Bošnjaci – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
obzirom da nisam historičar, vraćam na validnu verziju |
razmak |
||
Red 20:
Dok je rasla napetost izmedu [[Zagreb]]a i [[Beograd]]a 1920.-ih, neki istaknuti muslimani su se javno izjašnjavali kao "Hrvati muslimanske vjeroispovijesti" ili "Srbi muslimanske vjeroispovijesti". Glavna je osnova svih takvih izjašnjavanja bila politička. Kao što je u prvom desetljecu 20. stoljeca postojala sklonost da se stane na stranu Srba kao prirodnih saveznika u borbi protiv [[Beč]]a, tako je i sad postojala sklonost da se stane na stranu Hrvata kao prirodnih saveznika u borbi protiv Beograda. U uvodniku lista Jugoslavenske muslimanske organizacije iz [[1920]]. godine otvoreno se savjetovalo muslimanima da se izjašnjavaju kao pripadnici onog naroda koji im nudi najbolje izglede za "ekonomski razvoj". Od dva Spahina brata, jedan se izjašnjavao kao Hrvat a drugi kao Srbin, dok se [[Mehmed Spaho]] izjašnjavao kao Jugosloven.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]</ref>
Bez da se ide u pojedinosti, može se reći da je od 1878. do 1990. među Bošnjacima muslimanima vladalo dosta konfuzno nacionalno stanje zbog hegemonističkih velikosrpskih i velikohrvatskih i srpsko-hrvatskih jugoideoloških pogleda. Jedan dio toga razdoblja (ugrubo, do 1918., a uz prijekide i do 1945.), dominantna ideologija u muslimanskoj eliti je bila hrvatska, a nazočne također i srpska, pa i jugoslavenska. Poslije 1945.,u BiH dominantnom postaje jugoslavenska ideja, koja je 1971.g.,omogućila kakvu-takvu nacionalnu emancipaciju Bošnjaka pod vjerskim imenom Muslimani.
Velika većina naroda se u tom razdoblju koje je potrajalo preko 100 godina osjećala nečim posebnim i različitim u odnosu na susjedne Hrvate i Srbe (za što postoji dovoljno dokumentarnoga materijala)- no, nije znala na koji način artikulirati svoju zasebnost a nije ni mogla zbog tih SH nacionalnih pritisaka;(usput-nije to znala niti mogla intelektualna elita). U takvoj je konstelaciji jugoslavenstvo je bilo idealno političko pribježište SH svojatanja bošnjačkog naroda i Bosne.Radikalniji S i H nacionalni pogledi smatrali su ovaj dio Bosnjanskog naroda kao Turke. Slomom jugoslovenstva kao ideološkog antifašizma, te agresijom Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske s druge strane da podijele Bosnu, dogodilo se, u teoriji i prevladavajućoj praksi, definitivno nacionalno samoosvješćivanje Bošnjaka. Paradoks je da je jedno od najstarijih povijesno-teritorijalnih imena (doduše, u modificiranome turskom obliku), Bošnjak, postalo «najmlađim» nacionalnim imenom -«plebiscitarno» je usvojeno 28. rujna 1993. na 2. Bošnjačkom kongresu kao novo-staro ime za pripadnike naroda koji se dotada službeno zvao Muslimani. Tako je narod kojega korijeni sežu u predslavenska osvajanja i seobe u 6. i 7. stoljeću, a identitet u odnosu na susjedne narode od 15. stoljeća i Osmanskih osvajanja Bosne, konačno postao nacijom u punom smislu riječi.
| |||