija, ministar spoljnih poslova (1909-1912) i[[diplomata]], tj. poslanik naSrbije straniu Rimu (1903-1907).
 
Kako navodi Milovanovićev biograf Dimitrije Djordjević, najbolji prikaz Milovanovićevog ličnog uspeha [kao poslanika Srbije u Rimu] dao je u jednom izveštaju francuskoj vladi ambasador Barer, jedna od najumnijih glava francuske diplomatije. «Poznajući u tančine balkanske stvari, obdaren živom inteligencijom i sigurnim sudom, MilovanovižMilovanović je uspeo da u rimskom političkom svetu zadobije daleko veći uticaj no što mu ga daje položaj jedne male zemlje» pisao je ambasador. «On je svakako izvršio jak uticaj na akciju Italije na Balkanu, svojim misljenjem i poverljivim savetima koje je davao Konzulti.» [Italijanski Ustavni sud]...
Veliki lični i diplomatski uspeh postigao je Milovanovic na Haškoj mirovnoj konferenciji juna 1907. Odlican pravnik, okretan govornik,Milovanović je skrenuo paznjupažnju najvidjenijih pravnika toga vremena, de Martensa i Leona Buržoa. Na početku rada Konferencije, Milovanović je bio izabran za potpredsednika jedne od četiri komisije...Izabran za člana Stalnog izbornog suda u Hagu, Milovanović je i na konferenciji doživeo lićnilični trijumf. To je bilo prvi put u istoriji Srbije da njen predstavnik zauzme tako visoko mesto u jednom važnom medjunarodnom telu. LicneLične veze koje je pritom ostvario bile su Milovanoviću vrlo značajne u daljoj političkoj aktivnosti, posebno tokom Aneksione krize 1908.
Veliki lični i diplomatski uspeh postigao je Milovanovic na Haškoj mirovnoj konferenciji juna 1907. Odlican pravnik, okretan govornik,
Milovanović je skrenuo paznju najvidjenijih pravnika toga vremena, de Martensa i Leona Buržoa. Na početku rada Konferencije, Milovanović je bio izabran za potpredsednika jedne od četiri komisije...Izabran za člana Stalnog izbornog suda u Hagu, Milovanović je i na konferenciji doživeo lićni trijumf. To je bilo prvi put u istoriji Srbije da njen predstavnik zauzme tako visoko mesto u jednom važnom medjunarodnom telu. Licne veze koje je pritom ostvario bile su Milovanoviću vrlo značajne u daljoj političkoj aktivnosti, posebno tokom Aneksione krize 1908.
 
Ispred [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne stranke]] bio je predsednik vlade Kraljevine Srbije od [[25. jun]]a [[1911]]. (po starom kalendaru) do svoje smrti. Zajedno sa bugarskim predsednikom vlade [[Ivan Gešov|Ivanom Gešovim]] bio je tvorac [[Srpsko-bugarski ugovor (1912)|saveza s Bugarskom]] bez koga ne bi bilo pobede nad [[Osmansko carstvo|Turskom]] u [[Prvi balkanski rat|Prvom balkanskom ratu]] [[1912]]. godine.
Linija 29 ⟶ 28:
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Одговори
 
 
 
Проследи
 
== Vidi još ==